Rapidan rast cijena repromaterijala, nosi i pitanje jesu li uštede u sjetvi moguće. Šta "stisnuti", a šta ne i kojim se kulturama posvetiti, savjetovao je prof.dr.sc. Bojan Stipešević, a ratari Marijan Ivković i Matko Špoljarić otkrili kako se oni pripremaju.
Iako je već jesenska sjetva ocijenjena kao najskuplja u historiji, predstojeća proljetna definitivno joj uzima tu "titulu". Cijena sjemena, gnojiva, goriva i zaštitnih sredstava raste na dnevnoj bazi, a s njima i računica potrebnog ulaganja u proizvodnju.
"Nabavio sam gnojivo prije dva mjeseca. Platio KAN 5.050 kuna (1.265 KM) plus PDV, sad je 8.000 kuna (2.004 KM) plus PDV. Urea je 10.000 kuna (2.505. KM) plus taj porez. Plavi dizel smo nabavili po 6,5 kuna (1,62 KM)", otkriva Marijan Ivković (iz susjedne Hrvatske, op. ur.) uštede koje je, ispalo je, ostvario iako se tada nisu činile kao takve. Cijene, naime, rapidno rastu od ljeta prošle godine. Na poljima oko Bizovca, a ukupno ima oko stotinjak hektara, ovaj će ratar u proljeće sijati samo kukuruz.
Nema, kaže, kalkuliranja sa smanjenjem površina, reducirane gnojidbe... "Bacamo gnojivo k'o da je džabe. Valjda će biti kako treba", slikovito opisuje navodeći da je posve odustao od soje. Jednostavno, zemlja ondje nije dobra za nju.
"Ovdje je za pšenicu, kukuruz, eventualno suncokret i to je to", priča napominjući da je obavio i prihranu ozimina koje su dobro nikle. Međutim, izostanak kiše doveo je do toga da je ono i dalje na površini. Pšenica i ječam nisu ga upili.
Površine za sjetvu kukuruza za silažu i suncokret priprema i Matko Špoljarić iz Narda kod Valpova (susjedna Hrvatska, op. ur.). Na 35 hektara uz njih uzgaja pšenicu, ječam i djetelinsko-travne smjese. Sve za potrebe goveda koje uzgaja u sistemu krava-tele. Ukupno 35 grla. Sam im, kaže, proizvodi hranu pa troškove hranidbe ne računa. Kada je u pitanju gnojivo, nije prošao "dobro" kao Marijan. Preko 6 kuna (1,5 KM) je platio za kg. No, dodaje, mora se kupiti, nema tu razmišljanja jer koliko se uloži, toliko se dobije.
"Cijene žitarica i uljarica postignut će nove svjetske rekorde. Dakle, obavezno izvršiti prihranu ozimina u planiranim količinama! Zašto sada škrtariti, kad će se tražiti svako zrno, svaka kap?", naglašava i prof.dr.sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih nauka Osijek koji, kada su u pitanju moguće uštede u ovoj sjetvi, realno rješenje vidi u prelasku na ekološku poljoprivredu.
No, otkrio je i par savjeta za "klasičare", a koji mogu finansijski olakšati proljetnu sjetvu.
Pri planiranju jarina, kaže, naglasak staviti na uljarice, dakle suncokret i soju, jer suncokret neće doći "s istoka" zbog rata i sankcija, a soja je, kao leguminoza, itekako potrebna i kao uljarica/stočna hrana, tako i kao pretkultura za sjetvu ozimina/jarina 2022./2023. Gdje god je to primjenjivo, krenuti u pripremu za sjetvu, ali uz što manji utrošak goriva.
"Razmišljajte o što manjem broju prolazaka pri zatvaranju zimske brazde, što pliće, što brže, ako imate prilike, sijte s no-till sijačicama, cilj je posijati sjeme, ne gorivo", savjetuje.
