Simptomi koji se javljaju na biljkama su veoma slični fuzarioznom uvenuću, ali je karakteristično da se ova bolest javlja kada je hladnije vreme. Razvija se sporo, ali se brzo širi. Kako prepoznati simptome?
Verticiliozno uvenuće je veoma rasprostranjena bolest koja zahvata razne vrste biljaka, od povrća do voća. Javlja se na preko 300 vrsta, a veoma često pogađa jagodu, papriku, paradajz, krompir, krastavce, tikvice, patlidžan, bamiju, suncokret i razne voćne vrste.
Izazivaju je gljivice Verticillium albo-atrum, češća je na većoj nadmorskoj visini, i Verticillium dahliae, u nizijama. Prezimljavaju u zemljištu i na biljnim ostacima. Spore u zemlji ostaju aktivne i do 25 godina. Za nastanak infekcija optimalno je oblačno vreme koje prekidaju topli dani. Optimalna temperatura za razvoj V. albo-altrum je nešto niža, oko 20ºC. Spore klijaju i formiraju se hife koje prodiru u tkivo korena. Gljive se razvijaju u unutrašnjosti biljnog i začepe provodna tkiva.
Simptomi koji se javljaju na biljkama su veoma slični fuzarioznom uvenuću, ali je karakteristično da se ova bolest javlja kada je hladnije vreme. Razvija se sporo, a prvi simptomi se javljaju na donjim ili listovima na obodu bočnih grana.
Kako će se ispoljiti zavisi od trenutka kada je došlo do infekcije i razvojnog stadijuma biljke. Gljivica može da zarazi mlade klijance do formiranih biljaka koje plodonose. Rasadi i sadnice ostaju zakržljale, internodije se skraćuju. Na listovima se pojavljuju nepravilne hlorotične pege. Kod zaraženih biljaka izostaje formiranje plodova.
Koje biljne bolesti mogu da se očekuju dolaskom viših temperatura i uz povećanu vlagu?
U slučaju da su gljivice inficirale starije biljke simptomi se javljaju na najnižim listovima koji na ivicama dobijaju žutu boju. Listovi postaju bronzasti. Biljke tokom dana izgledaju uvelo i ne mogu da se oporave ni kada ih zalijemo. Dobijaju žbunast izgled. Gubitak prinosa se može kretati od 20 do 50 odsto. U mnogim slučajevima dolazi do postepenog uvenuća grana i cele biljke.
Kako bolest sporo napreduje, dešava se da pojava prvih simptoma prođe nezapaženo. Problem nastaje kada jednom zahvati biljku veoma se brzo širi na susedne. Zbog toga treba redovno pregledati usev i uklanjati sumnjive biljke.
Osetljive vrste poput jagode, krompira, paprike i paradajza na istu parcelu mogu da dođu tek posle četiri do pet godina, ako u usevu utvrdimo prisustvo ovog oboljenja. U plastenicima je obavezna dezinfekcija zemljišta što može da se uradi solarizacijom, vodenom parom, upotrebom biopreparata na bazi gljivice trihoderme ili drugih sredstava.
Starije biljke su otpornije, kao i biljke koje rastu u optimalnim uslovima. Biljni ostaci se uklanjaju i uništavaju. Da izbegnemo pojavu na voćkama, ne smemo blizu njih da sadimo osetljive vrste.
Bolest možemo sprečiti da se pojavi i eliminisati biljke s prvim simptomima. Najbolje je saditi sorte i hibride koji su otporni. Hemijske mere nemaju direktan uticaj i samo su dopuna preventivnim merama.
Korišćena naslovna fotografija podleže Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported license.
Tagovi
Autorka