Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Visoke temperature
  • 25.06.2021. 18:00

Uzgoj u zaštićenom prostoru: Zasenjivanjem i pravilnim navodnjavanjem izbegnite greške

O mrežama, folijama, boji za zasenjivanje, navodnjavanju i drugim merama zaštite povrća od visokih temperatura u zatvorenim prostorima, ali i na otvorenom razgovarali smo sa profesorkom dr Nadom Parađiković.

Foto: Depositphotos/.shock
  • 276
  • 23
  • 1

Živa se u termometru ovih dana penje na vrtoglavih 38°C, a za povrće su ove temperature pogubne. O tome kako zaštititi biljke u ovim vrućim danima razgovarali smo sa profesorkom u penziji dr Nadom Parađiković.

Kako pojašnjava, za svetlu fazu fotosinteze najznačajniji je vidljivi deo spektra sunčevog zračenja, odnosno fotosintetska aktivna radijacija (PAR, od eng. photosynthetic active radiation), ali ni uticaj infracrvenog (IR) i ultraljubičastog dela spektra (UV) nije zanemarljiv.

"Za dobijanje visokokvalitetnih biljaka sa mnogo cvetova potrebna je svetlost visokog intenziteta. Zasenjivanje se može obaviti dozirano, tako da se smanje preterane temperature u stakleniku preko leta", kaže Parađikovićeva napomenuvši da ako biljka dobija previše ili premalo svetla, javljaju se problemi koji se odražavaju u boji i veličini lista, dužini i debljini stabljike kao i veličini i produkciji cveta što naravno utiče na plod.

Međutim, dodaje da nije najveći problem to što će izgoreti pokoji list nego polen. Osim belančevina, on sadrži masti, šećere, vitamine i minerale, a na njegovo klijanje utiču mnogi abiotički i biotički faktori, odnosno, visoke temperature i niska relativna vlaga vazduha nepovoljno utiču na klijavost polena.

"Polenovo zrnce sa ovojnicom u uslovima visoke temperature iznad 30°C  i niske vlage brzo gubi klijavost, a kod visoke vlage vazduha ona se slepljuju i abortiraju.

Kada je reč o zaštićenim prostorima poput plastenika i staklenika, kaže da se oni mogu zaštititi premazivanjem, odnosno šatiranjem specijalnim belim bojama. Glavni razlog je taj što, za razliku od ostalih rešenja za senčenje, samo boja može biti specifična za svetlost, što znači da će smanjiti dolaznu toplotu, a neće smanjiti svetlost koja je biljci potrebna. Zavisno od nivoa razređenja boje, jedan sloj može da smanji toplotu za 20 odsto, dok smanjuje samo sedam odsto svetlosti.

"Te su boje ekološki prihvatljive, a njihov sloj nanosi se prskalicom na površinu objekta. Kada dođe kišni period ili prvi mraz, ona se ispere", priča nam upozorivši da ljudi često greše nanoseći kreč koji nije ekološki prihvatljiv za podzemne vode.

Mrežama za zasenjivanje se, kaže, mogu prekriti niži objekti, a potrebno ih je pričvrstiti da ih vetar ne odnese. Ali, onima koji imaju visoke objekte, ovaj stručnjak savetuje da zasenu postave iznutra. Takođe, oni koji se bave vertikalnim uzgojem povrća mreže mogu pričvrstiti iznad žica vodilica ako je to moguće.

"Ovaj posao iziskuje vremena, ali može spasiti plodove od ožegotina i direktnog uticaja sunca", napominje naša sagovornica. Ali, kaže ako proizvođači nemaju kvalitetnu foliju onda je kod velike proizvodnje najbolje instalirati mreže.

"Bolje imati manji objekt, ali kvalitetnu foliju - to je višestruka ušteda i zimi i leti", ističe.

Izbor folije

Današnje polietilenske folije za plastenike (pokrivanje) traju dve do četiri godine zavisno od udela UV stabilizatora u sistemu. Ali, dvogodišnja ili trogodišnja folija za plastenike od 150 ili 180 mikrona ostaće i duže vremena čitava, ali ona od 73 nakon dve odnosno tri godine nema više UV zaštitu za biljke, smanjena je propusnost količine svetla, postaje mutna i neprozirna.

"To se posebno dešava kod plastenika u kojima se za zalivanje koristi voda lošeg kvaliteta (voda sa mnogo gvožđa), zbog čega dolazi do žuto-smeđe prevlake na foliji", upozorava Parađiković. Dodaje i da je prolaz količine svetla znatno smanjen, a od toga zavisi kvalitet plodova i prinos u plasteniku.

"Tada dolazi do zakasnele berbe i lošeg kvaliteta cveta ili ploda", ističe ona pojasnivši da se zbog toga u staklenicima postižu daleko veći prinosi. Savetuje da se nakon isteka roka UV stabilnosti zameni folija za plastenike novom čime će se povećati prinos i kvalitet plodova, odnosno doći do ranije berbe čime se postiže veća cena proizvoda.

