Zelenilo na krompiru - bezopasno ili otrovno?

Proljeće je došlo, zemlja se zagrijava, a i prvi vjesnici, maslačci, pokazuju da je vrijeme za sjetvu i sadnju. Na malim domaćinstvima često ostaju određene količine neiskorištenog krompira, koji zna ostati na suncu i po nekoliko sati. On tako dobija zelenu boju, koja ukazuje na prisustvo solanina.

To je komponenta koja se prirodno nalazi u biljkama iz porodice Solanaceae (Ponoćnice), a tu spada povrće koje se svakodnevno koristi u ishrani kao što su krompir, paradajz i patlidžan. Solanin je glikoalkaloid, koji u se u kormpiru uvijek nalazi u određenim mjerama i nije toksičan u manjim količinama. Međutim, uslijed konzumiranja povrća s povećanom koncentracijom solanina dolazi do trovanja. 

Nerijetko se dešava da se u proljeće višak krompira koristi u ishrani životinja. On ima dobru energetsku vrijednost, a također sadrži, iako u malim količinama, i sve esencijalne aminokiseline. Smatra se da jedan kilogram kukuruza može zamijeniti 4-5 kilograma krompira.

Preživarima u proljeće se isključivo daje kuhani krompir, kod tovnih goveda se može davati i do 20-30 kilograma, muznim kravama do 10 kg, a ovcama i kozama 1-2 kilograma. Konjima se daje do 15 kg kuhanog. 

Toksične doze

U svježem krompiru se na jedan kilogram nalazi oko 0,05% solanina te se tako lakom računicom dobija koliko ga imamo. Doze od 200-400 mg su toksične, ili 3 - 6 mg/kg tjelesne težine. Kod goomolja koji je se držao u osvijetljenoj prostoriji ili pod suncem duži vremenski period, koncentracija se penje i do 5% od ukupnog sadržaja, što znači da i u manjim količinama imamo jako toksične doze.

Uslijed izlaganja suncu u krompiru se spontano proizvodi hlorofil pa samim tim i solanin. Zbog toga se preporučuje njegovo iznošenje na sunce samo neposredno prije polaganja u zemlju.

Smiju li se jesti pozelenjele, klijale i smežurane krtole?!

Poznato je da je cijela biljka, osim samog tubera, otrovna (stabljika, cvijet i slično), ali ukoliko sam plod dođe u kontakt sa suncem uslijed fotosinteze dolazi do taloženja solanina na površini čije konzumiranje i u manjim količinama, posebno za životinje, može biti letalno. Ovo u suštini predstavlja mehanziam odbrane biljke.

Solanin se lako uklanja

Ako se koristi u ishrani ljudi, jednostavnim uklanjanjem klica i zelenih dijelova odstranjuje se i dio zahvaćen solaninom, a podrazumijeva se i njegova termička obrada. Kod preživara uopšteno nije potrebno kuhanje, međutim, kako imamo povećane količine klica i zelenila, obavezna je termička obrada. Kod ishrane svih ostalih životinja postupak je isti. 

Sadnja krompira obavlja se u zagrijano zemljište

Solanin može uzrokovati proširenje zjenica, ataksiju, mišićnu slabost, nemir, ubrzano lupanje srca i promjene u ponašanju. Osim toga, dijareja, hematohezija, anoreksija i hipersalivacija mogu se javiti kod toksičnosti - ovi znakovi su posljedica činjenice da je solanin gastrointestinalni iritant.

Ne postoji specifičan lijek za trovanje solaninom, posebno kod životinja, ali se može koristiti aktivni ugljen kao dekontaminant uzročnika.