Riješite se pepelnice mlijekom, sodom bikarbonom i bijelim lukom

Veoma često na povrću, voću i drugom bilju, možemo primjetiti simptome brojnih oboljenja. Jedno od onih koje se često javlja, sa karakterističnim znacima na zahvaćenim biljnim djelovima je pepelnica. Bolest se prepoznaje po bijeloj ili sivkastoj prevlaci koja izgleda kao da je neko prosuo brašno po usjevu.

Prouzrokuju je gljivice, a svaka je specifična i zbog toga postoji veliki broj infekcija koje jednim imenom nazivamo pepelnice. Pepelnica ruže javlja se isključivo na ružama. Isti slučaj je i kada se javi na vinovoj lozi, paprici ili na nekoj drugoj vrsti.

Toplo vrijeme zaustavlja gljivice

Prvi simptomi uočavaju se na donjem lišću. Ova godina je sušna, a suvo i toplo vrijeme sprečava rast i razvoj gljivica koje izazivaju zarazu. Međutim, prilikom zalijevanja često donji listovi ostaju mokri što pogoduje njenom javljanju.

Ako je ne suzbijamo, širi se i na ostale dijelove. Ispoljava se na zelenoj masi, stabljici, cvjetovima i plodovima. Brašnasta prevlaka na lišću smanjuje fotosintezu. Listovi postaju žuti i opadaju. Što je intenzivniji napad, veći je stres koji biljka doživljava. Osim smanjenja lisne mase, dolazi do slabijeg cvjetanja i plodonošenja ili ono potpuno izostaje. Kvalitet plodova koji potiču sa zaraženih usjeva je slabiji i oni ubrzano propadaju.

Neke vrste posebno su osjetljive na pepelnicu. Neke od njih su paprika, paradajz, tikvice, krastavac, dinje, ruže, vinova loza, jabuka, zelena salata, peršun, celer, jorgovan, hrizanteme, begonije, dalije.

Spalite zaražene biljne dijelove

Pojavi pepelnice pogoduje visoka vlažnost od 80 do 90 procenata. Prilikom zalijevanja potrebno je kvasiti površinu zemlje, a ne biljke. Takođe ih ne treba saditi pregusto. U gustom zasadu vlaga se duže zadržava i nema cirkulacije vazduha. Sve su to idealni uslovi da dođe do zaraze. 

Izbjegavati i sadnju u sjeni. Sunčeva svjetlost ubija spore kojima se pepelnica širi i ostvaruje novu infekciju. Prilikom odabira sorte ili hibrida za sjetvu, odlučite se za one koji su otporniji.

Na paradajzu i paprici se javljaju dvije vrste pepelnica koje mogu smanjiti urod i do 70%

Ukoliko je došlo do prvih simptoma na donjim listovima povrtnih kultura, potrebno ih je otkinuti i ukloniti iz bašte. Najbolje je spaliti zaražene biljne dijelove.

Brojna su prirodna sredstva kojima možemo djelovati preventivno ili suzbijati oboljenje kada se pojavi. Djelotvorni su pripravci na bazi: bijelog luka, mlijeka, sode bikarbone, sirćeta, kalijum karbonata, ulja neema.

Smjesa mlijeka i sode bikarbone

Pripravak na bazi mlijeka i sode bikarbone veoma je učinkovit u sprečavanju pepelnice, ali je koristan i kod pojave plamenjače. Za pripremu je potrebno: jedan litar mlijeka, jedna supena kašika sode bikarbone i četiri do deset litara vode. Prije upotrebe dobro izmješati. Poslije svake jače kiše tretiranje se ponavlja. Umjesto mlijeka može se upotrijebiti i surutka.

Bijeli luk djeluje preventivno

Bijeli luk ima veliki saržaj sumpornih jedinjenja koja djeluju preventivno i suzbijaju pepelnicu. Dovoljno je usitniti četiri do pet čenova i preliti ih sa litrom vode. Ostaviti u otkivenoj posudi tokom noći. Sledećeg dana sadržaj se pocijedi i sa njim se tretiraju usjevi.

Kalijev karbonat kao fungicid

Od davnina je kalijev karbonat korišten kao odličan fungicid. Ima slično dejstvo kao i soda bikarbona. Neophodno je tri supene kašike kalijevog karbonata rastvoriti u deset litara vode. U tu smjesu dodati još tri supene kašike biljnog ulja i pola kašike eko deterdženta ili malo naribanog sapuna. Kada se sve dobro sjedini, pristupa se tretiranju biljaka.

Sumpor i bakar

Tradicionalno u borbi protiv pepelnice koriste se sredstva na bazi sumpora ili bakra. Smatra se da je sumpor, odnosno preparati na bazi tog elementa, izuzetno djelotvorni u preventivi i suzbijanju pomenute infekcije.

Osim navedenih pripravaka mogu se koristiti i oni na bazi sirćeta i razni drugi, na bazi biljaka.