Sušenje mesa je prirodnije zimi: Kvalitet je bitan, ali i način

Iz sela Kovačevac kod Mladenovca Dejan Azdejković, počeo je prije pet godina da na tradicionalan način prerađuje skromne količine mesa. U selu poznat kao Sokobanjac po mjestu iz kojeg potiče i kojim se ponosi, Azdejković je najprije tržištu ponudio viškove onoga što je ostavljao za sopstvene potrebe, a onda je počeo uslužno da suši meso za svoje komšije i ostale zainteresovane ljubitelje suhomesnatih proizvoda.

U početku nije imao neophodnu opremu i pušnicu velikog kapaciteta. Kako se posao širio, tako je sve usput i nabavljano i pravljeno.

"Sušenje uslužno ne radim preko ljeta, sušim samo za svoje potrebe, ali ima uslužnog klanja. Kobasica mi je prioritet, kao i kulen, ali mi nije uspijevao tri godine za redom", kaže Azdejković i dodaje da mu je četvrtu godinu i kulen za rukom i da je meso u njemu pečenica, but, vrat i samo dodaje slanine koliko treba.

Tajna ukusnih proizvoda leži donekle i u načinu sušenja, drveta koji se koristi, koliko se vatra naloži, ali i u recepturama. Međutim, osnova svega je sirovina, dobra svinja, pravilno hranjena i kvalitetno svježe meso.

"Koristim samo bukvu, trešnju i šljivu i koristim bukovu piljevinu, odnosno trilju. Kulen, a pogotovo kobasica ne smije da kaplje, već samo da se oznoji. Kad krene da kaplje, onda sve izlazi iz nje, začini, mast, i onda to nije to", kaže ovaj proizvođač.

Uslovi su se promijenili

Meso je prirodnije sušiti tokom zime, kada su niske temperature, međutim klima se promijenila, nema više onih dugih i hladnih zima, pa ni uslovi nisu uvijek isti.

"Ja se ne plašim da meso šaljem poštom, izvakumiramo, šaljemo bilo gdje", kaže Azdejković i dodaje da je slao čak i za Hong Kong. 

Više o ovome možete pogledati u videu ispod teksta: