Prema običaju, Badnjak se čuva do Srpske Nove godine. Od njega se prave krstići koji se stavljaju na voće, kako bi rodilo. Veruje se da će, ako 14. januara pada sneg, godina biti rodna. Srpska Nova godina se proslavlja molitveno u krugu porodice.
Na današnji dan, 13. januar, dočekuje se Nova godina po Julijanskom kalendaru. Iako se čini da se u Srbiji slave dve nove godine "od pamtiveka" do danas, ovaj običaj je ušao u praksu tek pre jednog veka. Naučnici su samo delimično u pravu kad kažu da je srpska Nova godina u stvari starokalendarska, nastala po računanju vremena koje je ustanovio Julije Cezar. Može se nazvati i pravoslavnom, jer je slave Rusi, Gruzini, monasi na Svetoj Gori, ali i pravoslavni Japanci.
"Srpska Nova godina, pravoslavna, katolička, sve su to pogrešni stereotipi. Reč je samo o novim godina po različitim kalendarima. Od starog, pa sve duboko do sredine srednjeg veka korišćen je u celom hrišćanskom svetu takozvani Julijanski kalendar. Kad sam rekao hrišćanski svet, treba da budemo svesni da kalendar nije ni teološko pitanje ni politička priča, već praktična primena astronomije kao nauke", kaže istoričar dr Vladimir Krivošejev i dodaje da ono što je bitno u kalendarima je da određene mesečeve mene padaju u tačno određene dane godine, kao i da ravnodnevica ili najkraći i najduži dan u godini uvek budu istog datuma.
U Kraljevini SHS od 28. januara 1919. uvedeno je računanje vremena po gregorijanskom kalendaru, ali je Pravoslavna crkva zadržala računanje vremena po starom julijanskom.
"Taj Julijanski kalendar koji je korišćen od vremena Julija Cezara nije bio najprecizniji i tokom vekova pojavila razlika astronomskih pojava i datuma u kalendaru i ona je u XVI veku bila 10 dana. Astronomi tog vremena su napravili proračun i Papa Grgur je izdao Papski dekret tako što će se izvršiti ispravka kalendara. Pa su tako ljudi otišli na spavanje 4. oktobra, a narednog dana kada su se probudili, bio je 15. oktobar."
Kraljevina Srbija nije prihvatila taj dekret i tek sa stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1919. prihvaćen je novi kalendar, koji Crkva nije prihvatala.
"Praktično, od 1920. pojavljuje se proslava dve Nove godine, a prvi zvanični podaci o proslavi pojavljuju se 1923. godine. Tada je objavljen oglas kafane "Kasino" koja je pozivala građane na pozorišnu predstavu i posluženje. U godinama koje su usledile bilo je sve više i više masovnih proslava i one nisu sprečavane", podseća Krivošejev.
On podseća i da je nakon Drugog svetskog rata proslava Srpske nove godine bila nezvanično zabranjena i da je taj period je trajao sve do sedamdesetih godina. Proslave na gradskim trgovima počele su 90-tih godina, a tri decenije kasnije, nema neke posebne praznične euforije pred doček Srpske nove godine.
Na selu se, do Drugog svetskog rata, nije posvećivala velika pažnja proslavi Nove godine 1. ili 14. januara, već su se proslavljali Badnji dan i Božić, kao i Mali Božić ili Sveti Vasilije. Za Srpsku Novu godinu, vezani su brojni običaji.
Na ovaj dan, domaćica pravi hleb koji se naziva vasilica. Običaj je da se u vasilicu stavlja zrno pšenice, novčić, koji simbolizuje bogatstvo i dren kao simbol zdravlja. Prema običaju, Badnjak se čuva do Srpske Nove godine. Od njega se prave krstići koje se stavljaju na voće, kako bi rodilo. Veruje se da će, ako 14. januara pada sneg, godina biti rodna. Srpska Nova godina se proslavlja molitveno u krugu porodice.
Vasilice se prave i slane i slatke, mogu biti od kiselog ili lisnatog testa, a u nekim krajevima se premazuju medom. U valjevskom kraju se na Mali Božić sprema proja, a ukrašava se tako što se na vrhu izbocka viljuškom ili drenovim grančicama u obliku krsta.
Tagovi
Autorka