Repa je nekada bila izuzetno važna namirnica u Europi jer se zbog svoje nutritivne vrijednosti koristila u ishrani tokom zime. Danas je njena konzumacija vrlo rijetka što je prava šteta jer je bogata vitaminima, mineralima i proteinima.
Repa (Brassica rapa var. rapa) je dvogodišnja zeljasta biljka koja tokom prve godine razvija zadebljali korijen radi kojeg se i uzgaja te lisnu rozetu, a u drugoj godini cvjeta i stvara sjeme. Pripada porodici kupusnjača poput karfiola, brokule, kupusa, kelja i sl.
Nekada je bila izuzetno važna namirnica u Europi jer se zbog svoje nutritivne vrijednosti koristila u prehrani tokom zime. Danas je njena konzumacija vrlo rijetka što je prava šteta jer je bogata vitaminima, mineralima i proteinima. Smatra se da 200 g repe u svakodnevnoj prehrani nadupunjuje dnevne potrebe za vitaminima poput C, A, B1, B2, B3, i B9, a treba naglasiti i da je izuzetno niske kalorijske vrijednosti.
Na istom mjestu se može sijati tek nakon tri do četiri godine. Loš predusjev su joj kupusnjače, a dobar krompir, krastavac i paradajz. Dobri susjedi su joj grašak, grah, neven, špinat i zelena salata.
Najbolja su laka i pjeskovita tla, bogata humusom te neutralne ili blago kisele pH reakcije. Na kiselim tlima biljka je podložnija razvoju bolesti i skraćuje joj se vrijeme čuvanja u skladištu pa tu treba bit oprezan. Može se sijati u proljeće i ljeto, a za kiseljenje se obično sije krajem ljeta.
Prije sjetve tlo se treba pođubriti i plitko obraditi zbog očuvanja vlage. Repa nikako ne podnosi direktno đubrenje stajnjakom jer tada formira šuplji korijen. Sije se na na gredicama visine 10 do 15 cm. Razmak u redu bi trebao biti 5 cm, a između redova 40 cm. No, može se sijati i na manji razmak od 20 cm, ali se tada povećava onaj u redu.
Dubina sjetve je od 1,5 do 2 cm, a repa će pri optimalnoj temperaturi od 18°C niknuti za otprilike četiri dana. Mlada biljka može izdržati i kratkotrajni mraz kada su temperature do -3°C, a starije su nešto otpornije i mogu izdržati i -5°C.
Repu treba redovno zalijevati kako korijen ne bi postao grub i gorak. Nikako ne podnosi manjak vode, ali ni njeno zadržavanje jer se zbog visoke vlage stvaraju uslov za razvoj bolesti. Dobro je dodati i 100 g pepela po m2 jer to povoljno djeluje na njen rast.
Uz međurednu obradu, zasad treba povremeno i prorijediti na barem 15 cm kako bi se korijen mogao bolje razvijati. Za bolji prinos preporučuje se i navodnjavanje kišenjem pogotovo u julu i avgustu kada su veće suše.
Nakon 5 do 6 sedmica repa je spremna za vađenje, a najbolje je kada prečnik korijena bude oko 10-ak cm i tada je najukusniji. Iako se može vaditi i sitniji. Za jesenju i zimsku potrošnju vadi se u septmbru i oktobru.
Repu kao i ostale kupusnjače najčešće napadaju buhači. Šteta se manifestuje u vidu malih sitnih rupica na listovima koji nakon njihovog pohoda izgledaju poput sita. Iako su ove štetočine malene, u stanju su u roku od par dana uništiti čitav usjev, pogotovo tokom toplih i sunčanih dana. Osim njih, u proljeće se često javljaju i lisne vaši.
Repa se može konzumirati svježa ili ukiseljena. Svježa se prije konzumacije treba oguliti, narezati i kuhati. Skuhana se zatim priprema kao salata, prilog, a može se kuhati i kao varivo ili juha.
Za zimsku potrošnju obično se kiseli i to poput kupusa. Treba je dobro oprati, oguliti i krupno naribati. U teglicu se slaže naribana i to sloj po sloj. Prilikom slaganja svaki sloj treba posoliti i pritisnuti i tako sve do vrha. Na kraju je treba nečim pritisnuti i hermetički zatvoriti. Potreban period za kiseljenje je 2 do 3 sedmice i tada je spremna za konzumaciju.
Tagovi
Autorica
