Sve je više porodica u Srbiji, koje preradom plodova sa sopstvenog imanja, zarađuju za život. Kakva je uopšte organizacija u takvim domaćinstvima i da li uspevaju u tome, ispričao nam je bračni par Marić iz Aleksandrovca.
Danica i Željko Marić, iz sela Boturići kod Aleksandrovca Župskog, bave se proizvodnjom voća i povrća pet godina. Otprilike tada su i počeli da prerađuju plodove sa svog ne baš velikog imanja - oko dva hektara pod voćem i pola hektara pod povrćem.
Željko je inženjer elektrotehnike i računarstva, a Danica je vaspitačica. Obzirom da nemaju zaposlenje u struci, a imaju troje dece, morali su od nečega da žive.
"Imamo troje odlične dece. Nismo mogli da sedimo bez posla i potražili smo alternativu. Sada smo oboje u ovom biznisu i razvijamo ga. Krenuli smo kao što se nekada ostavljala zimnica, a sada već želimo da sve to osavremenimo i da tu proizvodnju i plasman prilagodimo tržištu i kvalitetu 21. veka", kaže Danica, zadužena u ovom dvojcu za pripremu zimnice i inovacije.
A od inovacija - džem i slatko od ljutih papričica, kao i džem od zelenog paradajza. Kako kaže ova preduzetnica, mušterije su u početku bile sumnjičave, ali već na prvu kašičicu osetili su pikantnost novih ukusa. I što je najvažnije, zavoleli su njihovu kreativnu ideju. Njen suprug, pak pokazuje teglu ajvara sa sušenim vrganjima. U Koceljevi su odneli pobedu sa tim proizvodom. Ali, dodaje on, nije samo bitan ukus, već i nutritivna vrednost sadržaja u tegli.
Odmerenom dozom proteina u vrganjima u kombinaciji sa paprikama, dobijen je niskokaloričan proizvod. Stručnjaci su, pre svega ocenili da je veoma hranljiv. "I drugi prave miks paprike i pečuraka, ali mi smo odlučili da damo prednost pečurkama koje su zastupljene na našim terenima. Zašto bismo koristili šampinjone ili bukovače koje dobijamo u veštačkim uslovima, kada možemo da radimo sa onim što u prirodi može da se nađe. Vrganj se suši prirodno i dodaje ajvaru. A i paprika i vrganj su zdrave namirnice", zaključuje Željko.
Kako ne upotrebljavaju hemijsku zaštitu, njihova zimnica je bezbedna pa kažu da ono čime hrane svoje troje dece, to se nađe i na stolu onih koji kupe njihove proizvode.
"Sve potiče sa naših voćnjaka i bašta. Plodovi su potpuno zdravi, bez hemije i organski. Pravimo sve vrste džemova, sokova, matičnih sokova. Sve je bez veštačkih boja i aroma. Odlučili smo da imamo svega pomalo, da se ne baziramo samo na jednom proizvodu pa smo tako na police stavili salatu od šargarepe, paprike punjene sirom. Ali, pravimo i vino, rakiju i likere. Takođe, uzagjamo i pasulj i orahe", navodi Željko, koji svoje inženjersko znanje sada vešto primenjuje u pravljenju sopstvenih proizvoda.
Za sada redovno posećuju sajmove i ostale manifestacije posvećene zimnici. Oni uče od drugih i drugi uče od njih. Podela posla ne postoji. Kažu, samo su se dobro organizovali i zajedno su, kao porodica, prihvatili da je to je njihov posao - kao i svaki drugi. Samo je njihov u Boturićima, selu ispod Vratarne, Željina i Kopaonika, na raskrsnici puteva Kruševac, Brus, Kopaonik, Vrnjačka Banja.
Tagovi
Autorka