Hrana koja dospjeva na tržište mora biti bezbjedna - kako je to kod nas regulisano?

Codex Alimentarius, sa sjedištem u Rimu, međunarodna je organizacija, osnovana 1961. godine od strane Ujedinjenih naroda, tačnije zajedničkim djelovanjem FAO (Food and Agriculture Organization - Organizacija za hranu i poljoprivredu) i WHO (World Health Organization - Svjetska zdravstvena organizacija).

Službeno pokriva sve namirnice, od obrađenih, poluprerađenih pa do sirove hrane. Najveća pažnja koncentrisana je na hranu koja se prodaje direktno potrošačima.

U radu se vodi općim standardima, koji pokrivaju pitanja poput označavanja namirnica, higijene, prehrambenih aditiva i ostataka pesticida, kao i procedure za procjenu sigurnosti hrane, dobivene iz savremene biotehnologije.

Codex sadrži i smjernice za postupak uvoza i izvoza, te inspekcije i certifikacije sistema za hranu.

Obuhvaća i niz univerzalnih i posebnih normi, čiji je cilj zaštita zdravlja konzumenata i osiguravanje poštenih postupaka kada je riječ o trgovini u ovom sektoru.

U doslovnom prevodu sa latinskog znači "zakon o hrani".

One namirnice koje su dostupne na domaćem tržištu ili su predviđene za izvoz, moraju biti bezbjedne i dobrog kvaliteta. Takođe ne smiju prenositi organizme koji uzrokuju bolesti životinja ili biljaka.

Uticaj Codexa proširio se na sve kontinente i njegov doprinos zaštiti zdravlja ljudi i poštenim postupcima u trgovini je nemjerljiv.

Procjena rizika od strane međunarodnih tijela

Da bi omogućila stalnu vezu sa državama članicama, Komisija u saradnji sa nacionalnim vladama pojedinih država, osnovala je Codex kontaktne tačke.

Bosna i Hercegovina je članica Komisije Codex Alimentarius od 22. oktobra 2007.godine. Članstvo naše zemlje službeno je zabilježeno od strane FAO i WHO  kao i ostaih članova komisije.

Agencija za sigurnost hrane predstavlja kontaktnu tačku u Komisiji Codex Alimentariusa. Direktora dr. sci. Džemila Hajrića pitali smo da nam kaže nešto više o tome.

"Ova organizacija provodi i podupire izradu i uspostavu normi i zahtjeva za hranu. Pomaže u njihovom usklađivanju i na taj način olakšava međunarodni promet", pojašnjava Hajrić, dodajući da iako pomenute norme nisu obvezujuće, veoma su značajne jer se temelje na naučnoj osnovi, koja podrazumijeva sudjelovanje neovisnih međunarodnih tijela za procjenu rizika, kao i ad hoc konzultacije, provedene od strane FAO i WHO.

Stoga se pri izradi nacionalnih i regionalnih propisa i normi gotovo uvijek uzimaju one Codexove kao polazište. Njihova komisija trenutačno ima 189 članica, od čega je 188 država i jedna ogranizacija (Europska unija).

Posebni programi kontrole hrane

Interesovalo nas je na koji način Agencija štiti život i zdravlje ljudi i šta mi možemo poduzeti u zaštiti zdravlja biljnog svijeta i okoliša, a direktor Hajrić napominje da je zajedničkim radom sa nadležnim ministarstvima Federacije BiH i Republike Srpske, Agencija za sigurnost hrane BiH pripremila (u suradnji sa mjerodavnim tijelima Brčko distrikta) oko 170 propisa o hrani, a koje je donijelo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

"Na taj način, u značajnoj mjeri uskladili smo naše propise sa legistlativom EU i uspostavili pravni okvir koji omogućava zaštitu interesa potrošača i otklonili tehničke barijere u trgovini hranom", smatra direktor Agencije.

Razvijaju i zajedno sa nadležnim institucijama entiteta i Brčko distrikta implementiraju specijalizirane programe kontrole hrane koji su od izuzetno velikog značaja, kako sa aspekta zaštite zdravlja, tako i sa aspekta funkcionisanja domaćeg poljoprivredno - prehrambenog sektora i izvoza poljoprivredno prehrambenih proizvoda.

"Najbolji primjer je Program kontrole ostataka pesticida u i na hrani u BiH, koji provodimo po istim parametrima i metodologiji kao što je to u zemljama EU. Program realizira Agencija u suradnji s nadležnim inspekcijskjim organima entiteta i kantona, a oni na terenu uzimaju uzorke i dostavljaju ih na analizu laboratoriji izabranoj postupkom javne nabavke", pojašnjava naš sagovornik.

Nakon toga, u slučaju neusklađenosti rezultata sa važećim propisima, provodi se inicijalna procjena rizika na osnovu koje inspekcije utvrđuju dodatne mjere u cilju zaštite zdravlja konzumenata.

Praćenje kontrole kvaliteta meda u BiH

Pita li smo direktora Hajrića može li nam navesti i jedan takav primjer.

"Prvi put smo 2017. godine realizirali Monitoring kvalitete meda na našem tržištu, sa našim inspekcijskim organima i proizvođačima i uz podršku projekta USAID/Sweden FARMA II radili na otklanjanju uočenih nedostataka", ističe on.

Kako kaže, zbog velikog utjecaja unosa soli na naše zdravlje, uz podršku UNICEF-a, proveli su i Monitoring kvaliteta soli na tržištu BiH i definisali osnov za pripremu strategije prehrane stanovništva u našoj zemlji.

Uz podršku Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) provode i istraživanje prehrambenih navika stanovništva Bosne i Hercegovine u skladu s EU MENU metodologijom.

Podaci o prehrambenim navikama stanovništva i konzumaciji hrane veoma su značajni za procjenu izloženosti potrošača rizicima porijeklom iz hrane jer omogućavaju precizniju procjenu i pomažu upraviteljima rizika pri donošenju odluka.

Preporuke WHO za poduzeća u poljoprivrednom sektoru

"U saradnji sa Češkom razvojnom agencijom implementiramo projekt čiji je cilj unaprijediti sustav za kontrolu aditiva u hrani. Do sada smo na taj način uveli nove laboratorijske metode, obučili osoblje za analize, unaprijedili znanje inspektora za provođenje službenih kontrola namirnica te proveli specijalizirane obuke za subjekte u poslovanju s hranom".

To su samo neke od njihovih svakodnevnih aktivnosti, provedenih u cilju zaštite zdravlja i interesa stanovništva i omogućavanja ravnopravnog položaja poslovnih subjekata.

Na osnovu izloženog zaključujemo da navedena ustanova dijeli zajedničke izazove nadležnih institucija za sigurnost hrane u našoj regiji, kao i na globalnoj razini. Dug put namirnica od mjesta proizvodnje do krajnjeg kupca, upotreba različitih sredstava za zaštitu bilja, veterinarskih lijekova i drugih dodataka, te klimatske promjene samo su neki od izazova s kojima se danas suočavaju sve institucije koje se bave navedenim pitanjima. 

Od posebnog je značaja činjenica da nakon višegodišnjeg zastoja, nadležne institucije za sigurnost hrane, imaju pristup i IPA projektima.