Pradeda je posao počeo 1911. godine, a njegovi potomci danas rade po najsavremenijim standardima. Predstavljamo vam šareni svet porodice Janović iz Sombora.
Porodica Janović iz Sombora bavi se licidersko-voskarsko-medokolačarskim zanatom više od 100 godina. Održao se ovaj zanat u porodici Janović do danas i prenosio se sa generacije na generaciju, prilagođavajući se tržištu i njegovim zahtevima. To znači i da se proizvodnja razvijala od vašarske prodaje do proizvodnje koja se danas odvija po svim standardima.
"Ovim zanatom počeo je da se bavi moj pradeda 1911. godine i to u Kupusini, selu blizu Sombora. Posle desetak godina doselio se u Sombor, u kuću gde se i danas nalazi naša radionica, a zanat je izučio u Češkoj i Slovačkoj. Pradeda je počeo sa svećama i medenim kolačima, a posle se proizvodnja proširila i na liciderska srca, lizalice i bombone", kaže Stevan Janović, četvrta generacija Janovića koja čuva ovaj zanat.
Stevan je radnju preuzeo 1985. godine i shvatio je da je potrebno napraviti novi iskorak i napornu prodaju na vašarima zameniti savremenijim tipom proizvodnje i prodaje.
"Osavremenili smo proizvodnju, ali sve na osnovama starog zanata. Od 2005. godine imamo HCCP standard i bili smo 44. po redu koji su u Srbiji imali taj standard. Uvodimo i nove standarde, pa smo tako ove godine uveli IFS (međunarodni standard za hranu), to je standard priznat u celom svetu i svaki kupac na sajtu sertifikacione kuće može da proveri da je ono što je ovde proizvedeno određenog nivoa kvaliteta i bezbednosti", objašnjava Janović.
Najveći deo proizvodnje danas su lizalice, koje se osim na područje nekadašnje Jugoslavije izvoze u Italiju, Nemačku, Francusku, Mađarsku, Norvešku. Na inostranom tržištu završi oko 80 odsto lizalica proizvedenih u radionici Janović, pa se tako u Pragu i Parizu prodaju suvenir lizalice sa slikama Praga i Pariza, koje su proizvedene baš u Somboru.
Iako je Janovićeva radionica danas usklađena sa potrebnim standardima, ručni rad i dalje je najvažniji, pa svaki proizvod prođe kroz desetak pari ruku. Tako je i sa liciderskim srcima.
"Proizvodnja liciderskih srca danas se svela na prodaju suvenira. Pravimo i danas liciderska srca, papučice, konjiće. A ima i kupaca, jer ih kupuju ljudi koji više ne žive ovde, a ta liciderska srca ih podsećaju na detinjstvo i rado to kao poklon nose u zemlje u kojima danas žive. Tako su naša liciderska srca korišćena za ukašavanje novogodišnje jelke jednog od udruženja Srba u Kanadi. Ima ih u Americi i na svim mestima gde ima ljudi koje liciderska srca vežu za lepe uspomene. Liciderska srca danas naručuju i oni koji žele da obeleže neke lepe trenutke, sa prigodnim natpisima", kaže Vesna Janović.
U Janovićevoj radionici i danas parafinske sveće pravo onako kako je to radio Stevanov deda. Umesto da se sveće prave tako što se pojedinačno umaču u parafin, Stevanov deda je proizvodnju usavršio tako što je na jedan ram postavio 144 sveće koje vise. Za sveću od dva centimetra treba 50 umakanja u rastopljeni parafin. Zatim se ram okreće i postupak ponavlja, kako bi se dobila ravna sveća.
Uz svoje roditelje u posao polako ulazi i Agneza Janović, jedna od tri ćerki Stevana i Vesne. Diplomirana je novinarka, ali se posle studija u Beogradu vratila u Sombor. "Od malih nogu sam u ovoj radionici. Tu smo sestre i ja odrasle. I kada sam završila fakultet dileme nije bilo - ovo će biti moj posao do kraja života. Najviše uživam u izradi dečijih lizalica. Tu se najviše ispoljava kreativnosti i ako to radite, nikada ne možete da odrastete", kaže Agneza.
Ono što je naučila tokom studija koristi joj i u ovom poslu, pa tako Agneza brine i o komunikaciji sa kupcima i onome što je danas nezaobilazan način reklame - društvenim mrežama.
Janovićevu radionicu posećuju i mališani iz vojvođanskih škola, koji u Sombor dolaze kako bi videli kako se pravi testo za liciderska srca, lizalice, bombone i uopšte kako se čuva jedan stari zanat.
Tagovi
Autorka