Pobjednice najljepšeg vrta u bilju pronalaze potreban mir i inspiraciju

Jedno od najprimamljivijih takmičenja za hobi vrtlare i vrtlarice privedeno je kraju, a proglašene su i dobitnice nagrada. Naravno, radi se o takmičenju za izbor za najljepši jestivi mini vrt u 2020. godini, kojeg realizira Centar za promociju civilnog društva (CPCD).

"Zahvaljujemo se svima koji su glasali, ostavljali komentare na zaista sjajne, inovativne, jestive mini vrtove, te time odredili kome će otići nagrade. Ukupno je bilo više od 20.200 interakcija, a fotografije su sakupile više od 1.000 sviđanja. Naši učesnici su pokazali da se hrana može uzgajati i u malim prostorima u urbanim sredima", poručuju organizatori.

Članovi rado razmnjenjuju sjemena bilja

Dobitnica prve nagrade, vrtne radne klupe i posude za sađenje sa rešetkastom ogradom je Elvira Serdarević iz Sanskog  Mosta sa 378 reakcija na svoje fotografije. Drugoplasirana i dobitnica posude za sadnju od reciklirane tikovine i čelika je Adna Ćurt, takođe iz istog grada sa 284 sviđanja dok trećeplasirana Dragana Vučić iz Banja Luke ima 119 glasova i u svom dvorištu će koristiti vrtne sklopive stolice od drveta akacije.

"Ovo takmičenje je jedna divna priča, koja je povezala ljubitelje bilja, ali i potakla mnoge druge, koji do sada nisu imali iskustva na ovom polju da počnu sakupljati sjeme s namjerom da se okušaju u ovom korisnom hobiju", kaže nam pobjednica Elvira. Ona je prisutna od samog početka ove priče. Javljalo joj se mnogo ljudi, tražeći sjeme, savjete, podršku.

"Moj mini vrt ili da kuća, kako ga je nazvao moj dvogodišnji bratić, zapravo je staklenik. Pružio mi je mnogo radosti ove zime jer sam u njemu uspjela produžiti sezonu nekolicini paprika, paradajza, čilija i jagoda, koje nas povremeno obraduju svojim slatkim crvenim plodom", objašnjava ova pedijatrica, koja svoje slobodno vrijeme provodi uzgajajući razno bilje.

Elvira Serdarević: Proizvodnja zdrave hrane kao životna misija

 Pored onih koje je navela, u njenom stakleniku mogu se naći i razne salate, mladi luk, ali i jedna ruža i pelargonije, koje ne prestaju cvjetati. Nedavno je otpočela i proljetnu sjetvu pa se unutra već šepure razni varijeteti kelja, kelerabe, azijsko povrće, blitva. Narednih dana tu će svoj život započeti paradajz i paprike, nakon njih krastavci, tikvice, malabarski i kavkaski špinat i mnoge druge Elvirine ljubimice, koje će kasnije preći u plastenik ili bašču.

Dodaje da su brojne koristi uzgoja vlastitog povrća, a na prvom mjestu to je proizvodnja zdrave, organske hrane, s obzirom da ne koristi nikakva gnojiva, niti hemijske preparate. Kompostira bio-otpad, pravi fermentiranu biljnu otopinu za prihranu, a zalijeva bunarskom vodom. Važna joj je bioraznolikost, a ne količina pa tako sadi zajedno povrće, voće, začinske vrste i cvijeće koje privlači pčele i druge oprašivače. Za nju ovo predstavlja stil života jer je odrasla u porodici u kojoj se uzgoj sopstvene hrane podrazumijevao.

Za početak je dovoljno par usjeva

Posebno naglašava važnost uzgoja biljaka sa medicinskog i psihološkog aspekta u ovo doba pandemije, ograničenog kretanja, nedostatka socijalnih kontakata, druženja i putovanja.

"Okrenimo se prirodi i ona je živo biće. Držati sjemenku na dlanu, staviti je u zemlju, čekati da nikne, gledati kako raste, je neprocjenjivo. Ako se okrenemo oko sebe, vidjećemo da je čovjek žrtva eksplozivnog razvoja civilizacije, tehnologije, pritisak pod kojim živimo je nepodnošljiv", poručuje naša sagovornica, naglašavajući kako je upravo to razlog za povećanu potrošnju antidepresiva, sedativa, ali i povećan broj posjeta psiholozima, psihijatrima. Možda je rješenje baš u nekoliko usjeva, za početak. Suprotstavimo biljnu pandemiju, COVID-19 virusu.

U vrijeme pandemije pronašla oazu mira

Dragana Vučić živi u Banja Luci. Majka je dvoje djece i očekuje treće. Socijalna je radnica, koja je za vrijeme izolacije tražila način kako da što kvalitetnije provede vrijeme. Prijavila se za projekat "Ja sadim, a ti?", te joj je obezbijeđen sjemenski materijal i besplatno savjetovanje o uzgoju.

"Moj vrt nastao je iz vlastite potrebe da se kreativno izrazim tokom restriktivnih mjera i da kroz njega steknem potreban mir, utolim želju za lepotom i slobodom, naučim nešto novo, te doprinesem zdravlju moje porodice kroz hranu stvorenu svojom rukom", priča nam Dragana. Još jedan od razloga nastanka njene oaze mira je kvalitetno korištenje slobodnog vremena sa kćerkama, koje su joj pomagale u svakoj etapi njenog nastajanja.

Njena bašta sastojala se od raznolikosti boja, tekstura i vrsta biljaka. Svoje utočište tu je našlo nekoliko kadifica i suncokreta što su prkosno privlačili pažnju prolaznika, te po neka tikvica, papričica, razne vrste paradajza, kelja, krastavaca, plavog patlidžana i još dosta sitnog povrća i začinskog bilja. Ističe da joj je poseban ugođaj bio posmatrati prelazak zarasle livade u to malo carstvo plodova i cvijeća.

U planu proširenje parcele vrta

"Svaka faza bila je priča za sebe - od samog izučavanja dobrih i loših susjeda do malčiranja, preko zaperaka do prvog đubrenja peletom što se razgradi, a zatim i dobrih insekata i đubrenja koprivom pa sve do prvih plodova i njihovog branja te ostavljanja sjemena", otkriva detalje trećeplasirana takmičarka, dodajući da je ovo bilo divno iskustvo. Prepuno novih znanja, prijatelja, izazova i savladanih lekcija.

Rođena i odrasla u gradu, iako nije bila direktno povezana sa poljoprivredom, uvijek je voljela pomagati starijima i ići baki na selo, gdje je rado pomagala oko sadnje ili branja. Kaže da nema ljepšeg osećaja nego posmatrati kako nešto tvoje iz sjemena prerasta u nešto veće, ljepše i bolje. Nebitno da li je u pitanju cvijet, biljka, dijete ili kreativno djelo u koje je utkan dio tebe. S obzirom da je uskoro očekuje proširenje porodice, planira proširiti i parcelu sa vrtom jer svom malom čedu želi da obezbijedi zdrave namirnice za prve kašice.

Smatra da joj je jedna od najboljih odluka bila prijava za pomenuti projekat jer joj je omogućio da spozna kakva je to sreća kada nešto sami uzgojimo.