Porodična poljoprivredna gazdinstva ili druga fizička lica prvi su "na udaru" inspekcijskih službenika ukoliko prodaju rasad. Problem nastaje jer registrovani poljoprivrednici nemaju Rješenje nadležne stručne ustanove da se radi o certificiranom sadnom materijalu.
U proljetnom periodu kada se vrši sadnja poljoprivrednih kultura na tržnicama, imanju ili bilo kojem drugom mjestu gdje se obavlja promet i prodaja poljoprivrednih proizvoda, vrlo često izloženi su i snopići presadnica uglavnom paradajza, paprike, krastavca i maline. Takvi, iako registrovani poljoprivrednici, gotovo uvijek su predmet inspekcijske kontrole i nerijetko za plasman necertifikovanih sadnica budu novčano sankcionisani.
Kada je u pitanju prodaja presadnica, izričito je zakonom (Zakon o sadnom materijalu poljoprivrednog bilja, FBiH br: 55/01) zabranjeno fizičkim licima, poljoprivrednim gazdinstvima u promet stavljati sjemenski materijal i rasad.
Dozvoljeno je da poljoprivredni sadni materijal mogu proizvoditi pravne osobe koje su upisane u Registar proizvođača za te namjene. Postoje i slučajevi kada se ovim tipom proizvodnje mogu baviti i fizička lica, ali to je samo na temelju pisanog ugovora o saradnji s proizvođačem sadnog materijala. Listu pravnih lica koja imaju dozvolu za uzgoj i prodaju sadnica vodi nadležno ministarstvo za poljoprivredu, preko Registara proizvođača poljoprivrednog sjemena, presadnica i micelija jestivih i ljekovitih gljiva.
Uzgoj sadnog materijala tokom vegetacije podliježe obaveznom stručnom pregledu. Na taj način utvrđuje se njegovo porijeklo, autentičnost sorte, vegetativna razvijenost i zdravstveno stanje, a što se potvrđuje na temelju nalaza stručnog lica ovlaštene ustanove koja izdaje uvjerenje o njegovoj kvaliteti, odnosno Rješenje da odgovara propisanim uvjetima.
Porodična poljoprivredna gazdinstva (PPG), obrti ili druga fizička lica prvi su "na udaru" inspekcijskih službenika ukoliko prodaju presadnice. Problem nastaje jer PPG-ovi, odnosno registrovani poljoprivrednici nemaju Rješenje nadležne stručne ustanove da se radi o certificiranom sadnom materijalu odgovarajućih propisanih osnovnih zahtjeva o kvaliteti, za koji je izdato uvjerenje i koji je proizveden od sorti priznatih u FBiH, te za koje postoji dokaz o zdrastvenom stanju.
Takave presadnice namaju niti odgovarajuću ambalažu niti deklaraciju uz otpemnicu, kako bi se potvrdila njihova ispravnost. Nepopularne, ali zakonom predviđene radnje koje ovlašteni inspektori u tom slučaju poduzimaju su novčane kazne od 100 do 500 KM za učinjeni prekršaj stavljanja u promet takvog sjemena.
Svaka presadnica koja nema fitofarmaceutski nalaz i nije certifikovana, ma koliko je proizvođač hvalio i stajao iza njenog kvaliteta, potencijalno predstavlja veliku opasnost za gajene biljke i zemljište. Inficirani rasad može izazvati prenos štetnih bakterija i pojavu različitih bolesti na svim onim mjestima gdje je kupac sadio takve usjeve i u krajnjem slučaju kontaminirati poljoprivredno tlo pa ono onda i do pet godina nije za upotrebu.
Prodavač ne može vizulenim pregledom ustanoviti da je presadnica paradajza ili sadnica maline zdravstveno bezbjedna i kao takvu je prodavati. Svijest o značaju zdravih kultura moraju imati prvo trgovci, a zatim i i sam kupac.
Niko ne želi uz biljku kupiti i štetne bakterije koje će biti uzročnik zagađenja zemlje pa i pojave bolesti na usjevima. Iz tog razloga inspekcijski nadzor, ko i kakve biljke prodaje, ima itekako smisla.
Tagovi
Autor