Osluškujemo želje naših kupaca, prihvatamo njihove sugestije i na taj način i pravimo kačkavalj. U planu je i novi ukus koji će biti obogaćen tartufima, kaže nam Zoran Krcić.
Daleko od uticaja rudnika, smešteno u neposrednoj blizini Lazarevog kanjona i okruženo sa jedne strane planinom Malinik, a sa druge pašnjacima i oranicama, smestilo se domaćinstvo Krcić. Ova višečlana porodica u kojoj žive tri generacije, ostala je verna tradiciji pravljenja vlaškog sira.
Baka Ljubica pre dvadesetak godina počela je sa proizvodnjom belog tvrdog sira, a vremenom su se rađale nove ideje. Dimljenje i obogaćivanje novim ukusima.
"Sir je veliki gospodin i veoma je važno pažljivo tretirati mleko, siriti, cediti, sušiti. Dimi se na jednodnevnoj vatri od bukovog drveta, bez aditiva, bez dodataka, bez konzervanasa i neću Vam odati sve tajne", kaže nam kroz osmeh Ljubica Krcić. Pre svega potrebno je puno ljubavi, a onda je sve lako i dobro, dodaje ona.
U Zlotu, selu u kome živi ova porodica, brdovit predeo omogućava meštanima da se bave stočarstvom. Međutim, sve je manji broj gazdinstava u čijem dvorištu mogu da se vide ovce, krave, koze. Kako kažu ne isplati se, nema ko da radi. Sve je manji broj mladih koji ostaju na selu. Zoran je apsolvent Saobraćajnog fakulteta, ali ljubav prema porodičnom ognjištu nadvladala je želju za životom akademskog građanina. Kaže da je ovde svoj na svome. Do posla je teško doći, a lepota prirode, čist vazduh, zdrav život i hrana koju sam proizvedeš, nešto su što ne može ni sa čim da se zameni.
"U dogovoru sa roditeljima, bakom i dedom, registrovali smo mini mlekaru i odlučili da proširimo proizvodnju. Trenutno vršimo otkup mleka samo iz naše okoline jer znamo da je iz zdrave sredine i dobrog kvaliteta", ponosno ističe Zoran.
Dodaje da dnevno otkupe oko sto litara mleka koje je za sada dovoljno za postojeće tržište. Mesečna proizvodnja je oko 300 kilograma kačkavalja.
U svojoj ponudi imaju preko deset vrsta dimljenog kačkavalja. "Klasik", sa belim lukom i peršunom, zatim sa maslinama, orahom, susamom, ruzmarinom, brusnicom, suvom šljivom. Osim oraha, koji imaju na svom imanju, sve ostale dodatke nabavljaju u prodavnicama zdrave hrane. Najtraženiji su klasik i sa dodatkom belog luka i peršuna.
"Osluškujemo želje naših kupaca, prihvatamo njihove sugestije i na taj način i pravimo kačkavalj. U planu je i novi ukus koji će biti obogaćen tartufima", objašnjava naš sagovornik.
Kada je reč o plasmanu sira porodice Krcić, koji se prodaje pod nazivom "Krcino zlato", za sada se može naći u restoranima i mini marketima u okolini Bora, ali i kod njih samih, na imanju. Možda bi ga bilo i u velikim prodajnim lancima, međutim epidemija Covid-19 na kratko je zaustavila njihove planove.
Prema njegovim rečima, ideja je i da uskoro osnuju sopstvenu farmu.
"Konkurisaćemo za subvencije koje daju grad Bor i država, što bi nam uveliko olakšalo da proizvodnju podignemo na viši nivo. Ali opet sve zavisi od situacije sa koronom. Ukoliko opet bude nekih mera zatvaranja, ograničavanja radnog vremena, biće teško", napominje on.
Za "Krcino zlato" čulo se i van Timočke krajine. Učestvovali su na mnogobrojnim sajmovima sireva i vina jer kako kažu ovi proizvođači, sir i vino ne idu jedno bez drugoga. Skromno i pomalo sramežljivo pričaju o nagradama. Jedna od vrednijih je sa Međunarodnog sajma privrede, gde su osvojili drugo mesto za inovaciju i kvalitet. A "Kraljevski oskar" potvrda je da je posao dobro urađen.
Domaći proizvod i dobra hrana, svakako su stvari kojima mogu da se ponose. A kada se sa tim spoji i ljubav uložena u te proizvode, uspeh sigurno neće izostati.
Foto prilog
Tagovi
Autorka