Kako do vrhunskog povrća?

Predstavljanje priručnika pod nazivom 'Proizvodnja lisnatog povrća' autora prof.dr. sc. Božidara Benka i mr.sc. Milorada Šubića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, održano je u sklopu "CroAgra-međunarodnog sajma poljoprivrede, agroopreme i mehanizacije". U okviru 5. Stručnog seminara 'Hrvatsko povrće' uručena je i nagrada dugodišnje bivšem predsjedniku 'Zajednice udruga uzgajivača hrvatskog povrća' Hrvoju Greguriću.

Govoreći o temi kako do vrhunskog povrća, prof. dr. sc.Benko je kazao da lisnato povrće, što se tiče uzgoja, ima drugačije zahtjeve u odnosu na gomoljastvo povrće što se tiče tla, temparature, vlage i svjetlosti. Dodao je da je i hidroponski uzgoj povrća, kojeg u Hrvatskoj ima 60 do 70 ha, obrađen u priručniku. Radi se o proizvodnji koja neće nikada prerasti onu konvencionalnu, iako ima bolje prinose. Naime, prosječan prinos salate u Hrvatskoj iznosi 19,6 tona po ha na otvorenom i 37 t/ha u zaštićenim prostorima. "No, hidroponskog uzgoja lisnatog povrća u Hrvatskoj, nakon što je zatvoren jedini plastenik u Zaprešiću, više nema", istaknuo je prof. dr. sc. Benko.

Prosječan prinos salate u RH pet tona manji po ha

Kao se čulo, samo jedan proizvođač ima čak 85 kultivara salate, a postoji 16 različitih vrsta salata, bilo da se razlikuju po boji, okusi ili načinu rasta. Priručnici se, kaže, pišu isključivo za proizvođače povrća koji imaju usko specijalizirani sortiment, a čija je proizvodnja obilježena visokim stupnjem proizvodnog procesa od sjetve, sadnje pa sve do berbe.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, salata se u 2018. godini uzgajala na 249 ha otvorenih  površina i na 24 ha zaštićenih površina. Ostalo lisnato povrće špinat, blitva, matovilac te rikola, proizvodilo se na 401 ha i ukupno ga je proizvedeno 3.564 tone.

S druge strane, prema podacima FAO-a salata i radić se u svijetu uzgajala, prije dvije godine, na 1.227.000 ha i ostvarila prosječan prinos od 21,9 t po ha. Od toga je 124.954 ha bilo u Europi, dok je prinos iznosio 24,5 t po ha, a prosječan prinos salate u Hrvatskoj je pet tona manji od onoga u Europi, navode autori u priručniku. Nadalje se kaže da salata relativno dobro podnosi sama sebe, ali radić ne, pa se preporučuje uzgoj u plodoredu najmanje tri do četiri godine.

Prekomjerni uvoz, ali i vlastite slabosti

Povrćar Hrvoje Gregurić je dobio povelju 'Uzorni povrćar', ali kaže nije zadovoljan jer je sadašnja proizvodnja povrća u Hrvatskoj, oko 35 posto, daleko  od samodostatnosti. Za sebe osobno kaže da je za velike EU projekte premali proizvođač, iako obrađuje 13 ha zemlje, dok je za mlade poljoprivrednike,  prestar, iako pohađa poljoprivredni studij u Križevcima.

Gregurić godinama ponavlja iste probleme koji muče hrvatske povrćare, od prekomjernog uvoza svega i svačega, bez valjane kontrole u Hrvatsku, do male, slabo organizirane domaće proizvodnje, koja se teško nosi s uvoznom robom po dampinškim cijenama. Kad tome, kaže, dodate i nedostatan stupanj obrazovanja domaćih uzgajivača povrća, a ni drugi domaći poljoprivrednici nisu bolji, onda ni rezultati ne mogu biti bolji.

"Pokušali smo i s uvođenjem QR koda, koji služi domaćim potrošačima da znaju što kupuju, odnosno jedu jer mogu na deklaraciji naših proizvoda, koji se nalaze u 'moru uvoznih', očitati o kojem se i kakvom se proizvođaču uistinu radi.    

A promjene u proizvodnji povrća od zaštite bilja, gdje će se ukinuti 90 posto sada poznatih zaštitnih sredstva u idućih 10 godina, ide  jako brzo. Dakle, alternativa su strojevi za sjetvu, odnosno berbu, jer nemamo ni dovoljno radne snage, posebno one stručne jer nikad manje studenata nije upisano na poljoprivredne fakultete u zemlji. Stjecanje znanja  na vlastitom iskustvu, odnosno greškama je jako skupo, ali bi i stručna edukacija trebala prepoznati potrebe tržišta, a ne da obrazuju one koji ne žele raditi na zemlji", zaključuje Greguruć.