Danas je kukuruz uz pšenicu i pirinač jedan od tri vodeće poljoprivredne kulture. Te žitarice su glavna hrana većeg dela populacije, a da ne spominjemo koliko su važne za ishranu stoke.
Gajenje kukuruza počelo je na američkom kontinentu, najverovatnije u Meksiku, a odatle se proširilo po celom svetu. Evropljani su se sa njim upoznali 1492. godine, nakon što je Kolumbo doplovio na Karibe. Kasnije se saznalo da je zrno poneo kući, a do sredine 16. veka, zahvaljujući njemu, ova žitarica se već uveliko uzgajala u Španiji, Bugarskoj i Turskoj.
Danas je uz pšenicu i pirinač jedan od tri vodeće poljoprivredne kulture. Te tri vrste žitarica su glavna hrana većine čovečanstva, a da ne spominjemo koliko su važne za prehranu stoke.
Kao i kod drugih biljaka iz porodice trava, i kod njega postoji mnogo formi i tipova. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama uzgaja se preko 1.000 vrsta, uključujući i hibride. Visina mu se kreće od 60 cm do čak šest metara, dok klipovi mogu biti dugi od pet centimetra do 60 cm. Klipovi osim žutih mogu biti i crveni, plavi, ružičasti ili crni, a može da ima vodoravne ili uspravne pruge, kao i da bude prošaran raznim bojama.
Na našim oranicama kukuruz je najučestalija kultura, a prema klasifikaciji deli se na:
Velika varijabilnost kukuruza rezultirala je ogromnim brojem sorti čiji se broj ne zna tačno, ali sigurno doseže do nekoliko hiljada. U Srbiji gde se najviše uzgajaju tipovi zubana i tvrdunca kao i prelazni tipovi (polutvrdunci i poluzubani), postoji veliko bogatstvo sorti. Većina tih sorti se uzgaja u užem području, dok manji broj, uglavnom oplemenjenih sorti, zauzima veće površine.
Kreće setva kukuruza: Ratari jeste li dobro pripremili zemlju?
Od različitih sorti dobija se potomstvo koje ima više boljih svojstava nego roditelji. Najčešće je u pitanju bujniji porast, veća rodnost, otpornost, bolja prilagođenost određenim uslovima gajenja.
U ishrani ljudi zrno kukuruza se koristi za pravljenje hleba, a kvalitet mu se popravlja dodatkom pšeničnog brašna. Takođe se koristi pri spremanju kačamaka, palente i kokica.
Jede se pečen i kuvan, kao poslastica, a od njega se proizvode različite prerađevine zbog čega se koristi u farmaceutskoj i hemijskoj industriji, ali i za proizvodnju alkohola i ulja. Klica kukuruza sadrži preko 30 odsto vrlo kvalitetnog ulja za ljudsku ishranu.
Od navedenih kukuruza u ljudi u svojoj ishrani koriste kokičar, šećerac i tvrdunac.
Šećerac, kao što mu i samo ime kaže, ima najveći udeo šećera od ostalih vrsta. Za razliku od merkantilnog, bere se kada nije sasvim zreo, odnosno kada mu zrna nisu sasvim suva i tvrda. Upravo zato u kukuruzu šećercu nije završen proces transformacije šećera u skrob, pa može da se jede i svež, konzerviran ili u smrznutom stanju, jednostavnom pripremom, kratkim kuvanjem.
To je zdrava i nutritivno vredna namirnica koja ima mnoga dobra antioksidativna svojstva koja štite organizam od kardiovaskularnih bolesti i kancera. Najbolje ga je kuvati u vodi ili na pari, a širom sveta se koristi kao dodatak na pizzi, u raznim kuvanim jelima, ali i kao nezamenjiv deo brojnih salata.
Kokičar je sigurno vrsta koju svi najviše volimo. Ova podvrsta koristi se isključivo za proizvodnju zrna za ispucavanje. Upotreba mu je postala komercijalna pre više od 100 godina, a popularnost i njegova potrošnja se naglo povećala 1940. godine.
Ima ekstremno tvrda zrna, a sastoji se od endosperma, klice i perikarpa. Perikarp je čvrst zaštitni sloj oko zrna, koji je važan faktor za kvalitet procesa pretvaranja kukuruza u kokice, takozvanog kokanja.
Kukuruz obiluje prehrambenim vlaknima koja snižavaju povišene nivoe holesterola, folnom kiselinom koja čuva kardiovaskularni sistem, vitaminom B1 važnim za dobar rad mozga i ugljenim hidratima koji nam daju brzo raspoloživu energiju. Ako se peče na malo masnoće ili u aparatu ne sadrži puno kalorija.
Ipak, najviše zastupljena podvrsta kukuruza u proizvodnji je tvrdunac. Zrna su mu tvrda, okruglo-ovalnog oblika i sjajna, a od ovog kukuruza najviše se priozovde brašno i palenta.
Najviše korišćena vrsta u ishrani životinja je kukuruz, a za domaće životinje su najvažniji zubani, pa tvrdunci.
Smatra se najkvalitetnijim energetskim krmivom za sve vrste domaćih životinja je ima najveći udeo skroba (70-75 odsto) , dvostruko više sadržaja ulja (4-5 odsto), niski sadržaj vlakana (2- 3 odsto), odnosno poseduje visoku probavnu vrednost za goveda 84 odsto i svinje 88 odsto. Zbog toga može biti jedini izvor energije u hrani za domaće životinje.
Žuti pigmenti kukuruza daju boju jajima i koži kod živine i slanine svinja. Kukuruz se daje u suvom, mlevenom obliku, silirani kao zrno i klip, sa 20-30 odsto vlage preživačima i svinjama.
U vremenski nepovoljnim godinama tokom rasta, neprimerenog branja i skladištenja kukuruza, on se lako može zaraziti plesnima koje proizvode toksine štetne po zdravlje životinja.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka