Na zemlji im arheološko nalazište, smiju obrađivati, ali ne dublje od 30 centimetara

Ivana i Perica Mijatović iz Caga kod Okučana i njihovih četvero djece s puno ljubavi bave se poljoprivredom. Otkako su se oženili puno novca, truda, rada i volje uložili su u kupnju, krčenje i uređenje zapuštenog zemljišta oko obiteljske kuće i sada se na njemu uspješno bave ratarstvom, proizvode i povrće, a drže i stoku.

Kao mladi ljudi napustili su svoja ognjišta u Bosni i Hercegovini. Petnaestogodišnjakinja Ivana sa svojom obitelji prognana je iz sela Jablana kod Laktaša u banjalučkoj regiji 1995. godine, a tri godine stariji Perica je s obitelji 1998. godine u zapadnu Slavoniju doselio iz sela Mladoševice između Maglaja i Žepča. Njegova obitelj kupila je teško oštećenu i nedovršenu kuću u Cagama u čiju su obnovu uložili puno rada i novca. Svoju ljubav Ivana i Perica okrunili su brakom prije 19 godina i od tada zajednički grade novi život na svom gospodarstvu.   

Njihova priča može kao primjer poslužiti i drugim mladim obiteljima kako se posvetiti proizvodnji hrane, barem za potrebe svojih obitelji, a kasnije i za tržište.

"Došli smo iz ratom zahvaćenih područja i bila sam presretna da živimo i radimo u miru. To je za mene blagoslov i veliko veselje. Iako smo se otpočetka pomalo bavili poljoprivredom, OPG čiji je nositelj suprug Perica, osnovali smo prije 4 godine i postupno se širimo.

Ljudi su se čudili kad smo kupili kravu!

Za sada smo mali OPG sa mješovitom proizvodnjom, proizvodimo većinu hrane za potrebe naše obitelji, ali i nešto tržnih viškova. Imamo jednu kravicu, dva teleta, dvadesetak ovaca, kokice, svinje, patke, othranimo i piliće. Zanimljivo je kada smo kupili kravu mnogima je to u selu bilo neobično, ljudi su se čudili, kao da je to neka egzotična životinja!?", prisjeća se Ivana. 

Mijatovići trenutačno obrađuju 6 i pol hektara zemlje koju su iskrčili, a kada stignu uredit će i ostale zapuštene površine.

"Kada smo kupili zemlju bila je jako zapuštena, tridesetak godina nije bila obrađivana, pa smo se jako napatili dok smo iskrčili šikaru i priveli ju kulturi. Uložili smo puno truda, rada pa i novca, ali sada smo zadovoljni i lijepo nam je jer se cijeli kompleks tog zemljišta nalazi oko kuće", zadovoljna je ova mlada i vrijedna žena.

Kuća i imanje obitelji Mijatović nalaze se uz lijepu riječicu Sloboštinu koja izvire u Psunju, najvišoj slavonskoj planini, i to im je, kako kaže, posebno bogatstvo. Poseban osjećaj uz bistru vodu koja žubori i posebna radost za djecu koja se tu vole poigrati, malo roštiljati.

Arheološko nalazište na plodnoj oranici

Zanimljivo je da se u neposrednoj blizini obiteljske kuće na njihovoj zemlji nalazi veće i i važno arheološko nalazište. Riječ je o ostacima rimske ladanjske vila koja je istraživana od 1981. do 1986. godine. Ti arheološki tragovi govore o intenzivnom životu na tom širem okučanskom području u rimskom razdoblju. Također su utvrđeni i ostatci rimske ceste koja je paralelna s današnjom cestom Okučani–Lipik–Daruvar.

"Od Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture dobili smo "papir“ da tu imamo arheološko nalazište, ali da možemo obrađivati zemlju do dubine od trideset centimetara, ne dublje da ne bismo oštetili nalazište. Šteta je da se to do sada nije malo više istražilo da se zna kakvo se povijesno bogatstvo krije ovdje kod nas.  