"Danas postoje i folije sa transparentnošću većom od stakla čiji je rok trajanja 15 godina, ali je i cena nekoliko puta viša" napominje naša sagovornica. Kaže i da znatnu uštedu osigurava ugradnja takozvanih dvostrukih folija sa svetlosnim slojem, koji omogućava smanjenje toplotnih gubitaka i do 35 odsto u odnosu na jednostruke kao i da doprinosi stabilnosti objekta.

"Pritisak između folija vrlo je važan kako zbog toplotnog efekta tako i trajnosti folije", upozorava.

Znatnu uštedu osigurava ugradnja folija sa svetlosnim slojem (Foto: Depositphotos/Haylight)

Pojašnjava da je tokom zimskih meseci i vetrovitih dana pritisak nešto veći i kreće se do 0,6 bara, dok je u stabilnim letnjim mesecima osetno manji i ne prelazi 0,4 bara. Materijal za pokrivanje mora da ima visoku transparentnost, propuštati najmanje 80 odsto vidljivog dela spektra, 20 odsto ultraljubičastog i najviše 10 odsto infracrvenog dela spektra.

"On mora biti hidrofilan, otporan na kiseline, baze, ulja, niske temperature kao i mikroorganizme. Mora biti UV stabilan, ne sme da gori, propušta vodu i menja dimenzije pri promeni temperature", ističe Parađikovićeva.

Način pričvršćivanja folije za nosivu čeličnu konstrukciju zavisi od veličine i tipa plastenika, a ona tvrdi da se najčešće obavlja pomoću odgovarajućih aluminijskih profila sa PVC ili žičanim ulošcima. Danas na tržištu, kaže, postoje različiti tipovi folija za pokrivanje plastenika. Etilenvinilacetatna folija (EVA) je najkvalitetnija i najotpornija, dobrih osobina za svetlost i toplotu, hidrofilna je i fotoselektivna, dugotrajnija te visoke elastičnosti koja smanjuje jačinu udara vetra.

Za rashlađivanje zaštićenih prostora postoje i specijalni ventilatori, a naša sagovornica kaže da su oni prikladni za više objekte.

"Kod onih nižih od četiri metra moraju da budu slabije snage", napominje. Ti su uređaji u pravilu okačeni na nosivu cevnu konstrukciju i to uvek u gornjoj zoni plastenika.

"Reč je o aksijalnim ventilatorima velikog protoka, 7.500 - 10.000 m3/h, koji znatno poboljšavaju mešanje vazduha i osetno smanjuju orošavanje folije", pojašnjava rekavši da se oni tokom letnjih meseci koriste za dodatno, prisilno provetravanje unutrašnjosti plastenika.

Zaštićeni prostori i navodnjavanje

Kvalitet vode je vrlo važan faktor kod proizvodnje povrća, kao i njen izvor.

"Podzemne vode mogu biti vrlo agresivne zbog visokog sadržaja karbonata i gvožđa. Stoga je važno znati da se voda iz tih izvora u proizvodnji povrtarskih vrsta treba prethodno pripremiti", kaže nam ovaj stručnjak. Pored kvalitetnih peščanih filtara koji se montiraju na cevovode i tako smanjuju tvrdoću vode, najbolji izvor one za zalivanje je iz laguna odnosno veštačko izgrađenih rezervoara koji su i sakupljači kišnice.

"Idealno, voda treba da ima nizak sadržaj čestica materija i otopljenih soli", dodaje Parađikovićeva.

Ona pojašnjava da se prema međunarodnom sistemu jedinica (SI) ukupna tvrdoća vode izražava kao koncentracija zemnoalkalijskih jona u vodi (merna jedinica mmol/L). Voda koja sadrži manje od 1,6 mmol/L kalcijumovih jona je meka (kišnica i voda iz lagune), od 1,6 do 3,2 mmol/L umereno tvrda, od 3,2 do 4,6 mmol/L tvrda (vodovodna voda), a uz koncentraciju kalcijumovih jona veću od 4,6 mmol/L vrlo tvrda (bunarska voda).

Kao najbolji odabir za navodnjavanje u zaštićenim objektima spominje mikroprocesore i upravljačke jedinice koji na principu trenutne radijacije pokreću sistem za prihranu. Međutim, kaže kada se to radi ručno, onda po ekstremnim vrućinama treba biti izuzetno oprezan. Kod visokih temperatura preporučuje zalivanje u manjim obrocima.

Problem je, kaže, i kada na primer kod paprike opadaju plodovi zbog visoke oscilacije temperatura, a do većih šteta dolazi u spoljom zasadu.

"Malo je proizvođača koji crpe vodu iz dobrih laguna, jezera i slično. Većinom je to bunarska voda i ako se s njom polije topao zasad, može doći do opadanja cvetova", upozorava rekavši da sa temperaturom vode treba biti oprezan. 

Zaštitne mreže (Foto: Nada Parađiković)

Ako se radi o uzgoju u supstratu, treba imati na umu da se on brzo suši i treba mu stalni dotok vode.

