Stručnjaci smatraju da bi jedno od rešenja za ublažavanje šteta izazvanih klimatskim nepogodama bilo osiguravanje useva i zasada, od posledica izazvanih sušom, gradom, vetrom i drugim elementarnim nepogodama. Međutim, problem je taj što je od ukupno zasejanih poljoprivrednih površina u Srbiji, osiguranjem obuhvaćeno svega 10%, a to je još daleko od prakse u razvijenim evropskim zemljama, gde se procenat osiguranja kreće 20-80%, što naravno zavisi od obima proizvodnje.
Kod srpskih poljoprivrednika je iz godine u godinu sve prisutnija strepnja da sušna godina ili nevreme praćeno gradom i obilnim padavinama ne nanesu štete na usevima ili zasadima voća i povrća, čime bi znatno ili totalno bili uništeni prinosi. To bi dakako ostavilo dalekosežne posledice i na domaću ekonomiju, naročito ako se uzme u obzir da je poljoprivredna proizvodnja okosnica privrednog razvoja Srbije jer ona sa 6,5% učestvuje u bruto domaćem proizvodu, dok u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji biljna proizvodnja ima udeo od gotovo 70%.
Stručnjaci smatraju, a prenosi Dnevnik, da bi jedno od rešenja za ublažavanje šteta izazvanih klimatskim nepogodama bilo osiguravanje useva i zasada. Međutim, problem je taj što je od ukupno zasejanih poljoprivrednih površina u Srbiji, osiguranjem obuhvaćeno svega 10%, a to je još daleko od prakse u razvijenim evropskim zemljama, gde se procenat osiguranja kreće 20-80%, što naravno zavisi od obima proizvodnje. Dobar primer svesti o značaju osiguravanja u poljoprivredi je Austrija, gde je osigurano preko 70% oranica.
Ipak, u poslednjih nekoliko godina primetno je blago povećanje broja osiguranja, ali je obuhvat osiguranjem u našoj zemlji i dalje nedovoljan, kažu u jednoj osiguravajućoj kući. Kako napominju, razlog je pored ostalog pogoršanje uslova privređivanja u celini, kao i nedovoljno razvijena svest proizvođača o potrebi osiguranja imovine. U toj osiguravajućoj kući kažu da je pribava osiguranja protiv suše na samom početku, te da će se tek kasnije moći sagledati prošlogodišnji efekti. Dodaje se i to da poljoprivrednici najviše osigravaju rod od grada, dok manji deo novca odlazi na dopunske rizike od kojih je najčešći olujni vetar.
Direktor zemljoradničke zadruge u Begeču Gojko Zec objašnjava da je ove godine svega nekoliko koperanata osiguralo useve. Prema njegovim rečima razlog za to je nezainteresovanost poljoprivrednika. Zadružni savez Vojvodine u nameri da preduhitri štete od elemementarnih nepogoda, iz godine godinu edukuje poljoprivrednike da je osiguranje potrebno, ističe savetnik za proizvodna pitanja u ZSV Petar Radić. On napominje da zahvaljujući saradnji koju imaju sa jednim osiguravajućim društvom, kao i povećanoj svesti proizvođača o značaju udruživanja, povećan broj zadruga koje svake godine zaključuju osiguranje useva i plodova svojih kooperanata.
Jadran Anđelović, poljoprivrednik iz Kovina, tvrdi da veliki ratari, koji obrađuju više stotina hektara osiguravaju useve, a pre svega uljanu repicu, soju i suncokret, zato što te uljarice imaju solidnu cenu. S druge strane oni koji obrađuju nekoliko hektara ne osiguravjau useve smatrajući da im je to čist trošak. On kaže da godinama plaća osiguranje, i to u proseku oko 2.000 din/ha, premda na svu sreću već 15 godina okolinu Kovina nije tukao led, pa mu je osiguranje nije bilo potrebno. Međutim, dodaje on na kraju da se ne isplati rizikovati.
Izvori
Tagovi
Autor