Apsolutno izbegavati uvođenje u plodored jedne za drugom povrtarskih vrsta koje pripadaju istoj porodici, zbog toga što one najčešće imaju iste neprijatelje, insekte, i bolesti
Plodored je organizovano smenjivanje povrtarskih useva na istoj parceli u toku određenog broja godina (tri do sedam). Kako kaže savetodavac u Poljoprivredno savetotodavnoj stručnoj službi Beograd Violeta Veličković, on ima dosta prednosti nad uzastopnim gajenjem jednog useva na istoj parceli više godina (monokultura).
Izvesni povrtarski usevi, kako savetodavac kaže, vrlo povoljno reaguju na neposredno, direktno đubrenje organskim đubrivima, stajnjakom i kompostom, dok ih drugi ne podnose, već traže da se rasporede tek druge ili treće godine posle ovoga. Na neposredno đubrenje pomenutim đubrivima dobro reaguju sve srednje rane i kasne kupusnjače, osim kelerabe, dakle krastavci, tikvice, praziluk, paprika i paradajz. Rani usevi, kao što su rani kupus, karfiol, zeljasto i lisnato povrće, ne stižu da neposredno iskoriste organska đubriva i zato dolaze tek druge godine.
"Korenasto povrće kao što su mrkva, peršun, celer, rotkva i rotkvica ne podnose direktno đubrenje organskim đubrivima, ako je reč o normalnom i plodnom zemljištu", kaže Veličkovićeva i dodaje da tamo gde je zemljište slabo i u lošem stanju i ovi usevi će dobro reagovati na đubrenje organskim đubrivima.
Grašak, boraniju i bob kada se gaje na plodnom zemljištu nije potrebno đubriti organskim đubrivima. Međutim, ako se ovi usevi moraju gajiti na siromašnom i degradiranom zemljištu daće odlične rezultate i ukoliko se nađubre nekim organskim đubrivima. U normalnim uslovima, kaže ona, pomenute vrste povrća dolaze druge, pa i treće godine posle đubrenja organskim đubrivima.
"Apsolutno se izbegava uvođenje u plodored jedne za drugom povrtarskih vrsta koje pripadaju istoj porodici, zbog toga što one najčešće imaju iste neprijatelje, insekte, i bolesti", kaže stručnjak. To naročito važi za paradajz, plavi patlidžan i krompir, zatim za korenasto povrće, mrkvu, peršun, celer i paštrnjak, kao i za krastavac, lubenice i dinje.
Na osnovu njenog dosadašnjeg iskustva, najboljim prethodnim usevima za pojedine povrtarske kulture smatra:
Podsetimo takođe da ponekad imamo zastupljen i intenzivni plodored. To je slučaj kada u toku jedne vegetacijske sezone/godine, na istom zemljištu uzastopno (nekad čak i istovremeno) uzgajamo više povrtarskih vrsta. Ovakav način gajenja, kada odmah nakon skidanja jednog useva, sejemo ili sadimo drugi, omogućava maksimalnu iskorišćenost zemljišta. Ovome pogoduje različita dužina vegetacijskog ciklusa kod pojedinog povrća, zatim različiti su i zahtevi za toplotom, kao i osetljivost na niže temperature.
Izvori
Tagovi
Autor