Iako već dugi niz godina proizvodi rasad povrća, a u zadnje vrijeme i po 50.000 presadnica godišnje, kaže da sezona nikada nije bila neizvjesnija. Do sada je uložila 8.000 KM, a to nisu svi troškovi
Iako je zahtjevan i težak posao, proizvodnje povrća ljudi teško odriču. Jasna Gojčić iz Kalesije se već 20 godina bavi poljoprivredom i plasteničkom proizvodnjom. Počela je s malim drvenim plastenikom veličine samo osam metara kvadratnih, a sada proizvodi povrće na 1.500 m2 zatvorenog prostora, te kornišone na oko pola dunuma zemljišta.
Nakon prvog plastenika, napravili su nešto veći, opet drveni, a kako je rasla potražnja, pa i prihodi, modernizirali su i svoju njivu novim plastenicima. Proizvodnju povrća ova porodica je počela iz potrebe, ni Jasna ni njen suprug nisu bili zaposleni, a valjalo je prehraniti šesteročlanu porodicu. Kasnije, iako više nije bila finansijska potreba, ostala je navika i potreba za fizičkom aktivnošću.
Poslije rata nije bilo nigdje plastenika, prisjeća se Jasna početaka u poljoprivredi, navodeći kako su prvo napravili mali drveni plastenik, kupili u apoteci sjeme i posijali. Prva godina je bila rodna, a potražnja velika, pa su postepeno svoj biznis počeli proširivali.
“Od 2005. godine radimo i kornišon, koji je još zahtjevniji od plasteničke proizvodnje. Kada je sezona berbe, ujutro osvaneš, a navečer omrkneš u zasadu kornišona, ali se isplati, ako si odgovoran i posvetiš se tome, zarada je dobra“, priča ova 46-godišnjakinja.
Kornišonima su nekada znala biti zasađena i dva dunuma njenog imanja, ove godine je obrađivala samo četvrtinu, jer većinu posla obavlja sama. Kod kornišona je najvažnije svakodnevno podbiranje, tako da se ubere što više prve klase. Najbolje je plaćena, a zadnjih godina koštala je i do 1,5 KM po kilogramu.
“Drugi bitan faktor je voda, a s obzirom na to da mi imamo tri bunara, ni s tim nemamo problema. U ovoj sezoni sam ubrala tri tone prve klase, što je uz poticaje izašlo na oko 5.000 KM čiste zarade. Iako je suprug počeo da radi u Hrvatskoj i kćerke su se udale, ja ne odustajem ni od kornišona, ni od plastenika“, ističe Jasna.
Od samog početka je proizvodila i rasad za vlastite potrebe, a vremenom je povećavala i količinu. Uz nabavku plastenika s grijanjem, količinu proizvedenog rasada je povećala na 50 hiljada presadnica. Proizvodi više vrsta sorti paradajza, paprike, krastavica, patlidžana, lubenice i dinje.
Većinu iskoristi za svoje vlastite potrebe, dok ostatak proda svojim redovnim kupcima, preko interneta ili uz pomoć preporuke ranijih kupaca.
”Rasad proizvodim od hibridnih sjemena i do sada nisam imala primjedbu na kvalitetu. Kako sam 90 posto vremena sama,uvijek nešto ili berem ili zalijevam, nemam priliku da idem na pijacu i da prodajem, nego to većinom bude preko interneta i poziva, pa kupci dođu kući po proizvode“, dodaje.
Ove godine su posebno velika ulaganja za poljoprivredu, sve je poskupilo, od đubriva, sjemena, supstrata, prehrane do repromaterijala. Tako je Jasna do sada već uložila 8.000 KM u potrebni repromaterijal. Zbog poskupljenja na globalnom nivou uopće nije sigurna ni hoće li se prodavati rasad i povrće.
”Brinem se hoće li ljudi uopće kupovati, jer ne znam koliko je isplativo onome ko mora da kupi đubre i plati oranje i frezanje, te kupi rasad, koji će vjerovatno poskupiti. Ako mi ne podignemo cijenu rasada, nemamo apsolutno nikakve računice, ispade da džaba radimo“, poručuje ova vrijedna domaćica.
Voće i povrće koje ne uspije prodati prerađuje u sokove, džemove, kompote, bestilj, pekmeze, ajvar, đuveč, razne vrste salata, pinđur, sos i slično. Prerađevine prodaje kod kuće i na sajmovima širom Bosne i Hercegovine.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