"U hidroponskoj proizvodnju paradajza ili paprike u jednom danu suma radijacije tokom 24 sata je preko 2.000 džula. To znači čak 32 zalivanja po biljci", navodi kao primer naša sagovornica rekavši da je upravo zato najbolje imati programirani sistem navodnjavanja.

Ali, naši proizvođači često nemaju novca za to pa količinu vode kontrolišu sami. Ona tvrdi da tada treba paziti da se biljka zalije sa 2,5 do tri litre vode, ali upozorava da će 30 odsto od te količine oteći drenažom.

"Ako tu količinu odjednom date biljci, ona će do kraja dana izgubiti vlagu, opustiće listove i stradati. Zato u zaštićenim objektima dnevno treba imati više obroka", savetuje. Takođe ističe da u takvim prostorima treba vlažiti betonsku stazu, ako postoji jer se tako podiže relativna vlaga vazduha i smanjuje napad crvenog pauka koji je u ovo doba godine izuzetno agresivan.

Na otvorenom preporučuje malčiranje kako bi se smanjila potreba za navodnjavanjem. Kod njega je, kaže, potrebno 10-ak cm prosušene pokošene trave, sena ili seckane slame kako bi se zadržala vlaga.

"Tada više nije potrebno zalivati svaki dan, a ako neko ima povišene gredice, isto se može malčirati", govori nam.

Pojava vršne paleži ploda

Često proizvođači kako bi pomogli biljkama da se oporave od toplotnog stresa rade folijarno prihranjivanje, ali naša sagovornica kaže da to ne bi trebalo činiti.

"Danas se mnogo povrtara žali na vršnu trulež (BER) koja je povezana sa nedostatkom kalcijuma. Ali njega u zemlji ili supstratu ima dovoljno. Problem je u tome što je on slabo mobilan", kaže nam Parađiković dodavši da su više godina radili na istraživanju ovog efekta i zaključili da pored niza faktora (transpiracija, visoka koncentracija NH+4, K+ i Mg+2 u medijima rasta, visoka pH vrednost i drugo) koji indirektno uzrokuju pojavu BER-a, visoka temperatura i niska relativna vlažnost vazduha mogu direktno uticati na pojavu nedostatka kalcijuma u plodu paradajza.

"Ovo istraživanje je pokazalo kako temperatura u plasteniku iznad 28°C i relativna vlažnost vazduha niža od 65 odsto pogoduje pojavi BER-a na plodovima paradajza", objašnjava. Dodaje da je u ovom slučaju u fazi osme i devete etaže uzgoja bilo oštećeno 65 odsto plodova, a kod temperature od 33 do 38°C relativne vlažnosti vazduha 56-60 odsto, čak i do 85 odsto tehnološki zrelih plodova paradajza.

"Uprkos adekvatnoj snabdevenosti zemljišta i optimalnoj koncentraciji Ca u listu i stabljici, a u vreme visokih temperatura i niske relativne vlažnosti vazduha, ipak se pojavljuje nedostatak Ca u plodovima i rezultira pojavom BER-a“, zaključuje. 

Vršna trulež je povezana sa nedostatkom Ca (Foto: Martina Popić)

"Kod proizvodnje na otvorenom problem je što proizvođači biljke previše pinciraju, ogole ih i upravo tada dolazi do paleži", napominje. Kod takve proizvodnje savetuje zalivanje dva sata nakon izlaska sunca, a kaže, tlo je bolje dobro natopiti nego zalivati svakodnevno.

Oprez kod karence

Na pitanje koja je kultura najugroženija, odgovara da je to paprika, posebno začinska jer njeni plodovi nisu skriveni pod lišćem. Kaže da je paradajz nešto otporniji, pogotovo stare sorte, ali kada je reč o hibridima tu treba biti oprezan.

U ovakvim ekstremno vrućim uslovima često probleme stvaraju bolesti i štetočine poput kalifornijskog tripsa, crvenog pauka kao i štitastih moljaca.

"Proizvođači nikada ne treba da pleve plastenik do kraja jer će se na tim korovima lako moći uočiti štetočine poput crvenog pauka odnosno koprivine grinje i štitastog moljca", otkriva nam penzionisana profesorka. Ali, kaže da je kalifornijski trips "mudar" pa da kod njega pomaže monitoring lepljivim pločama i feromoni.

Upozorava i na primenu pesticida tokom visokih temperatura.

"Na primer, karenca je tri dana, a zbog toplog vremena paradajz u jednoj noći promeni boju i spremna je za branje, ali zabrana berbe je još uvek na snazi", navodi ovaj stručnjak rekavši da upravo tu nastaju problemi.

"Uz visoke temperatura veća je toksičnost pesticida za ljude", ističe za kraj napomenuvši da treba paziti i na radnu karencu, što znači da za to vreme čovjek ne treba da ulazi u zasad.


Tagovi

Nada Parađiković Visoke temperature Zaštita povrća Staklenici Plastenici Navodnjavanje Zasenjivanje


Autorka

Martina Pavlović

Više [+]

Martina je magistar agronomije sa specijalizacijom zaštite bilja.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Seljačka vranjska metla za metenje dvorišta.