Tko nije navodnjavao, nema se čemu dobrom nadati, kaže Nikola Vidaković navodeći da od travnja do sredine rujna ne zna je li palo sto litara po četvornom metru. Tome pridodaje i ove zadnje kiše koje samom krumpiru više ništa ne znače.
Prije dvadesetak dana započelo je vađenje krumpira na području Like. Sušno razdoblje koja je mjesecima trajalo ostavilo je traga pa je urod ove godine znatno smanjen.
"Tamo gdje se zalijevalo imate prinos od nekih tridesetak tona po hektaru, a gdje se to nije radilo, tu je za trećinu manje. Od kiše se malo tko okoristio", kaže Nikola Vidaković, suvlasnik i direktor tvrtke Agrovelebit iz Lovinca navodeći da su oni navodnjavanjem postigli približan prinos od nekih tisuću tona konzumnog i oko 250 tona sjemenskog krumpira. Međutim, još je u tijeku vađenje pa ne žele precizirati točnu brojku.
Kaže, od travnja kada sade, do sredine rujna kada počinje sezona vađenja, ne zna je li palo sto litara po četvornom metru. Tome pridodaje i ove zadnje kiše koje samom krumpiru više ništa ne znače.
"Uz sve te probleme imamo rast cijena gnojiva i energenata pa samim time i izračun da ste do prije koju godinu za obradu jednog hektara trebali izdvojiti pedesetak tisuća kuna, a danas za te iste površine trošimo dvadeset tisuća kuna više", napominje.
Viša cijena proizvodnje kao i suša stoga su gotovo udvostručili cijenu ove kulture.
"Još do prije dvije godine za kilogram si trebao izdvojiti četiri kune, danas jeftinije od sedam kuna u maloprodaji teško da možete naći", ističe.
Područje Like tradicionalno je podneblje nadaleko poznatog hrvatskog gastronomskog bisera, a tridesetak hektara površine pod krumpirima kojim gospodari Agrovelebit očito neće biti dovoljno gledano prema potražnji. Njihov krumpir trenutno završava na policama najvećih trgovačkih lanaca, a ono što preostane ide "na malo". Uglavnom preko pošte i online, ne manje od deset kilograma po pošiljci. Prvi su uveli mogućnost naručivanje putem interneta i dostave krajnjim kupcima. Dizajnirali su prepoznatljivu ambalažu i vele, nisu se pokajali.
Zbog problema s nedostatkom krumpira, posebno u Dalmaciji, gdje ga je višemjesečni sušni period doslovno uništio, brojni su Dalmatinci svoju jednu od glavnih prehrambenih namirnica pohitali potražiti upravo u Lici. Međutim, cijena ih nije obradovala. Prepolovljeni su prinosi i u Međimurju.
"Potražnja je ogromna. Stoga nam je namjera u naredne dvije godine uduplati proizvodnju na nekih dvije tisuće tona pa slijedom toga upravo privodimo kraju radove na izgradnji skladišnog prostora u Gospiću gdje smo uz pomoć EU fondova podigli adekvatni prostor u kojem ćemo ga skladištiti u optimalnim uvjetima", otkriva Vidaković.
Ondje će vršiti selektiranje krumpira i njegovo pakiranje. "Do sada smo to radili, a i sada jednim dijelom radimo u bivšem objektu PPK Velebit koji trenutno ne udovoljava propisanim uvjetima skladištenja", objektivan je Nikola koji se nakon završenog fakulteta u Zagrebu vratio u rodni kraj i s još nekolicinom kolega dokapitalizirao bivšu zadrugu i krenuo s poslom. Rezultat je više nego evidentan.
Trenutno su u posjedu tristotinjak hektara, uglavnom u zakupu državnog i privatnog zemljišta i nadaju se vraćanju na trag stare slave kada se u Lici osamdesetih godina prošlog stoljeća proizvodilo sedamdesetak tisuća tona konzumnog i sedam tisuća tona sjemenskog krumpira, danas registriranog i zaštićenog gomolja na zajedničkom EU tržištu s oznakom izvornosti i zemljopisnog porijekla.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Samo neke je već obrao mraz , kod mene dio Čačanke rodne , tako da preporučam da se ne sadi u većem broju , jer je puno osjetljivija od primjera Više [+]
Marta Radić
prije 1 godinu
Računica jasna , manji prinos , veća cijena...tako da netreba uvjek težiti većim prinosima , jer to iziskuje veće troškove , a cijena manja... Tako da treba naći balans uloženo dobiveno.