Toskanski kelj - ukusna kupusnjača koja podnosi niske temperature

Toskanski kelj (Brassica oleracea var. acephala “Toscano”), varijetet je lisnatog kelja koji se tradicionalno uzgaja u toj italijanskoj regiji. Niže temperature njegov ukus čine slađim i boljim u odnosu na ostale kupusnjače. Pozitivnog je uticaja na zdravlje, a time što snižava holesterol, učestvuje u borbi protiv karcinoma i smanjuje opasnost od upale. Listovi su dekorativnog izgleda, te se može saditi i kao ukrasno bilje.

Pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae), iako se od njih razlikuje po tome što mu listovi ne formiraju glavicu. Zajednička karakteristika sa drugim povrćem iz ove familije je to što podnosi niže temperature, čak do -10°C. Listovi su tamne plavo - zelene boje, vrlo naborane teksture, dužine oko 30 cm. Cijela biljka postiže visinu između 60 i 90 cm. Pojedinačni usjevi toskanskog kelja vrtu daju pomalo praistorijski izgled zbog forme koja podsjeća na palmu, posebno kada se beru donji listovi.

Listovi se beru kada postignu veličinu šake

Jednostavnog je uzgoja, a zahtijeva plodno i drenirano tlo. Kako bi listovi bili mekani, slatkog ukusa, zemljište je potrebno pođubriti kompostom prije sjetve ili presađivanja rasada. Najbolje uspijeva na sunčanom položaju, ali može podnijeti i polusjenu. Idealni pH za rast je oko 6,5 do 6,8. Oko biljaka je preporučljivo postaviti malč kako bi se sačuvala zemljišna vlaga i smanjio rast korova. Podnosi sušu, ali preferira vlažno tlo.

Sije se direktno na otvorenom polju ili u zatvorenom prostoru. Sjetva na otvorenom je sredinom ili krajem proljeća, a mlade biljke presađuju se u ljeto, nakon 6 do 8 nedjelja. Sade se na razmak od 30 do 45 cm.

Listovi se beru kada postignu veličinu šake. Prvo se beru stariji, kako bi se onim središnjim omogućio bolji razvoj. Po jednoj berbi bere se oko šaka listova. Ako se na biljci pojave žuti ili oštećeni, mogu se ukloniti. Zbog niskih temperatura, lišće toskanskog kelja postaje slađe, posebno nakon mraza. Kako bi se produžilo vrijeme berbe, može se prekriti pokrovom za prekrivanjem usjeva. Manji se listovi mogu jesti svježi dok su stariji ukusniji skuhani ili dinstani. Neoprani se oblažu mokrim paprinatim ubrusom u plastičnoj vrećici, a čuvaju se u hladnjaku. Listove iz frižidera potrebno je potrošiti za pet dana.

Bogat mineralima, vitaminima i fitonutrijentima  

Napadaju ga štetočine i bolesti karakteristične za sve kupusnjače, kao što su: kupusni moljac, vaši i puževi. U uzgoju je preporučljivo poštovati plodored kako bi se smanjio napad od štetnih organizama i bolesti. Biljke koje se sade zbog dobrosusjedskih odnosa su: crveni luk, krompir, cikla, celer, salata, kadifice, ružmarin, kadulja.

Toskanski kelj bogat je mineralima, naročito željezom, kalijem, magnezijem, kalcijem, te vitaminima A, C, B6, folatom, niacinom, te vlaknima. Takođe su zastupljeni i fitonutrijenti kao flavanoidi, karatenoidi i glukozinolati, koji učestvuju u detoksikaciji organizma i prevenciji karcinoma debelog crijeva. Priprema se kao i ostale kupusnjače - kao varivo, na lešo, dodaje pitama i smoothijima. Blanširanjem listova ukloniti će se njihov gorkasti ukus. Odlično se kombinuje sa bijelim lukom, paprikom, leblebijom, kobasicama, bundevama, ali i jabukama.