Norme i intervali navodnjavanja zavise od faze razvoja biljke i spoljnih temperatura.
Kasni krastavac najčešće je druga kultura u toku godišnjeg proizvodnog ciklusa, tako da bi pre sadnje trebalo uraditi dezinfekciju plastenika. Može se uraditi varikinom u količini od jedne litre varikine u 30 litara vode. Dezinfikuje se zemljište, najloni, konstrukcija itd. Prvo navodnjavanje obavlja se odmah posle presađivanja sa dužim intervalom.
Norme i intervali navodnjavanja zavise od faze razvoja biljke i spoljnih temperatura, navodi agronom Živko Šašić, iz Resora za pružanje savetodavnih usluga.
S porastom biljke povećavaju se norme i intervali navodnjavanja. Najveća norma je u fazi intenzivnog branja, kada su i intervali najčešći. Najbolje ga je obavljati u ranim jutarnjim satima kada je temperatura vazduha do 25 stepeni Celzijusovih. Isto tako, u toku dana možemo dodati još jedno navodnjavanje sa kraćim intervalom ukoliko su dnevne temperatura dosta više od prosečnih.
Cilj ovog dnevnog navodnjavanja jeste da biljka dobije određenu količinu lako dostupne vode koju može odmah usvojiti i tako stresnu situaciju što lakše prevazići. PVK bi trebalo održavati na 70 do 80 odsto iz razloga da biljka u svakom trenutnu ima lako dostupnu vodu i hranljive materije iz zemljišta.
Prihrana se obavlja zajedno sa navodnjavanjem i razlikuje se po fazama razvoja biljke. U fazi ukorenjivanja se obavlja NPK đubrivima formulacije 1:3:1 ili 1:4:1 u količini do dva grama po biljci nedeljno. U drugoj, odnosno fazi porasta do prvog branje, prihrana se obavlja NPK đubrivima formulacije 1:1:1, takođe u količini od dva grama po biljci jednom u sedam dana.
Treća faza je od početka pa do kraja branja, u njoj se prihrana radi NPK đubrivima formulacija 2:1:2 ili 2:1:3 u količini do dva do četiri grama po biljci, najčešće dva puta u toku nedelje. Ako na biljci imamo veći broj zametnutih plodova prihrana se u ovoj fazi može promeniti u đubrivo sa naglašenim sadržajem kalijuma formulacije 2:1:4 ili 1:1:4 u navedenoj količini za ovu fazu.
Isto tako, svakih sedam do deset dana biljke prihraniti kalcijumom - dva grama po biljci. U početnim fazama razvoja sa prihranom dodati i humidne kiseline koje pomažu u razvoju korenovog sistema.
Najveći akcenat što se tiče zaštite treba staviti na plamenjaču, pegavost lista, lisne vaši i pauka. Zaštitna sredstva koja se koriste protiv pojave plamenjače i pegavosti lista su na bazi: metalaksil, mankozeb, azoksistrobin, propineb, piraklostrobin i drugo. Protiv lisnih vaši i pauka koriste se sredstva na bazi: pirimetalina, acetamiprida, deltametrina, spinosada, abamektina, flonikamida i drugo.
Za praćenje brojnosti štetnih organizama u zatvorenom prostoru koriste se žute i plave lepljive ploče za lisne vaši i trips. Preporučuje se korišćenje fungicida sa jednom ili dve aktivne materije. Isto tako, aktivne materije prilikom svakog tretiranja treba menjati da patogeni ne bi razvili otpornost. Količina i koncentracija zaštitnog sredstva treba da je prilagođena fazi razvoja biljke.
Najbolja zaštita se ostvaruje preventivnim tretiranjem, plodoredom i uređenom površinom u samom zaštićenom prostoru kao i oko njega.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka