Od grožđa mogu da se naprave četiri proizvoda: vino, loza, komovica i vinjak. Ovaj posao je za strpljive.
Za dobre poznavaoce tehnologije alkoholnih pića nije neobično, ali za laike zvuči nevjerovatno da je sirovinska baza za vinjak - grožđe. Vinjak važi za jako alkoholno piće i proizvodi se destilacijom vina i starenjem vinskog destilata, slično kao pri proizvodnji konjaka.
Ovo piće počelo je da se pravi u svijetu još prije tri vijeka, a ozbiljnija proizvodnja vinjaka na našim prostorima počela je poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, svako ko ima i najmanji vinograd, može od grožđa u svom podrumu da napravi vinjak. Potrebno je samo malo znanja i strpljenja.
Zoran Stevanović, vinogradar iz Žirovnice, kod Kragujevca, ukratko kaže da je prvo potrebno procijediti vino i destilat staviti u burad od hrastovine da odleži, kako bi dobio prepoznatljivu boju i aromu. Zvuči jednostavno. Postoji samo nekoliko trikova.
"Kvalitet vinjaka zavisi od sirovine, odnosno vrste grožđa. Za vinjak ne odgovaraju rane i muskatne sorte, koje daju vina sa jako izraženom aromom. Za proizvodnju vinjaka odgovaraju one sorte koje sazrijevaju kasnije i koje su siromašne šećerima, a bogate kiselinama. Najbolje odgovara grožđe proizvedeno u umjerenoj klimi", kaže Stevanović, ali dodaje da u kućnoj varijanti može da se koristi grožđe koje domaćini imaju u vinogradu.
Za proizvodnju vinjaka, grožđe se prerađuje po istom postupku po kom se proizvode bijela vina. Treba spriječiti mrvljenje semenki i peteljki.
"Po završetku fermentacije, slijedi destilacija. Trebalo bi sa ovom fazom početi nakon prvog pretoka vina. Nastali destilat, za koji mogu da se koriste domaći rakijski kotlovi ili kazani za pečenje, stavlja se u buriće od domaćeg hrasta i najbolje je da odleži od tri do pet godina", objašnjava Stevanović.
Vino za destilaciju, od bijelih sorti treba da bude svijetlo - žućkasto, a od crnih svijetlo - ružičaste boje. Aroma vinjaka najviše zavisi od hrastovine od koje se prave burad i godina njegove starosti. Kada se od vina dobije destilat, on je oporog i oštrog mirisa. Šmek vinjaku daje hrastovina i što duže stoji u buradima biće pitkiji, skladnijeg i mekšeg ukusa i naravno kvalitetniji.
Poznavaoci kažu da je najbolje da je hrastovina za burad stara više od 40 ili još bolje 80 godina, ali za vinjak u kućnoj radinosti poslužiće i mlađa. Sirova hrastovina treba da se suši na vazduhu najmanje dvije, a optimalno pet godina jer u toku laganog sušenja, u hrastovini se odvijaju hemijski procesi koji povoljno utiču na kvalitet destilata.
"U prve tri godine, destilat dobija pitkost i harmoničnost, ali prepoznatljiv ukus vinjaka počinje da se razvija tek poslije četvrte godine starenja. Naravno, što je stariji sve je bolji. Domaćinima izrada vinjaka može da bude hobi i korisna zabava. Dovoljno je da poštuju svega nekoliko pravila i dobiće svoje piće. Potrebno je samo strpljenja. Ako počnu od ove berbe, za nekoliko godina dobiće svoje porodično piće", kaže ovaj vinogradar.
Ako ste baš strpljivi, možete da pustite da odleži 10, 20 i više godina. Kod većine alkoholnih pića važi pravilo - što starije to bolje pa taj zakon ne zaobilazi ni vinjak.
Tagovi
Autorica