Pošto nemaju svi proizvođači hladnjače, šargarepa i ostalo povrće čuva se u podrumima ili pomoćnim zgradama.
Poljoprivredni proizvođači iz Pomoravskog okruga ovih dana vade šargarepu i celer. Prema rečima stručnjaka u odnosu na prošlu godinu, ove godine i prinos i kvalitet su znatno bolji.
Savetodavac za povrtarstvo u Poljoprivrednoj savetodavnoj stručnoj službi u Jagodini Mira Miljković kaže da se na pojedinim parcelama očekuje prinos šargarepe i preko 80 tona po hektaru. Inače, najveći proizvođači šargarepe i drugog korenastog povrća su iz okoline Paraćina, a naročito iz sela Striža gde povrtari imaju parcele i od po nekoliko hektara.
Šargarepa se posle vađenja skladišti i čeka se dobra cena. Pošto nemaju svi proizvođači hladnjače, šargarepa i ostalo povrće čuva se u podrumima ili pomoćnim zgradama.
"Posle berbe, odnosno vađenja povrća, uskladišteni plodovi nastavljaju sa procesom disanja za koji je neophodna energija. Međutim, pošto više nije povezan sa biljkom, odnosno sa korenovim sistemom, plod za disanje koristi sopstvene energetske rezerve, što vremenom dovodi do gubitka kvaliteta", kaže Miljkovićeva.
Produkti disanja su između ostalog i jedinjenja koja utiču na promenu kvaliteta povrća kao što su čvrstina, ukus i miris, sadržaj šećera i slično, a vremenski period u okviru koga uskladišteni plodovi mogu zadržati dobar kvalitet zavisi od inteziteta disanja pojedinih vrsta.
"Održavanjem niskih temperatura u skladišnom prostoru smanjuje se gubitak vlage i sprečava uvenuće povrća, usporava se razvoj mikroorganizama koji izazivaju trulež i smanjuje se sinteza etilena koji takođe u velikoj meri utiče na kvalitet uskladištenog povrća", navodi savetodavac i dodaje da što je temperatura viša, to je i intenzitet disanja veći.
Etilen je bezbojni gas koji se normalno proizvodi u biljnim tkivima i koji ubrzava sazrevanje plodova, inicira pojavu boje i cvetanje, ali i dovodi i do omekšavanja plodova i gorkog ukusa šargarepe.
"Etilen pogotovo upijaju kupusnjače, lisnato povrće, pasulj, šargarepa, paprike, patlidžan i krastavac, pa ovo povrće treba izolovati od povrća koje emituje etilen, a to su dinje, paradajz, pečurke i voće. Velike količine etilena u zatvorenom prostoru obično potiču iz zaraženih, oštećenih, i plodova koji sazrevaju, loše utiču na kvalitet šargarepe i mogu predstavljati problem u skladištu", ističe naša sagovornica.
Zbog toga je veoma važno provetravati skladište i proveravati zdravstveno stanje uskladištenih plodova.
"Treba čuvati samo najkvalitetnije plodove. Zatim treba odstraniti sve plodove oštećene mehaničkim povredama i one na kojima su prisutni simptomi delovanja uzrokovača biljnih bolesti ili insekata. Kada se uskladište, ovakvi plodovi podložni su gljivičnim i bakterijskim bolestima i sa njih se uzročnici bolesti mogu proširiti na ostale, zdrave plodove i dolazi do pojave mikotoksina", kaže Miljkovićeva.
Šargarepa, celer, cvekla i paštrnak se čuvaju na temperaturi od nula do četiri stepena Celzijusa, na vlažnosti 90-95 odsto od četiri do šest meseci.
Berba celera korenaša u našim agro-ekološkim uslovima obavlja se u oktobru pa sve do kasne jeseni, pre pojave jakih mrazeva. U novembru zadebljali koren celera dostigne težinu od 300 do 700 grama kada je spreman za vađenje. Ako se otprema odmah na tržište može da se proda i sa delom lišća, a ako se skladišti ili je za preradu, lišće se otklanja.
Celer se vadi po suvom vremenu, da bi se što manje zemlje zadržalo na korenu, što će olakšati naknadno čišćenje od sitnih korenčića. Celer korenaš za tržište se prvo čisti od zemlje i odrežu se svi korenčići, zatim se pere i pakuje. Celer za skladište se ne pere.
"Na temperaturi od nula stepeni Celzijusa i sa vlažnošću vazduha 97 odsto može da se čuva i osam meseci. Ne treba ga mešati sa drugim povrćem jer otpušta jak miris, pa drugi plodovi mogu da poprime miris", kaže Miljkovićeva i dodaje da je zbog velike količine etilena u zatvorenom prostoru, koje otpušta svo povrće, naročito oštećeni i zaraženi plodovi i plodovi koji sazrevaju, potrebno stalno provetravanje i kontrola uskladištenih proizvoda.
U podrumima korenasto povrće može da se čuva dva do tri meseca, a u trapovima i urovljen celer može da se čuva i do šest meseci.
"Za trapljenje celera može da posluži klijalište ili plastenik, gde se iskopa kanal dubine 50-60 centimetara, širine oko jedan metar u koji se postavlja celer. Skida se lišće, ostavlja se samo mlado centralno i veoma je važno da se korenje ne dodiruje. Ako se stavlja u dva reda, između korenja se nasipa i sloj zemlje. I prilikom trapljenja celera potrebno je odstraniti mehanički oštećene i glavice na kojima su prisutni simptomi delovanja uzročnika bolesti", objašnjava savetodavac za povrtarstvo.
U slučaju jačih mrazeva potrebno je prekriti biljke agrilom ili folijom da ne bi došlo do izmrzavanja.
Tagovi
Autorka