Tradicionalni bosanski suhi sir najbolje prave Miričanke - kako?

Žene u ruralnim područjima, čiji opstanak u velikoj mjeri zavisi od prirodnih resursa i poljoprivrede, predstavljaju više od četvrtine svjetske populacije. U zemljama u razvoju, one čine skoro 43 posto ukupne radne snage u poljoprivredi. Proizvode i obrađuju većinu raspoloživih prehrambenih proizvoda.

Dio ove brojke su i članice Udruženja žena "Miričanke" iz sela Miričina, nadomak Gračanice, koje okupljaju članice od 18 do 90 godina. Sve su na neki način uključene u poljoprivredne radove, pa tako proizvode pekmez, džemove, ajvar, sokove, a rade i pletiva. Dobijene proizvode prodaju uglavnom na sajmovima, odakle se nerijetko vraćaju s osvojenim nagradama.

Kako prave sir?

Upravo su one napravile i najbolji suhi sir na nedavno održanoj izložbi stočarstva i ruralnog stvaralaštva u Stjepan Polju. U razgovoru za Agroklub, predsjednica ovog udruženja, Nihada Salkić, pojašnjava kako im je organizator, ZZ Gračanka, osigurao 20 litara mlijeka od kojeg su trebale napraviti četiri suha sira. Zaduženje je pripalo Zejni Avdić, koja ga je pripremila po tradicionalnoj recepturi, preuzetoj od majki i nana iz ovog kraja. 

"Ne skidamo kajmak, zajedno ga zakiselimo s kiselim mlijekom. Kada se ocijedi mora se dobro prekuhati, potom se stavlja na salvetu da voda izađe iz njega. Zatim slijedi oblikovanje, to može po želi, ali mi radimo standardno – glat", priča Nihada. 

U međuvremenu se spremi i mjesto za sušenje. Vatra se naloži u metalnu bačvu, a na vrh se stavi rešetka, sito, i preko njega pek papir. 

"Ranije se koristio papir od vreća za brašno, pa smo u tom dijelu malo izmijenile tradiciju. Papir se stavi da iz sira ne izlazi sočnost", pojašnjava  naša sagovornica.  Sir je sušen na bukovim drvima, po savjetu 89-godišnje Naila Hodžić, Zejnine majke, a kako nam prenosi Nihada, rekla je: "Djeco na bukovoj cjeplji osušite i vidjet ćete šta je sir." Tako se od vajkada ovdje radilo. 

Zejna je tako ložila cjepanice ujutro od 8 do 15 sati  iza podne, ali vrijedilo je, kažu, svakog truda što je potvrdila i nagrada za najbolji sir. Inače, u njega se prije sušenja, po želi može dodati i bijeli luk, a za solju nema potrebe. 

Pekmez od samoniklica

Miričanke su inače najpoznatije po slasnim kolačima, koji na svakom sajmu "puknu čim se otvori štand", a kupci najviše traže "miričku oblatnu", ali i hurmašice. Također, poznat je i njihov pekmez od jabuke.  Voće je pod planinom Ratiš rodilo i ove godine, pa će biti pekmeza za prodaju. Pretežno ga prave od samoniklica, od nje je kažu najbolji. 

"Ranije su se jabuke tukle, mi sad imamo mašine koje melju i cijede, lakše nam je, sve je na struju, a upječemo kako se i do sada peklo. Napolju vatru naložimo i pečemo. Šećer se ne dodaje, kolika je slatkoća šire, tako i ostaje", priča predsjednica Salkić. 

Svaka članica proizvodi za sebe, ali kada neko ponudi jabuke udruženju, onda to zajedno obave, a od zarade se počaste ekskurzijom ili izletom. Ove vrijedne žene, udruženje su pokrenule u decembru 2017. godine, kako bi prvenstveno osnažile jedna drugu, bile međusobni oslonac, ali i da bi se družile. Trenutno broje 54 članice, od kojih aktivno rade 32. 

Apsurd bh. poljoprivrede - proizvodimo najbolji sir na Balkanu, jedu ga komšije

"Žene sa sela, sve što proizvedu preko nas prodaju i imaju zaradu. Ujedno se i družimo. Veliku podršku nam pruža i mjesna zajednica, ali i privatnici, sugrađani, koji redovno pomažu održavanje različitih događaja", zaključuje Salkić. 

Za deset dana, tačnije 15. oktobra, bit će obilježen i Međunarodni dan žena na selu. Prvi put ga je osnovala Generalna skupština Ujedinjenih nacija u rezoluciji 62/136 od 18. decembra 2007. godine. Ova rezolucija priznaje "kritičnu ulogu i doprinos ruralnih žena, uključujući autohtonu kulturu za promociju poljoprivrednog i ruralnog razvoja, bezbjednost hrane i smanjenje siromaštva".