Branislav Šimon iz Bačkog Petrovca odlično zna kako od mirisnih cvetića zove da napravi aromatično vino, šampanjac, domaći sirup i čaj, te ovih sunčanih dana kada je cvetanje u jeku ima pune ruke posla.
Zova ili bazga raste kao grm duž puteva, po obodima šuma, kraj reka. Cveta tokom maja i juna, a njen specifičan miris, mnoge asocira na proleće ali i na detinjstvo kada se u gotovo svakoj kući po principu, iskoristimo ono što nam priroda pruža, pripremao sok - osvežavajući napitak sa limunom.
I Branislav Šimon iz Bačkog Petrovca rukovodeći se ovim principom ovih sunčanih majskih dana bere mirisne cvetove i u okviru kućne radinosti priprema ne samo sok već i vino za čiji je kvalitet pre dve godine na manifestaciji u Temerinu dobio vredno priznanje.
Prve količine napravio je pre pet godina kada se vratio iz Slovačke sa studija te je pored fakultetske diplome doneo i recept za aromatično vino od zove. Tada je napravio svega dvadesetak litara, a kada se uverio da to zna i da se vino sviđa svima koji ga probaju kupio je prohromsko bure od 480 litara, pumpu za filtriranje i naravno naredne godine napravio veće količine.
"Ovih dana ćemo brati zovu, moja supruga i ja, moja i njena porodica, veliki je to posao. Beremo kad je suvo, toplo i sunčano vreme, kada se cvetovi lepo otvore, i kada na njima ima dosta polena", kaže Šimon dodajući da u bašti ima nekoliko velikih grmova i da nikada ne bere pored puta zbog prašine i nečistoće.
Beru ručno i slažu ubrano u velike kante i nose kući gde makazama odsecaju i odstranjuju zelene peteljke obzirom da mogu prouzrokovati gorak ukus vina. Zovu istresaju u prohromsko bure dodaju obavezno vinski kvasac kako bi počeo proces fermentacije, a sve ostalo je mala vinska tajna obzirom da se mora sačuvati jedinstvenost i originalnost recepta i samog proizvoda.
"Ubrano ne merimo u kilogramima nego brojimo cvetove, tačno znamo koliko komada može da stane u jednu kantu. Za bure od 480 litara naberemo od 5.000 do 8.000 cvetova", kaže naš sagovornik dodajući da proces fermentacije traje oko dva meseca duže nego u slučaju da je u pripremi vino od grožđa. Taj proces zavisi između ostalog i od temperature u prostoriji. Nakon toga vino se filtrira kako bi bilo što bistrije.
Kako napominje naš sagovornik ceo proces traje od maja do septembra, a tek tokom oktobra može da se flašira i degustira. Ukus vina je slatko kiselkast, a sadrži 12 odsto alkohola.
"Zovino vino je specifično obzirom da u sebi ima neverovatnu magiju koju stvaraju milioni cvetića aromatične biljke", kaže Šimon dodajući da su se okušali i u pravljenju penušavog šampanjca od ove biljke, naglašavajući da je to veliki izazov i da je u početku bilo problema prilikom točenja, obzirom da je pod pritiskom i da zbog toga flaša može i da eksplodira.
Ova porodica iz Bačkog Petrovca priprema i sirup, obično od 150 do 200 litara u sezoni i to po klasičnom receptu.
"Sjedinimo zovu, šećer i limun i prokuvamo - zato ne stavljamo konzervans. Tečnost procedimo i sipamo u staklene flaše i ostavimo da se polako hladi", kaže Branislav dodajući da sok, odnosno sirup napravljan na ovaj način može stajati duže od godinu dana, a to su potvrdile i adekvatne hemijske analize.
Kako zova ima brojna lekovita svojstva veoma se često koristi i za pripremanje aromatičnog čaja te je ova porodica suši u hladovini, a zatim lagano od peteljke odvajaju cvetove na kojima se zadrži velika količina polena.
Vino, sirupe i čajeve predstavljali su na mnogim manifestacijama, a jednom mesečno ljubiteljima mirisa i ukusa zove Branislav Šimon svoje proizvode nosi za Beograd i Novi Sad.
Tagovi
Autorka