Ako bi globalno zagreavanje dostiglo 3℃ do 2100. godine, gubici od suše mogli bi da budu pet puta veći nego što su danas, sa najvećim porastom u mediteranskim i atlantskim regijama Evrope.
Poslednji izveštaj UN-a ukazuje da suša zahvata sve više regiona i da su štete sve veće. Od 1970. do 2019. godine vremenske, klimatske i vodene opasnosti činile su 50 odsto katastrofa i 45 odsto smrtnih slučajeva povezanih sa njima, uglavnom u zemljama u razvoju. Istovremeno je u tom periodu suša sa udelom od 15 odsto u prirodnim katastrofama odnela 650.000 ljudskih života.
Svetski ekonomski gubici su zbog nje, za period od 1998. do 2017. godine iznosili 117 milijarde evra, da bi od 2000. godine porasle za 29 odsto.
Da je reč o globalnom problemu govori podatak da se 2022. više od 2,3 milijarde ljudi suočava se sa problemom nedostatka vode, a gotovo 160 miliona dece izloženo je teškim i dugotrajnim sušama. U prošlom veku je 10 miliona ljudi umrlo kao posledica ove pojave.
Decenijama smo naučeni da se ovakvi ekstremi dešavaju na nekom drugom mestu, najviše u Africi. Sada se suočavamo sa takvim vremenskim i klimatskim ekstremima širom sveta. Oko 12 miliona hektara zemlje svake godine izgubimo zbog suše i dezertifikacije.
Njene posledice se osećaju čak i na području Amazonije gde tokom prve dve decenije ovog veka dolazi do pojave velikih šumskih požara. U Izveštaju upozoravaju da ako se nastavi krčenje u ovoj regiji, izgoreće 16 odsto šuma do 2050. godine.
Ni Evropu nije mimoišao ovaj problem. Na 15 odsto teritorije bilo je pogođeno 17 odsto stanovništva, odnosno milioni ljudi. Samo 2003. fotosinteza na evropskom zemljištu je smanjena za 30 odsto.
Inače, ova pojava negativno najviše utiče na žene jer je njih 72 odsto i devet odsto devojčica je opterećeno potragom za vodom i sakupljanjem. Problem dodatno pogoršava njihova neuhranjenost.
Predviđanja su takva da će u nekoliko narednih decenija 129 zemalja doživeti rast delovanja suše zbog rasta stanovništva i klimatskih promena.
Ako bi globalno zagrevanje dostiglo 3℃ do 2100. godine, gubici bi zbog nje mogli da budu pet puta veći nego što su danas, sa najvećim porastom u mediteranskim i atlantskim regijama Evrope.
Predviđanja su sumorna za ono što nas očekuje. Do 2030. može biti raseljeno do 700 miliona ljudi, do 2040. jedno od četvoro dece će živeti u području s ekstremnim nedostatkom vode.
Više od tri četvrtine svetske populacije će do 2050. biće pogođeno sušom, 4,8 do 5,7 milijardi ljudi će živeti u područjima koja će patiti od nedostatka vode barem jedan mesec. Čak 216 miliona ljudi moglo bi da bude prisiljeno da migrira uglavnom zbog ovoga ekstrema u kombinaciji sa drugim faktorima, uključujući nestašicu vode, smanjenja produktivnosti useva, porasta nivoa mora i prenaseljenosti.
Tagovi
Autorka