Puževi tamane sve pred sobom, ali i prenose uzročnike biljnih bolesti

Puževi golaći ili oni s kućicom se javljaju svake godine i čine štetu na uzgajanim biljkama. Njihova pojava je vezana za vlažno i toplo vrijeme. U kišnim sezonama i tamo gdje se obavlja redovno navodnjavanje mogu potpuno uništiti urod.

To su svejedi koji su aktivni u noćnim satima. Preko dana i kada je vrućina skrivaju se u zemlji i na vlažnim, mračnim mjestima. Vrlo brzo se razmnožavaju ako ima dovoljno vlage i hrane. Jedan puž može živjeti od jedne do pet godina.

Tamane sve pred sobom

Skoro da ne postoji biljna vrsta koja nije na njihovom jelovniku. Najviše stradaju one koje imaju nježne i sočne listove, izdanke i plodove. Izgrizaju listove, a zbog usnog aparata rubovi i rupe u listu i na plodu imaju nepravilan oblik. Osim što će ih pojesti, oni putem sluzi prenose uzročenike biljnih bolesti, najviše gljivice i viruse. Da su upravo oni odgovorni za nastalu štetu najlakše je utvrditi u jutarnjim satima kada se vidi njihova sluz.

Kako ih držati pod kontrolom?

Suzbijanje puževa i zaštita usjeva je dugotrajan i zahtjevan posao. Osnovna preventivna mjera je higijena prostora. Njima odgovara visoka, nepokošena trava, puno kompostnog materijala, bale slame ili sijena, opalo lišće, daske, cigle, kamenje i sličan materijal. Što je veći nered to je više puževa.

Plitko jesensko oranje neposredno prije mraza će izbaciti jaja na površinu i ona će se smrznuti, a rano proljetno će ih izložiti Suncu koje će ih isušiti.

Staze u dvorištu i vrtu trebaju biti od šiljastog kamenja ili posute iglicama crnogoričnog drveća. Ovakva podloga nije podesna za kretanje puževa. Malč od svježe koprive koja žari će ih odbiti.

Ptice mogu pomoći, ali će i one da se pogoste plodovima povrća i voća. Naši saveznici su ježevi i krtice koji jedu puževe.

Što sve ne vole? 

Pojedine biljke ih odbijaju svojim mirisom. Najviše uspjeha imaju češnjak, gorušica, ružmarin, majčina dušica, žalfija i neven. U nekim slučajevima i peršin je vrlo efikasan. To ovisi od vrste puževa koji su u vrtu. Ne vole ni miris taloga kave.

Postoje brojni kemijski preparati i tvari koje nam mogu pomoći u zaštiti biljaka. Kod izbora sredstva treba dati prednost onima koji su na bazi željezo fosfata, jer su sigurniji za okolinu. Ova sredstva uzrokuju dehidrataciju i njihovo uginuće.

Kuhinjska sol također izaziva dehidrataciju kada puž prelazi preko nje. Problem je što sol uništava biljke i čini zemlju neplodnom i zbijenom. Kada ju koristimo, najbolje je da su to rubne površine gdje ćemo spriječiti dolazak puževa u vrt ili cvjetnu gredicu.

Istu ulogu ima i pepeo drveta kojeg je bolje koristiti na kiselom zemljištu, jer je alkalan. I sol i pepeo se moraju obnoviti nakon kiše. Efikasna je i piljevina. Širina barijera treba biti 10 do 15 cm kako bi dale dobar rezultat.

Napravite zamke i repelent

Zamke protiv ovih štetnika možemo sami napraviti, a kao mamce koristimo pivo, palentu, kvasac otopljen u vodi s malo šećera, otopinu vode i melase.

Polovice kore citrusa, kore lubenice, dinje su odlične da se ispod njih skrivaju puževi. Daske, karton, kora drveća, lišće, krpe kada se pokvase su odlične da ih privuku, a poslije ih lako sakupimo i uništimo.

Možete koristiti repelent od senfa u prahu. 

Za njegovu pripremu će vam biti potrebno 40 do 50 g senfa u prahu, 250 do 300 ml vode i jedna posuda. Prašak prelijte vodom, ostavite sat vremena i procijedite. Ovom otopinom tretirajte površine kuda se puževi kreću. Oni ne vole miris senfa i napustit će područje koje ste tretirali.