Od povrća, jaja, brašna, pa do zimnice: Svega ima na štandu porodice Popović-Kukrić

Tržnice su oduvijek bile epicentar društvenog života – mjesto na kojem se kupci mogu sresti sa proizvođačima hrane te se uvjeriti u porijeklo namirnica koje kupuju. One su oduvijek bile i sastavni dio svakog grada, njegovog identiteta, oblikovane svojom istorijom, iskustvom i "urbanim pričama". Na njima se može naći sve, od cvijeća, hrane, pa do antikviteta.

Iako je dolaskom tržnih centara život na tržnicama polako počeo zamirati, farmeri vjeruju da će se taj trend promijeniti jer sve više počinje oživljavati svijest kod ljudi da su domaći proizvodi kvalitetniji i uvijek svježi, za razliku od onih koje kupuju u marketima, a koji ponekad od farmera do vašeg stola putuju i po dva mjeseca.

Tradicija duga skoro 50 godina

Jedan od onih koji godinama čuva duh tržnice vjerujući da se na taj način njeguje vrijednost plodova zemlje, jeste i Dragan Popović iz sela Romanovci u opštini Gradiška.

Ovaj vrijedni farmer već punih 15 godina ima svoj štand na banjalučkoj gradskoj tržnici na kojem možete naći sve - od povrća, preko brašna, jaja, pa do domaćeg ajvara, pekmeza i drugih tradicionalnih proizvoda koje naše domaćice obično prave za zimnicu. Dragan u razgovoru za Agroklub pojašnjava da sve što prodaje na svom štandu na tržnici, njegova porodica proizvodi na imanju u Romanovcima.

"Moja porodica ima dugu tradiciju u poljoprivredi, ali i na banjalučkoj gradskoj tržnici. Ja prodajem naše proizvode za ovim štandom od 2004. godine, a prije toga to su punih 28 godina činili roditelji od moje supruge Biljane. Moj punac i punica, Dušan i Vida Kukrić, zakupci su ovog štanda od 1976. godine, tako da smo faktički  svojim proizvodima othranili već jednu generaciju u Banjaluci", kaže nam Dragan.

On ističe da se i njegova porodica bavila proizvodnjom krompira i žita, tako da mu poljoprivreda nije bila nepoznanica kada se oženio za Biljanu. Nakon što je 20 godina proveo u vojsci, odlučio je da napusti vojnu karijeru i posveti se poljoprivredi.

Narod mora jesti

"Narod, ipak, mora jesti", zaključuje Dragan, te dodaje da sa suprugom, njenim roditeljima i bratom Predragom Kukrićem, trenutno proizvodi povrće u 11 plastenika. Svaki od njih je veličine od oko 300 kvadrata. Posla, kaže on, ima mnogo jer su plastenici skoro uvijek puni sezonskog povrća. Pored njih petoro koji stalno rade u plastenicima, Dragan ističe da tokom sezone unajmljuju i sezonske radnike.

Čim se završi jedna sezona, sade povće za sljedeću i tako iz godine u godinu. Najmanje je posla zimi, ali i tada njihovi plastenici nisu prazni.

"Čim prođe pravoslavni Božić počinje sadnja paprika, potom kreće sezona branja mladog luka, crvene i zelene salate. U martu već kreće dozrijevati rotkvica. Uvijek nešto ima za raditi u plastenicima. Posao je težak i odgovoran. Što bi narod rekao: "radi se od sunca do sunca", a naročito na ljeto i jesen", ističe Dragan.

Šarolika ponuda domaćih proizvoda

Zahvaljujući trudu ove porodice, sa njihovog imanja tokom cijele godine na gradsku tržnicu stižu razni svježi proizvodi – od zelene salate, crvenog i bijelog luka, paradajza, paprika, patlidžana, kupusa, krompira, graha, pa do mrkve, celera i peršuna. Pored povrća, ova porodica uzgaja i žito od kojeg prave brašno, te i njega imaju u svojoj ponudi. Dragan pojašnjava da je riječ o kukuruznom i pšeničnom brašnu, koje ima svoje stalne mušterije. Prema njegovim riječima kukuruz siju na 31 dunumu, uglavnom za stočnu hranu, a pored toga, imaju još zasijano i 11 dunuma bijelog kukuruza, koji je namjenjen za brašno.

S obzirom na to da proizvode raznovrsno povrće, porodica je odlučila da u svoju ponudu uvrsti i neke prerađevine, kako bi uštedili vrijeme domaćicama koje nemaju vremena, a ni prostora da spreme tradicionalnu zimnicu.

Osim ajvara, na štandu ove porodice, može se naći i domaći pekmez od šljiva, kiseli krastavci, paprika, ali i domaća jaja. Dragan ističe da za ove proizvode već ima stalne mušterije koji redovno dolaze i kupuju od njega jer su se uvjerili u kvalitet proizvoda.

Nekima je bitno šta jedu, a nekima ne

"Ima onih ih koji prepoznaju kvalitet domaće proizvodnje i nije im problem da dođu i plate malo više nego što bi dali za taj proizvod u marketima. Međutim, ima i onih kojima je najbitnije da je jeftino bez obzira na kvalitet. Ne gledaju da li je roba zdrava i jestiva. U marketima, na primjer, patlidžan košta jednu marku, a ovdje na tržnici 1,50 KM. Iako je naš bolji i kvalitetniji, neki će ipak otići u market i kupiti  patlidžan koji je uvezen ko zna odakle i pri tom nije ni približno kvalitetan kao ovaj uzgojen na domaćim farmama",  ističe Dragan.

On dodaje da na tržnice svaki dan dolazi svježe povrće, dok se u marketima dešava da ono stoji na policama i po nekoliko dana. Bez obzira na to, mnogi će prije otići u market nego doći na tržnicu. Naravno, kako ističe Dragan, postoje izuzeci.

"Prosto, nekim ljudima je bitno šta jedu, a nekima ne", ističe on te pojašnjava da je radom na tržnici stekao brojne stalne mušterije i da je ponekad dovoljno da ih samo ugleda i da već počne pakovati šta im treba jer ne mora ni da ih pita šta će.

Loša godina za farmere

Upoređujući ovu godinu sa prethodnim, Dragan ističe da je sezona počela loše i da će vjerovatno tako završiti. On podsjeća da je maj bio dosta hladan i kišovit što je uticalo na kompletnu ovogodišnju sezonu.

"Prvog roda paradajza nije bilo jer je pao cvijet. Sve je kasnilo, a poslije ono što je stiglo nije odgovaralo kvaliteti koju smo očekivali i onome na šta smo navikli. Dovoljno je da kažem da sam u sedmom mjesecu samo dva puta došao kombijem na tržnicu. To je ranije bilo nepojmljivo jer sam svaki dan dolazio kombijem na tržnicu i dovozio 30 do 40 gajbi paradajza, te 20-ak kutija paprika. Međutim, ove godine sam u sedmom mjesecu sve uspio prevesti sa malim autom, jer robe nije bilo",  jada se Dragan.

On ističe da se loša sezona odrazila i na finansije, pa su morali podići cijene što je izazvalo nezadovoljstvo kupaca. Dragan kaže da tako ove godine u sezoni nije bilo paradajza po marku, kao prethodnih, već je on bio tri marke. Kupci su se žalili na cijene, ali su ih na kraju prihvatili.

"Niko ne zna kako je teško proizvesti sve ovo. Dosta se bune na cijene. Imao sam priliku da me mušterija ovih dana pita koliko je patlidžan. Kažem joj cijenu, a ona meni začuđeno: "pa i prošle godine je bio toliko". Nekad ne znam šta da im odgovorim. Pitam ih da li su bili ovdje u maju kada su usjevi propadali", ističe Dragan.

Više cijene umanjile prodaju

Dodaje da je loša sezona i rast cijena itekako uticao na prodaju. To je naročito vidljivo kod spremanja zimnice. Dragan potvrđuje da građani dosta manje kupuju povrća za zimnicu nego ranijih godina.

"Evo, ja lično sam proteklih dana prodao povrće za turšiju možda za dvije do tri osobe. Ranije sam znao da prodam povrće za turšiju za dvije do tri mušterije dnevno. Mislim da građani kupuju u trgovini gotovu zimnicu jer im je jeftinija. Otkad radim na tržnici nije bilo ovako malo potražnje kao ove godine", kaže nam Dragan koji ipak vjeruje da će se situacija promijeniti i da će već sljedeće godine biti bolje.

Do tada, Dragan će i dalje stajati za svojim štandom i nuditi građanima ono najbolje što ubere sa plodnih njiva svojih Romanovaca.