Sjetvu planirajte i uz saznanje što je Rusija zabranila za izvoz. Na primjer, navodi, sjetva heljde mogla bi biti itekako zanimljiva, jer ova kultura ne zahtijeva preduboku obradu tla, sijati se može i rasipačem, ne traži previše gnojiva, vrlo brzo dolazi u zriobu, te je bogata pčelinja ispaša.
"Usput, samo napominjem, preporučuje se kod izlaganja radio-izotopima i, za razliku od joda, nema nuspojava pri konzumaciji, osim sitosti i zadovoljenih gastronomskih očekivanja", dodaje.
Stipešević savjetuje da gdje god se može, treba inkorporirati organsku tvar. Bilo stajnjak, kompost, bio-digestat iz bio-plinskih postrojenja, mulj iz izmuljivanja jezera/rijeke/močvare.
Naglašava da sve to, osim azota koji se "pravi" iz ruskog plina, tlo obogaćuje na još stotine načina, podržava bioraznolikost, stvara pretpostavku za podizanje sadržaja humusa u tlu te utječe na bolju vododržnost jer doći će ljeto sušno. "Znači, čije god 'smeće' bilo, vaše je blago", ukazuje profesor.
U ovako kriznoj situaciji, dodaje, ako baš želite potrošiti novac na mineralna gnojiva, trošite samo na azot. Koliko god imate novaca, te ukoliko ste svih ovih godina ulagali u gnojidbu s NPK kako treba, s ovim cijenama i ovom situacijom, jedino što je deficitarno u vašem tlu jest azot. Kod planova za sjetvu jarina, kaže, računajte dati što niže doze azota, a ostatak novca čuvajte za kupovinu ovog elementa za prihranu. Prihranu obaviti također u donjoj granici gnojidbe za pojedinu kulturu.
Sijte kultivare određene vrste što možete "šarenije", tj. ranije, srednje i kasnije zriobe, u omjeru 1/3-1/3-1/3, čime ćete osigurati veću otpornost vaše strategije ove godine, savjetuje prof.dr.sc. Stipešević.
Ukoliko analiza tla pokazuje da nemate dovoljnu snabdijevenost ni fosoforom niti kalijem, računajte gnojidbu na cca 70-80 posto potrebe sijane kulture. No, dodaje, morate biti svjesni da biljka neće dati maksimalne prinose čak i ako agroklimatološki uvjeti budu optimalni. Čuvajte stoga 25-40 posto azota za primjenu putem folijarne prihrane kasnije, kad jarine zatvore sklop jer je azot preko lista djelotvorniji. Neki izvori, kaže nam, navode da 1/10 primijenjenog N preko lista čini što i 100 posto "pune" gnojidbe granuliranim gnojivom primijenjenim na tlo.
"Naravno, pazite na koncentracije: pšenici treba i više od 10 posto N-uree u vodi, ali jarine se 'sprže' i kad je svega 5% N-uree u otopini", napominje objašnjavajući da npr. ako ide 30 kg uree po ha, na pšenici to može otopiti u 300 l vode. Međutim, za kukuruz mora ići sa 600 l vode po ha.
Svakako, naglašava, nakon žetve ozimina ove godine, posijte postrne usjeve. Poželjno leguminoze, koje ćete zaorati za iduću godinu i tako osigurati dušik za 2023. godinu (zelena gnojidba, sideracija). Svaka kultura "kratke" vegetacije će biti poželjna na vašoj njivi.
Sijte kultivare određene vrste što možete "šarenije", tj. ranije, srednje i kasnije zriobe, u omjeru 1/3-1/3-1/3, čime ćete osigurati veću otpornost vaše strategije ove godine.
"Ne stavljajte sve na jednu kartu!", naglašava profesor vraćajući se na ekološku poljoprivredu kao jedini način da se doista uštedi u proizvodnji.
Podsjeća da se u novoj, zelenoj zajedničkoj politici EU okreće ovoj poljoprivredi, s ciljem da u ovom programskom razdoblju, do 2027., podigne površine na 25 posto, a nakon toga na 50 posto.
"Tek sad kad Rusija zavrće pipe, a usput 'ruje' Ukrajinu topovima, time značajno narušavajući snabdijevanje svijeta i EU pšenicom, a slijedi i suncokretom i kukuruzom, vidi se koliko je priča o obnovi ruralnog područja, samodostatnosti, otpornosti, očuvanju okoliša i bioraznolikosti bitna za budućnost", napominje Stipešević.
Stoga njegov "recept" za sve koji imaju imalo brige o budućnosti jest da prijeđu u ekološku poljoprivredu, jer time ostavljaju iza sebe brige o cijenama gnojiva i zaštitnih sredstava. Nadalje, sorte i hibridi biljaka, kao i pasmine životinja koje su preporučene za ovu poljoprivredu, mogu se naći u dovoljnim količinama za početak ekološkog uzgoja (tzv. prijelazno razdoblje).
Ujedno, uhodavanjem proizvodnje, dio proizvoda služi kao "bona fide“ reprodukcijski materijal koji je proizveden tu, doma, odnosno prilagođen lokalnim agrookolišnim uvjetima, a biljno-životinjski kompleks proizvodnje jest visoko samoodrživ, više neovisan o vanjskim imputima, te jače otporan na vanjske poremećaje dopreme sirovina iz dalekih zemalja nego uobičajena konvencionalna poljoprivreda.
Treće, kaže, tržište za ekološke proizvode je u stalnom rastu, kako u EU, tako i u drugim razvijenijim, bogatijim zemljama, tako da se može dobiti "više para za više znoja", kao i uloženog znanja.
Četvrto, u svjetlu izbjegličke krize koju je otvorio napad Rusije na Ukrajinu, ljudski "cunami" se već prelijeva i preko naših granica, a uključenje nesretnih porodica u kakav-takav privid normalnosti najlakše je kroz bavljenje nečim korisnim, za šta ne treba previše znanja jezika. "A to je rad u poljoprivredi, u čemu je naš agrar deficitaran već neko vrijeme", zaključuje profesor.
Da nas očekuje daljnji rast cijena hrane, smatra i Marijan Ivković: "Pogledajte samo berzu, 2,65 kuna (0,56 KM) kukuruz, 2,65 kuna (0,66 KM) pšenica", kaže.
U Hrvatskoj se, navodi, kukuruzom trguje oko 350 eura po toni. Ove sedmice, a iduće ko zna.
"To je nenormalno. Cijene nisu dnevne, dopodnevne su. U 8 sati jedna, u 13 druga. Ljudi se predomišljaju, ovi što imaju stoku neće kupovati kukuruz jer im je skupo. Oni mole Boga da država zabrani izvoz, a mi molimo da ne, da možemo izvesti po većim cijenama", iskren je Marijan. Nema hrane, dodaje, to se događa. "Jedini zaključak je da nema hrane", kaže napominjući da ipak kao optimist vjeruje da će se situacija smiriti za tri mjeseca.
Kada je u pitanju sjetva, Matko planira krenuti možda čak i prije 1. aprila. Ranije u odnosu na nekadašnje godine, no pokazala mu se lani ta odluka dobrom jer, pojašnjava, poremetila se klima, kiše nema, vlage je sve manje u zemlji.
"Ali neće biti rano, krenut ćemo u podne!", smije se.
Marijan, pak, ima drugačije mišljenje i pričekat će više temperature. Sjetvu planira između 10. i 15. aprila. "Šta ako posijem i dođu mraz i niske temperature i kukuruz zaostane u razvoju?", pita navodeći da su lani došli na polje, gledali gdje su klipovi - nema ih. Nije se kukuruz oplemenio jer su bile niske temperature, zaostao u razvoju. Pšenice su lani imali 10 tona/ha, istom se nada i ove godine.
Tagovi
Autorica
