U belgijskim skladištima je nagomilano oko 750.000 tona krompira. Restorani i fast food lanci su od sredine marta zatvoreni ili rade u manjem obimu.
Krompir je mnoge othranio, i na našim prostorima. Često nam je na jelovniku - na bilo koji način - od dodatka čorbama, kao prilog, glavno jelo, kuhani, pečeni, prženi, uz meso, povrće ili u piti, kao salata... Malo ko ne voli ovo zasitno i hranjivo povrće.
Slično je i u Belgiji. Proizvode ga 25 puta više nego Danska, tri puta više nego Njemačka, 4,7 puta više nego Austrija i gotovo dva puta više nego Bugarska te su kao takvi vrlo poznati po svojim prženim krompirićima i mrze kada ovo njihovo jelo neko naziva francuskima (french fries).
No, belgijskim više ne prijete francuski krompirići nego pandemija koronavirusa. Zato farmeri traže od čitave nacije da jedu pomfrit dva puta sedmično. Ovu ideju kao opstanak tog sektora u krizi uzrokovanoj Covidom-19 predstavio je Romain Cools iz udruženja uzgajivača krompira Belgapom.
U belgijskim skladištima je nagomilano oko 750.000 tona krompira. Restorani i fast food lanci su od sredine marta zatvoreni ili rade u manjem obimu. Takođe, otkazani su i mnogi proljetni i ljetni festivali koji su bili mjesta konzumacije ovog jednostavnog jela.
Osim toga, Belgija je veliki izvoznik krompira u svježem, ali i obrađenom stanju, uključujući i smrznuti pomfrit te druge proizvode od tog povrća. Godišnje izvoze više od 1,5 miliona tona u više od 100 zemalja svijeta.
Svijetla tačka u ovoj beznadežnoj situaciji je da će, kako pišu belgijski mediji, Belgapom dostavljati 25 tona krompira nedjeljno bankama hrane u Flandriji pa sav urod ipak neće potpuno propasti.
Osim u Belgiji, sličnih problema imaju u susjednoj, najsjevernijoj francuskoj regiji Hauts-de-France. Ondje je u skladištu 500.000 tona krompira koji čeka kupce. Po svemu sudeći, vjerovatno će propasti.
Jedan od uzgajivača, John Van Merhaeghe, za francuske medije izjavio je kako će u najboljem slučaju dobiti 15 eura po toni, što je 10 puta manje od uobičajene cijene, a krompir će završiti kao stočna hrana. Uzgajivači stoga traže pomoć od države pozivajući se na Nizozemsku koja svojim farmerima daje 50 eura po toni.
Da baš u potpunosti ne propadne, dio usjeva će završiti kao biogorivo, pišu tamošnji mediji.
Tagovi
Autorica