Plastenici nisu morali mnogo da se greju, niti da se pokrivaju, celu zimu smo imali zeleniš, sve je stiglo malo ranije zato što je bila blaga zima. Tokom cele zime bili smo na pijaci i prodavali smo povće, ističe Dejan Vilotić iz Grabovca.
Dejan Vilotić iz Grabovca nekoliko decenija bavi se proizvodnjom rasada, a ovaj posao započeo je njegov otac Radosav. U dvadesetak plastenika na oko hektar zemlje proizvodi rasad paradajza i krastavca, šargarepe i rotkvice, koji se uglavnom prodaje na beogradskim pijacama, ali njegovi proizvodi odlaze u čitavu Srbiju i inostranstvo.
Imati kvalitetni rasad je za sve povrtare važan preduslov, jer od toga će zavisiti koliko će berba plodova biti berićetna, pa se time rukovodi i porodica Vilotić iz sela Grabovac. Mart za rasadničare podrazumeva obilje posla ali s obzirom na blagu zimu bez snežnih padavina zadovoljni su početkom sezone. Rasad iz Grabovca odlazi na različite krajeve Srbije, a često stize i do evropskih prestonica.
"Rasad odlazi najpre u Beograd pa iz Beograda ide dalje. Imamo saradnju sa jednim velikim trgovinskim lancem, i prodajemo često na Obrenovačkoj pijaci. Mnogo je njih sam rasad, ali i povrće nosilo za Italiju, Austriju i Nemačku, pa se za naše mesto pročulo i u dalekoj Evropi", kaže Dejan Vilotić.
Nakon završene srednje škole, Dejan Vilotić ostao je na porodičnom imanju a na jedan hektar zemlje postavio je plastenike.
"Sada trenutno imamo oko desetak, a za vreme sezone kada se iznesu paradajz i krastavac, imamo preko dvadeset najlona. Ne radim sam, svi pomalo pomažu u proizvodnji roditelji; supruga i deca i to je porodični posao."
U godišnjem kalendaru obaveza, tačno se zna kada se šta gaji, a u martu posla je na pretek, pa Dejan i njegova porodica već uveliko obavljaju poslove u plasteniku.
Kaljenjem rasada biljke se lakše prilagođavaju uslovima na stalnom mestu
"Nije bila jaka zima, ali ide rasad krastavaca, paradajza. Trenutno paradajz pikiramo iz jednog rasada u drugi i odatle iznosimo i sadimo. Dug je to period za rasada da bi se stiglo do finalnog proizvoda", kaže Dejan.
Podloga na kojoj rasad raste, đubri se na starinski način stajnjakom, što ima i neke druge prednosti. Značaj stajskog đubriva poznat je od davnina. Osim toga što je izvor hranljivih materija; azota, fosfora i kalijuma, bogat je i mikroorganizmima i bakterijama koje su za zemljište poželjne. Preporučuje se iznošenje stajnjaka u jesen, a značajna količina stajnjaka se i proda. Interesovanja kažu, ima.
"Stajnjak se pomeša i za godinu dana otprilike pretvara se u čist humus, to je baš zdravo đubre za biljku, jer stajnjak greje i one od toga rastu. Cena stajnjaka kod nas je oko 2.000 dinara po prikolici što je dobro i za stočare, i za nas povrtare."
Iako pamte velike snegove i nisku temperaturu, zima koja je na izmaku za plasteničku proizvodnju bila je više nego povoljna.
Vreme je za setvu rotkvice: Velike doze azota mogu uveliko smanjiti prinose
"Plastenici nisu morali mnogo da se greju, niti da se pokrivaju, celu zimu smo imali zeleniš, sve je stiglo malo ranije zato što je bila blaga zima. Tokom cele zime bili smo na pijaci i prodavali smo povće", ističe Dejan.
Dokaz za to su prvi plodovi koji su pristigli, poput rotkvica, blitve, spanaća i luka koje Dejan Vilotić već iznosi na pijačnu tezgu. Ipak, najveće zadovoljstvo za njega kao rasadničara je činjenica da povrće koje se nađe na trpezama u čitavoj Srbiji potiče iz njegovog rodnog Grabovca.
Tagovi
Autorka