Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Navodnjavanje
  • 18.07.2018. 10:00

Pravilnim zalivanjem do većeg i kvalitetnijeg roda povrća

Povrtarske biljke zahtevaju mnogo vode jer se korenov sistem tih biljaka nalazi u površinskom sloju zemljišta, gde su rezerve vode male i nestabilne. Ipak, ni preobilno zalivanje nije dobro, a ono ček može da dovede do propadanja biljaka. Evo šta o tome kažu stručnjaci.

Foto: Flickr / brownpau
  • 918
  • 28
  • 0

Povrtarske biljke imaju velike potrebe za vodom jer se korenov sistem tih biljaka nalazi u površinskom sloju zemljišta, gde su rezerve vode male i nestabilne. Kako naglašava diplomirani inženjer poljoprivrede Aleksić Valentina, pravovremeno navodnjavanje je veoma važno, zato što manjak vode u zemljištu ograničava rast i razvitak biljaka, ali i smanjuje prinose. Ona dodaje da ukoliko se ne reaguje na vreme, eventualne posledice nije moguće popraviti obilnim zalivanjima.

Visoke prinose, dobrog kvaliteta, povrće može postići jedino u uslovima povoljnog vodnog režima zemljišta, pa se njegova proizvodnja ne može zamisliti bez navodnjavanja. Pri nedostatku vode, odnosno vlage u zemljištu, prinosi povrća se smanjuju, a kvalitet povrća pogoršava, pri čemu dolazi do stvaranja drvenastih vlakana i nutritivna vrednost povrća se smanjuje.

Prevelika vlažnost, takođe, štetna 

Na rast i razvoj biljaka, takođe, negativno utiće prevelika vlažnost zemljišta. Tada se formiraju niski prinosi, s malim sadržajem šećera, vitamina i mineralnih materija. Ukoliko se zemljište vlaži preko mere, duži vremsnki period, onda se uzrokuje zabarivanje i stvaraju se anaerobni uslovi. Biljke zaostaju u rastu, žute, venu i na kraju uginu. Zbog nepravilnog toka vlažnosti zemljišta, kada se smanjuje niska i visoka vlažnost, dolazi do naglih promena sadržaja vode u biljkama, a to izaziva pucanje korenastog dela i plodova većine vrsta.

Broj zalivanja zavisi od više faktora

Zalivni režim može se primenjivati prema vlažnosti zemljišta, gde je tehnički minimum za povrće dosta visok i kreće se u intervalu 70-85% od PVK, u zavisnosti od vrste povrća. U našim uslovima taj broj zalivanja u značajnoj meri zavisi od meteoroloških uslova godine, količine i rasporeda padavina i kapaciteta zemljišta za lako pristupačnu vodu, kao i faze razvoja biljke.

Za najbolju moguću snabdevenost zemljišta, a samim tim i povrća vodom navodnjavanje bi trebalo, zavisno od temperature, količine padavina i fenofaze biljaka, primenjivati svakih 3-5 ili 5-7 dana tokom vegetacije, a u uslovima ekstremne suše i svakog drugog dana. Kada je reč od načinima navodnjavanja, trenutno najbolji i najracionalniji način je sistem "kap po kap" jer osim niza prednosti omogućava i prihranu biljaka.

Podela povrća prema potrebi za vodom

Prema zahtevima vlažnosti zemljišta povrtarske biljke se svrstavaju u četiri grupe:

  1. Vrste koje intenzivno usvajaju vodu iz zemljišta i troše je intenzivno, imaju dobro razvijen korenov sistem kao i nadzemnu masu (celer, krompir);
  2. Vrste koje intenzivno usvajaju vodu i ekonomično je troše, imaju razvijen korenov sistem i takvu građu lišća, koja sprečava preteranu transpiraciju (šargarepa, špargla), ili su listovi prekriveni maljama (paradajz, lubenica);
  3. Vrste koje slabo usvajaju vodu, a mnogo je troše su sa slabo razvijenim korenom, a dobro razvijenom lisnom masom (kupusnjače, paprika, salata);
  4. Vrste koje slabo usvajaju vodu i slabo je troše, sa slabo razvijenim korenovim sistemom i malom transpiracionom površinom (crni i beli luk).

Većina povrtarskih biljaka voli vlažnije zemljište 

Kod većine povrtarskih kultura, nadzemni deo biljke je bujan bez obzira na stanište i ima krupno i debelo lišće, krupne ćelije i veoma ovodnjeno tkivo sa većim stomama, koje se karakteristično ponašaju. U stvari, iz njih se odvija intenzivna transpiracija, što je jedan od uzroka povećanih potreba povrtarskih useva za vodom. Povrću je zato neophodna povišena vlažnost zemljišta jer većina vrsta ima koren slabe usisne moći, pa mogu da koriste vodu koja se drži slabijim silama.

Koren većine povrća uglavnom slavije razvijen i u površinskom sloju zemljišta

Povrće ima slabo razvijen koren, rasprostranjen u manjoj zapremini zemljišta. On se nalazi u površinskom sloju gde su rezerve vode male i nestabilne. Na početku vegetacije, koren se sporo razvija, posle 40-50 dana najveća masa se nalazi u sloju 10-20 cm, gde je neophodno održavati povoljnu vlažnost, što je otežano. Osim toga, većina povrtarskih biljaka ima preko 10 pa i do 26 delova nadzemne mase na jedan deo korenove mase. Stoga prinos nekih povrtarskih biljaka naglo opada ukoliko se vlažnost zemljišta, iako visoka, i malo spusti ispod donje optimalne granice.

Koliko povrću treba vode?

Može se proceniti da su ukupne potrebe za vodom povrtarskih useva od 150-200mm kod vrsta sa kratkom vegetacijom, koje se gaje rano u proleće ili u jesenje-zimskom periodu, kada su evapotranspiracioni zahtevi sredine skromni, one mogu dostići 600-650 pa i 700 mm kod useva pune vegetacije, čija je setva rano u proleće, a skidanje kasno u jesen, ili kod vrsta koje se proizvode iz rasada.

U zaštićenom prostoru celokupnu količinu vode treba obezbediti navodnjavanjem. U zavisnosti od uslova i biljne vrste, ukupne potrebe za vodom kod proizvodnje rasada su 80-160 mm u zaštićenom prostoru, a na otvorenom mogu da budu i veće (npr. kod proizvodnje rasada kasnog kupusa). Obavlja se veliki broj zalivanja sa malim normama, održava se optimalna vlažnost zemljišta u površinskom sloju od nekoliko santimetara do 15-30 cm, gde su rezerve vode nestabilne. 


Izvori

Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije


Tagovi

Povrće Voda Navodnjavanje Zalivanje Valentina Aleksić


Autor

Marinko Tica

Više [+]

Marinko je profesor književnosti s višegodišnjim novinarskim iskustvom u elektronskim medijima. Naročito je zainteresovan za teme i zbivanja u agraru, a zamenik je urednika na Agroklubu.