Put od malog struka paprike na njivi do fino mlevenog začina za mnoga jela je dug i težak i vodi od pravilnog izbora odgovarajuće sorte, setve, nege biljaka do branja, sušenja i na kraju mlevenja.
Godinama unazad začinska paprika je jedna od najznačajnijih povrtarskih kultura u Srbiji, a u zavisnosti od godine do godine proizvodi se na 2.400 do 2.600 hektara. Bilo da je mlevena slatka, ljuta ili tucana kao neizostavni dodatak mnogim jelima svakodnevno se koristi u kuhinjama naših domaćica kao i u prehrambenoj industriji.
Dobro je poznato da su Horgoš, Martonoš i Novi Kneževac centri paprikarstva na severu Vojvodine koji imaju velike preradne kapacitete ali postoji i veliki broj malih porodičnih manufaktura koja se uspešno bave ovom proizvodnjom.
Put od malog struka paprike na njivi do fino mlevenog začina za mnoga jela je dug i težak i vodi od pravilnog izbora odgovarajuće sorte, setve, nege biljaka, jer se samo od dobre sirovine može dobiti kvalitetan finalni proizvod, do branja, sušenja i na kraju mlevenja.
Ovako pričaju Damir i Goran Šimon iz Sombora čija se porodica godinama unazad bavi proizvodnjom mlevene začinske paprike, a kompletan proces od setve do finalnog proizvoda obavlja se u okviru njihovog domaćinstva. Papriku seju na dva katastarska jutra, ali i lagano povećavaju obim proizvodnje. Seju mašinski, ali još uvek nemaju svoju mehanizaciju te usluge plaćaju. Nekoliko puta ručno špartaju, jer tako širim nožem špartača mogu ukloniti više korova, a naravno praktikuju i plevljenje useva. Tokom rada na njivi angažuju četiri radnika, a kada je vreme berbe mnogo više.
"Imamo našu sušaru i mlin na kamen te smo ove godine značajno unapredili proces dobijanja najkvalitetnije začinske paprike", kaže Damir, napominjujući da vreme berbe zavisi od godine, a plodovi moraju biti ubrani u trenutku pune zrelosti kada dostignu intenzivnu crvenu boju.
Ove godine prvu berbu obavili su krajem avgusta i početkom septembra. Papriku beru ručno stavljaju u prikolicu, a zatim pomoću levka u džakove, koji se zatim stavljaju na promaju, gde je uvek suvo i bez direktnog delovanja sunčeve svetlosti.
U tu svrhu koristi im stari čardak koji su preuredili pa u njega može stati šest do sedam tona paprike. Naš sagovornik kaže da obavezno pre sušenja ručno, detaljno skidaju peteljke, a mašinski seku papriku tako da je proces sušenja znatno brži.
"Upravo tu dok paprika visi u džakovima gubi vlagu i do 40 odsto. Ovaj proces vremenski traje oko tri nedelje, a zatim ide u sušaru koju je tata napravio u vidu kontejnera, kapaciteta do 10 tona, ložište je napolju, a unutra su radijatori i ventilatori za mešanje vazduha i za izvlačenje vlage napolje", kaže naš sagovornik dodajući da je temperatura prilikom sušenja od 50 do 60 °C.
Prošle godine kupili su i električnu sušaru gde je proces sušenja neuporedivo kraći. Osušen proizvod pakuje se u džakove i ide na mlevenje, prvo u kruparu gde se grubo melje - drobi, ovako usitnjen može da se drži upakovan u vreće ili da odmah ide u mlin na kamen gde se dobija fino mlevena začinska paprika izvanrednog ukusa, boje i arome, a to je poslednja faza u ovom procesu proizvodnje.
"U sezoni na ovaj način preradimo oko devet tona sveže paprike i na kraju dobijemo jednu tonu začinske slatke, ljute i tucane koju blagovremeno prodamo, a obzirom da nam uvek zafali znači da treba da povećavamo obim proizvodnje što i planiramo naredne godine, a dodaćemo i novitete kao što su suvi biljni začin i dimljena začinska paprika", kaže na kraju Šimon, dodajući da ima posla i odgovornosti u svakoj od etapa proizvodnje ali da je njegova porodica zadovoljna obzirom da imaju svoje stalne kupce i da tako mogu ostvariti solidnu zaradu.
Foto prilog
Tagovi
Autorka