Milioni tona hrane se baca, a sve je više siromašnih i gladnih

Evropska komisija objavila je nedavno veliku studiju o utjecaju oznaka rokova trajnosti na bacanje hrane u Evropskoj uniji. Rezultati terenskog istraživanja pokazali su da se oko devet miliona tona hrane godišnje (10% od ukupne količine bačene hrane u EU) baci iz razloga povezanih s oznakama trajnosti prehrambenih proizvoda, piše oslobodjenje.ba.

Treba razumjeti oznake na proizvodima

Prema istraživanju koje je obuhvatilo 2.296 proizvoda kupljenih u 109 trgovina na teritoriji osam država članica EU, najviše potencijala za smanjenje bacanja hrane u kontekstu rokova trajanja ima kod mliječnih proizvoda, svježih sokova te pakiranog mesa i ribe. Kako je istaknuto u istraživanju, manje od polovine građana EU razumije razliku između "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do", oznaka koje su propisane evropskim zakonodavstvom. Iako nakon isteka ove druge oznake hrana može biti dobra za jelo još danima, sedmicama i mjesecima, ona se masovno baca na dan isteka.

"Najbolje upotrijebiti do" znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da npr. zadržava optimalnu hrskavost i boju.

"Dobar dio od 90 miliona tona hrane, koliko se godišnje baci u EU, iskoristiv je i zato EU i države članice imaju moralnu i političku obvezu da poduzmu mjere da se to smanji", kazala je izvjestiteljica Evropskog parlamenta za smanjenje bacanja i povećanje doniranja hrane Biljana Borzan.

Velik broj građana na rubu siromaštva

Čitajući ovakve podatke za EU, mogli bismo reći da je BiH daleko od tih podataka. Prvo, jer smo država koja je na najgori način, kroz rat, osjetila šta znače glad i nemanje hrane. Drugo, jer je prema dostupnim podacima enormno veliki broj građana BiH na rubu siromaštva, čemu svjedoče stalni apeli za pomoć, stalni pozivi za doniranje hrane. Treće, redovi pred javnim kuhinjama širom BiH svaki dan su sve duži.

Ipak, sve ovo građane očito nije opametilo. Naime, prema rezultatima analiza javnih preduzeća, građani Sarajeva, Tuzle i Banje Luke dnevno bace najmanje 500 tona hrane. Podaci se odnose na regionalne deponije za kompletnu tuzlansku i banjalučku regiju, dok se istraživanje za Sarajevo odnosi samo na gradsku deponiju.

Problem i količina hrane koja propada u tvornicama i trgovinama

Osim namirnica koje završe u kontejnerima, veliki problem je i hrana koja propada u tvornicama, skladištima, trgovinama, ugostiteljskim objektima. Ogromne su količine hrane u čiju proizvodnju su utrošeni resursi poput vode, tla, goriva i radnih sati i na to se treba misliti kada se govori o bacanju hrane. Osim EU, na ovu problematiku upozorava i Agencija za hranu UN-a. Kako je istaknuto, bacanje hrane utiče i na okoliš koji se zagađuje, ali i na ekonomije zemalja.

Svakako je da su vlade ovdje najpozvanije da osmisle politiku i program podrške kako bi, prije svega, pomogli malim proizvođačima da na vrijeme skladište svoje proizvode da oni ne propadnu dok ne dođu do trgovina, čime bi se uz kvalitet produžio i rok trajanja proizvoda.

Međutim, proizvođači su samo jedna od karika u lancu. Druga i možda najvažnija karika su kupci, potrošači, obični građani, koji bi prije samog bacanja hrane trebali stati i razmisliti.

Danska smanjila bacanje hrane za 25%

Tu opet na scenu stupaju vlade sa programima javnih kampanja, sa pomoći vladinim i nevladinim organizacijama, udruženjima potrošača, sa pomoći javnim kuhinjama kako bi spriječili bacanje hrane.

Kao i u svim drugim oblastima, i u ovoj bismo mogli i trebali da se ugledamo na neke druge zemlje, koje su taj problem počele rješavati. U ovom slučaju idealan primjer stiže iz Danske, koja je zahvaljujući jednoj ženi, Selini Juul, smanjila bacanje hrane za 25% u posljednjih pet godina.

Selina je u Dansku doselila iz Rusije kada joj je bilo 13 godina i bila je šokirana kada je vidjela koliko Danci bacaju hrane samo u supermarketima. Njena organizacija "Stop Spild Af Mad" (Prestani bacati hranu) napravila je velike promjene. U Danskoj je više od trećine namirnica propadalo ili završavalo u smeću, ali akcijama Seline Juul ta se količina znatno smanjila. Juul je također pokrenula aplikaciju za pametne telefone Too God To Go, koja prenosi u kojim je restoranima ili pekarama pred kraj radnog vremena ostalo hrane, koja bi inače završila u smeću, ali se na kraju proda po niskoj cijeni.

Nije porazno ugledati se na pametnije od sebe, štoviše tako se najbolje uči.

Izvor: A. P./oslobodjenje.ba, Foto: AndreyPopov/bigstockphoto.com