"Uzgajaju" bisere, dudove svilce, love kitove - kakva je poljoprivreda Japana?

Grupa je riješena, na redu je osmina finala. Nakon Belgije, hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji slijedi ogled s japanskom, momčadi iz Zemlje Izlazećeg Sunca, legendi, sakea, cvjetova trešnje, fascinantnih gejša, samuraja, ali i onoj u kojoj vozovi i ako kasne, kasne svega 18 sekundi.

Osim po dobroj igri na ovom Svjetskom prvenstvu poznati su i po vrijednim navijačima koji čiste stadione nakon utakmica. No, kakva im je situacija kada je u pitanju poljoprivreda?

Jedni su od najvećih uvoznika hrane u Aziji, a zbog geografskog položaja glavni nedostatak im je obradivo zemljište. Naime, samo je 20 posto njega pogodno za uzgoj poljoprivrednih kultura. 

Prema podacima tamošnjeg Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (MAFF), lani su imali obrađenih 4,35 miliona hektara. Rižina polja zauzimaju većinu, a često se uzgajaju na terasastim poljima (naslovna fotografija, op.ur.). Od ove žitarice proizvode i vino koje se naziva sake. Od ostalih ratarskih kultura uzgajaju uglavnom pšenicu i ječam. Naravno, bave se i hortikulturom, ponekad na nama neobičan način. Primjerice, ondje rastu lubenice četvrtastih oblika, koje dobivaju pomoću kalupa, a sve radi lakšeg transporta i skladištenja. Uzgajaju i povrće poput graška i graha, ali daleko su poznati po svojim plantažama zelenog čaja. 

Gorgeous photos of Japanese green tea fields never, ever get old. #matcha #tea pic.twitter.com/lYdlg2Ru8w

— Jade Leaf Matcha ? (@JadeLeafMatcha) April 6, 2016

Veliki su uvoznici mesa

Međutim, stočarstvo je ondje sporedna djelatnost. Iako se bave mljekarstvom, govedarstvom, a uzgajaju i svinje to ipak nije dovoljno da bi zadovoljili potražnju. Drugi su najveći uvoznik mesa i mesnih prerađevina na svijetu.

U Japanu agrarna revolucija, bez zemlje i zemljoradnika

Većina uvezene govedine na njihovo tržište dolazi iz Australije, a valja napomenuti i da je hrvatska kompanija PIK Vrbovec početkom godine uspješno ispunila njihove stroge kriterije obrade i proizvodnje junećeg mesa pa se hrvatski proizvodi sada mogu naći u tamošnjim restoranima. 

Zanimljiv je ondje i uzgoj gusjenica dudovog svilca. Mlade gusjenice se hrane lišćem, a kada dosegnu pravu veličinu stavljaju se u velike kaveze. Ondje se zakukulje u čahuru koju pletu od vrlo tanke (10–20 mikrona) neprekinute svilene niti, koja dosegne dužinu do 2.000 metara, a koju proizvede obilnim slinjenjem. Kada završe s ovom fazom, čahure se odmotavaju te dobiva nit za proizvodnju svile.

Ribariti se uči od malih nogu

Zbog nedostatka obradivih površina s jedne strane, a s druge okruženosti Tihim okenom te nekoliko mora, ribolov je postao njihov glavni način za snabdijevanje hranom. Glavne vrste ribe koje se ondje love su tuna, losos, atlantski plavi sabljan (marlin), iverak i slično. Ondje se ribolov uči, moglo bi se reći od malih nogu. Zato i jesu prvoklasni ribolovci koji traže i teže poboljšanju ove djelatnosti. Ribarska flota im broji desetke hiljada plovila i hiljade ribarskih luka.

Vrlo egzotičan posao ondje je i uzgoj bisera. Mjesni školjkaš Kokichi Mikimoto se 1893. zabrinuo da će kamenice bisernice zbog pretjerana izlova izumrijeti. Zato je u njih počeo umetati strana tijela u nadi da će time replicirati prirodan proces kojim školjke luče hiljade slojeva sedefa kada zrnce pijeska pronađe put u unutrašnjost školjke. U tome je uspio, a u julu 1893. u kamenici se pojavio poluloptasti biser. Desetljeće poslije u tolikoj je mjeri usavršio svoju metodu da je uzgojem dobivao savršeno okrugle pa je tehniku patentirao i nazvao je kultiviranjem bisera.

Uspjeh nije bio trenutan, mnogi su njegove bisere smatrali "vulgarnom replikom" prirodnih, ali Mikimoto je s vremenom izgradio globalno carstvo, a Japan postao referenca za male bisere nazvane "akoya".

Poljoprivreda čini samo jedan posto BDP-a

Ta je zemlja i jedna od rijetkih gdje je lov na kitove tradicija. Mnogi Japanci smatraju da je kitolov dio njihove prehrambene kulture. No, statistika im ne ide u prilog. Meso ovih sisavaca u prehrani prosječnog stanovnika zastupljeno je sa samo oko 0,1 posto svog godišnje konzumiranog mesa. To znači da prosječan Japanac u godinu dana pojede između 40 i 50 grama kitova mesa, što je ekvivalent težini polovine jabuke.

Čak dvije trećine kopna ove zemlje čine šume, a šumarstvom se aktivno bave. Međutim, tamošnja drvna industrija gubi u konkurenciji s jeftinim uvozom drvne građe.

U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je svega 3,5 posto ljudi. Gledajući dobnu skupinu 2020. godine, 70 posto zaposlenih u agraru je bilo starije od 65 godina dok su oni mlađi od 49 činili svega 11 posto. U sastavu BDP-a poljoprivreda čini samo jedan posto.

Većina poljoprivredne i stočarske ponude pod razmjerno je visokom carinskom i drugom zaštitom i subvencionira je država. Prema podacima tamošnjeg MAFF-a, u 2021. izvoz proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te hrane porastao je za 25,6 posto u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši vrijednost od 1,23 biliona jena (8.67 miliona eura, op.ur.). Gledano po stavkama, povećao se za govedinu, sake i jabuke, stoji u izvještaju.

No, vratimo se mi iz Japana u Katar na Svjetsko nogometno prvenstvo. Reprezentaciju naših zapadnih susjeda, utakmica sa Zemljom Izlazećeg Sunca čeka već u ponedjeljak, 5. decembra u 16 sati. 

^{Izvor za naslovnu fotografiju: Depositphtos/Torsakarin/dnaumoid/Merrillie}