Ne zahteva velika ulaganja, a daje veoma cenjeno višenamensko ulje. Otporan je na bolesti i štetočine. Može da se uzgaja u organskoj proizvodnji.
Lanik ili kamelina Camelina sativa predstavlja alternativnu sirovinu za proizvodnju ulja i pripada porodici kupusnjača. Potiče iz centralne Azije i Evrope. Izuzetan je prirodni izvor nezasićenih masnih kiselina. Uzgajao se pre 3.000 godina u Evropi. Do II svetskog rata ulje od lanika se upotrebljavalo kao jestivo, posebno u Nemačkoj, Skandinaviji i Rusiji, i za osvetljenje. Potisnuli su ga suncokret i uljana repica.
Odlikuje se kratkom vegetacijom zbog čega se može uzgajati postrno. Tolerantan je na štetočine i bolesti, zahteva skromna ulaganja i pogodan je za organsku poljoprivredu. Takođe i za remedijaciju zemljišta koja su zagađena teškim metalima, prvenstveno kadmijem. To je biljna kultura niskih ulaganja.
Ulje je izuzetno kvalitetno i dobija se hladnim postupkom, a može se upotrebljavati na više načina: jestivo, za osvetljenje i kao biogorivo. Seme sadrži do 44 odsto ulja i do 42 odsto proteina. Odlikuje se visokim sadržajem aminokiselina i omega-3, omega-6 i omega-9 masnih kiselina.
Primenjuje se i u narodnoj medicini za lečenje upala, čira na želucu, opekotina, rana. Uljne pogače se koriste za ishranu stoke i ribe. Stabljike služe za proizvodnju vlakana.
Odličan je kao pčelinja paša, jer rano cveta. Pokazao se dobar i kao zelenišno đubrivo.
Visina stabla se kreće od 30 do 100 cm, a stabljika odrveni na kraju vegetacije. Listovi su dugi do šest centimetara i imaju oblik strelice. Dvopolni cvetovi su sakupljeni u cvasti. Plod je komuša u kojoj se formira do deset semenki. U jednom kilogramu semena nalazi se oko 400.000 semenki.
Ima kratku vegetaciju, od 80 do 100 dana. Može da se uzgaja sve do 1.400 metara nadmorske visine. Ne odgovaraju mu teška, zbijena zemljišta, kao ni zabarena. Tek posle tri ili četiri godine može doći na istu parcelu. Ne uzgaja se posle kupusnjača, a dobar predusev su žitarice.
Zahteva dobru predsetvenu pripremu, jer ima sitno seme. Nije potrebno duboko oranje. Nema velike zahteve prema biljnim hranivima, ali plodna zemljišta i đubrenje obezbeđuju više prinose.
Setva se obavlja u više termina - prolećna čim se može ući u parcelu, postrna posle skidanja glavnog useva, a jesenja od sredine oktobra do početka decembra. Ne podnosi suviše vlažno zemljište. Klija već na temperaturi od 3ºC, a može da podnese temperaturu do -11ºC. Sušu podnosi bolje od drugih uljarica.
Količina semena se kreće od pet do 10 kilograma po hektaru. Dubina setve je od 0,5 do jednog centimetra. Međuredni razmak se kreće od 12 do 25 cm. Ne sejati na zakorovljenom zemljištu. Vrsta je osetljiva na veliki broj herbicida i ne zahteva specifične mere nege.
Žetva se može obavljati ručno, ali i kombajnima. Njegova prednost je što komušice ne pucaju, ali se seme posle žetve mora dosušivati na sadržaj vlage do osam odsto kako bi se moglo skladištiti. Prinos se kreće od 500 do 2.700 kilograma po hektaru.
Korišćene fotografije podležu Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported license.
Tagovi
Autorka