Svake godine kada oremo i obrađujemo tu zemlju moramo kupiti opeke i kamenje specifična oblika, priča nam Ivana i pokazuje traktorsku prikolicu punu rimskog građevinskog materijala.

Suprug Perica svaki vikend dolazi iz Njemačke

Kada smo posjetili OPG Perica Mijatović kod kuće su bili Ivana i četvero djece: najstarija osamnaestogodišnja Gabrijela, maturantica novogradiške Gimnazije, Luka (15 godina), Mateo (12) i Ivo (9). Sada im je najvažnija škola, ali kada je god potreba i kada mogu i oni omažu u poljoprivredi. Osobito od velike su pomoći stariji sinovi, koji već rade s traktorom, kaže Ivana koja s puno ljubavi priča o poljoprivredi. Ništa joj nije teško.  

"Naviknula sam se i ja na poljoprivredne strojeve i priključke. Ja sam dijete sa sela, iako se moji roditelji nisu s time bavili, ali sam to zavoljela od djetinjstva, baš volim tu plodnu zemlju i sve te prirodne ljepote koje nas okružuju. Puno pomaže i suprug Perica koji radi u Njemačkoj i do pojave koronavirusa svaki vikend je dolazio kući raditi na gospodarstvu. U posljednja dva mjeseca nije mogao dolaziti zbog mjera oko korone, ali evo sada opet dolazi. On je također dijete sa sela, isto voli stoku i poljoprivredu.

Preko tjedna poslove odradim uz pomoć djece i ne žalim se. Bogu sam zahvalna da mogu, da znam i da mi uspije to što odradim. Brzo učim, imam puno volje i sve mi to ide od ruke, samo neka nas zdravlje posluži. Radim s traktorom, ove godine sam sama posijala kukuruze, znam sa djecom odraditi sve pripremne poslove za sjetvu: tanjuranje, brnanje, sjetvu, ali i frezam, kosim, grabljam. Ni to mi nije nikakav problem", kaže.

Od ratarskih kultura Mijatovići su posijali pšenicu, ječam, zob i kukuruz, a od krmnih kultura djetelinu i ljulj. Uglavnom, za hranidbu svoje stoke, zaokružili su, kažu, ratarsko-stočarsku proizvodnju, a imaju i veliki vrt u kojemu proizvode raznovrsno povrće za potrebe obitelji.

Iako žele proširiti i modernizirati poljoprivrednu proizvodnju njihov OPG do sada nije se kandidirao na natječajima za mjere Programa ruralnog razvoja.

Veseli nas što jedemo kvalitetnu i zdravu hranu

"Do sada nismo imali sreće u tome, nismo imali prilike iskoristiti neke od od tih mjera - ili nemamo ekonomsku veličinu potrebnu za tu mjeru, ili zbog drugih razloga. Osim toga, budući da suprug radi na terenu u Njemačkoj, ja uz brigu oko četvero školaraca i puno posla na gospodarstvu ne mogu pratiti te natječaje. Ali, ne gubimo nadu, nadamo se da ćemo se uspjeti kandidirati i poticajnim novcem Europske unije ubrzati širenje i razvoj našeg gospodarstva, kaže Ivana.

Žao joj je što u tom zapadnom dijelu Slavonije ima još dosta zapuštene i neobrađene plodne zemlje. Njezina obitelj je takvu zemlju mukotrpno krčila i privodila kulturi.  

"Nema za sada tu neke pretjerane zarade, ali nas veseli što proizvodimo i jedemo zdravu hranu, što smo neovisni o uvozu i trgovačkim lancima. Ne idemo na neke velike prinose, nama je bitnije da je to što proizvodimo prirodno, kvalitetno i zdravo, tomu se najviše radujemo i to nam je najveća vrijednost. Hvala bogu, imamo svašta i trebamo to znati cijeniti. Neke stvari ne mogu se kupiti novcem, kaže Ivana Mijatović i dodaje da svatko tko živi na selu može obraditi barem malo zemlje, držati nešto od stoke i proizvesti hranu za sebe i svoju obitelj.