U našim klimatskim uslovima Pythium spp. nanosi manje štete na starijim biljkama, ali je zato glavni uzročnik polijeganja rasada, gdje dolazi i do pojave topljenja leja.
Za povrtare proizvodnja rasada sigurno je jedan od najvažnijih segmenata u uzgoju povrća. Zato su svi oni koji se time bave i ovoga marta u svojim domaćinstvima sve podredili pomenutim aktivnostima jer znaju da ih čak i najmanja greška može skupo koštati zato što se teško nadoknadi tokom vegetacije.
Broj izniklih biljaka, kako ističe Dejan Mujakić, savjetodavac za zaštitu bilja, zavisiće od temperaturnih uslova u objektima za proizvodnju rasada, ali i od klijavosti samog sjemena. Nakon nicanja mlade biljčice često su izložene napadu velikog broja štetnih insekata i prouzrokovača bolesti i zato je neophodno da ih povrtari na efikasan način zaštite.
"U proizvodnom procesu, uzgajivači su često skloni pretjerati sa zalijevanjem i tako naprave ogromnu grešku koja im može poremetiti mnoge planove. Dosta njih i ne zna da na taj način pospješuju razvoj plitkog korjenovog sistema zbog kojeg će biljka stalno patiti i loše eksploatisati vodu", pojašnjava Mujakić.
Po njegovim riječima često i prekomjerno zalijevanje dovodi do pojave polijeganja rasada, kojeg uzrokuju patogene gljivice iz roda Rhizoctonia spp., Pythium spp., Phytophthora spp., Fusaryum spp., a nalaze se u površinskom sloju zemljišta i intenzivno se razvijaju u vlažnim uslovima. U najvećem broju slučajeva uzročnik je Pythium spp.
"U našim klimatskim uslovima nanosi manje štete na starijim usjevima, ali je zato glavni uzročnik polijeganja rasada gdje dolazi i do pojave topljenja leja. Simptomi se ispoljavaju u zavisnosti od starosti inficirane biljke. Kod onih mladih čije je tkivo vrlo osjetljivo na toksine ove gljive, manifestuju se u vidu vodenastih pjega koje se brzo povećavaju, zaražene ćelije umiru i cijela biljka zahvaćena bolešću propada ubrzo poslije nicanja", kaže Mujakić i naglašava da do infekcije najčešće dolazi preko korijena ili preko podzemnog dijela stabla.
Zahvaćeni dio stabla je tanji od onog zdravog što dovodi do slabljenja mehaničke moći i dolazi ubrzo do polijeganja. U zavisnosti od faze razvoja bolesti na oboljelim dijelovima može se uočiti jače ili slabije izražena siva bujasta prevlaka. Polegnute presadnice brzo uginu, a pri jačoj vlažnosti i višoj temperaturi istrunu pa otuda naziv topljenje leje.
Zaraza se održava u tlu u obliku oospora koje svoju vitalnost zadržavaju i do osam godina. Njihovo klijanje je stimulisano u uslovima visoke zemljišne vlage i prisustva susptanci koje nastaju prilikom razgradnje organske materije. Stimulacija klijanja oospora potiče i od korjena, od klijajućih sjemena, kao i od organske materije unesene u zemljište.
One daju sporangije, a sporangije daju zoospore za čije kretanje je neophodna tekuća voda pa obilno navodnjavanje pomaže i povećava broj inficiranih korjena.
"U plasteničkoj proizvodnji potrebno je obaviti dezinfekciju tla, a police dezinfikovati CuSo4 jednoprocentnim rastovorom. Od agrotehničkih mjera treba obavezno uraditi drenažu i izbjegavati teška zemljišta, vršiti provjetravanje rasadnika. Sađenje biljaka obaviti kada je temperatura povoljna za njihov brzi porast, izbjegavati prekomjerno đubrenje azotom i primjenjivati plodored", poručuje Mujakić i dodaje da se kombinacijom kontaktnih i sistemičnih fungicida postiže odlična zaštita.
Zalijevanje leja kako biljaka tako i okolnog zemljišta, povrtari trebaju obaviti preparatima na bazi propamokarb - hidrohlorid + rosetil - aluminijum, a naredni tretman neposredno poslije pikiranja istim sredstvima uz dodavanje zemljišnih insekticida.
Veoma često dešava se da rasad napadnu i puževi koji grickaju mlado lišće, u tom slučaju posoliti Pužomor oko leja između redova, ali ne i na presadnice, a za tu svrhu se može upotrijebiti i pepeo koji smanjuje sluz pužu i dovodi do dehidratacije.
Tagovi
Autorica
