Narod se okuplja u crkvama na Badnji dan i tu često dočekuju Božić u ponoć. Ujutru, kako to kažu u užičkom kraju "božićkuju" - položajnik pali badnjak, lome česnicu, jedu pečenicu...
Božić je praznik posvećen Hristovom rođenju i uvek pada na isti dan 7. januara po novom kalendaru. Mr Jelena Toskić, antropolog i muzejski savetnik u Muzeju na otvorenom "Staro selo" u zlatiborskom selu Sirogojno za Agroklub je objasnila kakvi su običaji bili za najradosniji hrišćanski praznik u ovom kraju.
Na Božić se ljudi međusobno obraćaju rečima: Hristos se rodi! Zaista se rodi!
"U narodu se zadržao običaj da se na Božić mesi i jede obredni pšenični hleb - česnica. Po pravilu česnicu, božićnjak ili badnjaču mesi žena rano izjutra od nenačete vode donete sa izvora. U "česnicu" se stavljaju simbolička obeležja i namenjuju za: sreću, zdravlje, bogatstvo, a koje ukućani lomljenjem pronalaze u svom parčetu hleba", kaže Toskićeva.
Kada je česnica na stolu postavlja se i ostala Božićna trpeza.
"Na Božićnoj trpezi, posle višenedeljnog posta, obavezno se mora naći i "pečenica" - prase posebno odgajano i za taj dan pripremljeno, koje se kolje ili utuče na Tucindan. Božićna trpeza je bogata i svečana. Na ovaj dan prvo dolazi položajnik i nizom radnji: sedanje kraj ognjišta, džaranjem vatre i izgovaranjem: "Кoliko varnica, toliko parica, ovčica, prasića...", nastoji da obezbedi blagostanje porodici."
Običaj je da se položajnik daruje novcem i ponudi hranom. Takođe, na Božić se započinje svaki posao kako bi u novoj godini imali napretka, sreće i radosti u svemu. Trećeg dana Božića iz kuće se iznosi slama i simbolično stavlja na voćke.
Muzej na otvorenom "Staro selo" u Sirogojnu posvećuje veliku pažnju proučavanju i očuvanju narodnih običaja zlatiborskog kraja. A proslavljanje Božića uz praktikovanje običaja je zadržano i danas uz manje ili veće modifikacije uslovljene savremenim načinom života. U porodici Lazić iz Užica prilagođen je način slavlja. Domaćica baka Bogdanka ispričala je kako se u njenoj kući slavi ovaj praznik.
"Sin donosi badnjak na Badnji dan. Obično ga nabavi ispred crkve. Nema određena cena, već koliko da. Uveče badnjak iseče na nekoliko delova i one manje unosi u kuću i zapali u šporetu. Taj dan postimo. "Pečenicu", koja je obično deo praseta, pečem ujutru ili na Badnji dan.
Na Božić izjutra spremam česnicu. U česnicu stavim metalni novčić kao znak ko ga izvuče da će cele godine imati para, drvce od badnjaka i čeno belog luka za zdravlje. Na sto se stavlja sve što se ima: "pečenica", pršuta, čajna kobasica, slaninu, sir, kajmak, kuvana jaja, salate, a tu je posuda sa pšenicom, orasima i nekim suvim voćem. I naravno neki kolač ili torta", navodi Bogdanka.
"Po ćoškovima kuće stavim malo slame, a u slami isto oraha, bombona. Obično mi dođu unuka i unuk. Jedno je položajnik, pa pali badnjak u šporetu i govori: "Koliko varnica toliko parica…" A dok su bili manji voleli su da po slami traže bombone, pa pijukali kao pilići. Kada sednemo za sto vrtimo česnicu u krug i onda lomimo. Svako gleda svoj deo koji mu je pripao. Onda nazdravljamo i jedemo", ispričala je Bogdanka kako se kod nje slavi Božić i svima poželela srećne praznike.
Tagovi
Autorka