Skladištenje luka: Kako ga pravilno čuvati?

Primjetili smo da se crveni luk sve teže čuva tokom zime, ali i sve više trune nego ranijih godina. Iz tog razloga preporučuje se više saditi ovo povrće na jesen nego u proljeće jer se bolje skladišti. Sada je pravo vrijeme da se razmisli o jesenskoj sadnji, a potrebno sjeme već pristiže u poljoprivredne apoteke.

Kasne i ljute sorte najbolje se skladište

Njegovo pravilno čuvanje obezbjeđuje održavanje kvaliteta i duži rok zadržavanja lukovica u optimalnom stanju. Brojni su faktori koji utiču na pojavu truleži tokom lagerovanja, a neki od njih su: plodored, uslovi proizvodnje, stepen zrelosti, pripremna faza za skladištenje, uslovi u objektima i drugi.

Prije svega neophodno je voditi brigu o plodoredu, tačnije nikako saditi luk na isto mjesto naredne sezone jer se povećava pojava truljenja, nego tek za četiri do pet godina. Dobre predkulture za njega su pardajz, paprika i patlidžan.

Rane sorte kao što je na primjer majski srebrenjak namjenjene su ranijoj upotrebi, te se one slabije i čuvaju, a one kasne i ljute sorte - najbolje. Na dužinu skladištenja utiču i obilne padavine i pretjerano zalijevanje. Takođe, ukoliko je uzgajan direktnom sjetvom bolje se čuva u odnosu na onaj iz sadnje arpadžikom, odnosno, lukovice.

Prostorije za te namjene trebalo bi da su mračne, optimalne temperature i vlažnost vazduha.

Sa polja pokupiti u mrežaste vreće samo zdrave i ne oštećene lukovice.

Pazite da ne dođe do pojave i razvoja plamenjače !

Poljoprivredni prozvođači često pretjeraju sa azotnim gnojivom, a poznato je da ta hranjiva smanjuju mehaničke karakteristike tkiva, te su ona puna vode i u tom  slučaju glavice su podložne trulenju. U toku proizvodnje potrebno je na vrijeme kulturu zaštiti od bolesti i štetočina jer u protivnom i to može dovesti da daljeg razvoja zaraze i u skladištu. Luk nije dobro da se vadi po kišovitom i vlažnom vremenu. Pera je potrebno ukloniti. Nakon vađenja glavica obavezno ih prosušiti na prozračnom mjestu, koje nije izloženo direktnom suncu.

Nekad se ovaj usjev čuvao u starim seoskim domaćinstvima ispleten u vijence, zaštićen od kiše i vlage, okačen da visi. I danas je to dobar način za čuvanje manje količine, ko ima takve mogućnosti za čuvanje. U podnim skladištima preporuka je da se složi u ne pretjerano debelim slojevima kako bi zrak slobodno strujao.

Luk se najbolje skladišti iznad nula stepeni, odnosno oko 1 do 2C°, a optimalna vlažnost vazduha treba da je oko 70 do 90 procenata. Ako je postotak vlage nešto viši od optimalnog, mogu se u ćoškovim, ali i obodima prostorije postaviti materijali koji apsorbuju višak kao što su: kreč, plavi kamen, pepeo, drvena strugotina ili so.

Plamenjača luka (lat. Peronospora destructor) nastala u toku vegetacije, ako se pravovremeno ne spriječi širenje onda svoj razvoj nastavlja i u skladištu što izaziva truljenje i širenje na ostale zdrave glavice.

U kišnim periodima, tokom njegovog uzgoja dolazi do pojave raznih vrsta truleži (siva, bijela) još za vrijeme same vegtacije, a koje izazivaju gljivice iz roda Botritis, Sclerotium, Fusarium. Ako se ova oboljenja pravovremeno ne spriječe mogu dovesti do propadanja u skladištu i uzrokovati značajne gubitke.

Takođe, velike probleme u zasadu pričinjava štetočina lukova muha (lat. Hylemia antiqua), tačnije larva tog insekta. Pravovremeno ne suzbijanje pomenute štetočine može dovesti takođe do propadanja glavica na samom polju, a kasnije i u objektima gdje se lageruje. Tipičan znak pojave lukove muhe je polijeganje listova, nakon čega usjev treba detaljno pregledati i tačno ustanoviti njeno prisustvo.

I na kraju svakako je neophodno s vremena na vrijeme pregledati povrće u skladištu i odstraniti natrule glavice.