Skladište ugljenika i susprtat koji nam obezbeđuje snabdevanje hrane je degradirano. Šta možemo učiniti da sačuvamo sloj zemlje?
Zemlja je resurs čiji značaj nam još uvek nije u potpunosti jasan, a skladište je velike količine ugljenika i od nje zavisi proizvodnja naše hrane. Ona je živi omotač planete, izuzetno bogat raznovrsnim mikroorganizmima koji mogu usporiti globalno zagrevanje.
Naučnica o klimatskim promenama Jane Zelikova, je tokom predavanja TED konferenciji pozvala na primenu poljoprivrednih praksi koje štite zemljište uzgajanjem useva prilagođenih klimi i koji ne narušavaju živi svet mikroba.
Zelikova navodi da je zemljišni sloj debeo samo nekoliko metara, ali od njega zavisi celokupan život i sva poljoprivreda. Ono pomaže u zaštiti našeg snabdevanja hranom, čisti vodu, jača naš imunološki sistem i izvor je mnogih materija koje nas leče. Bez tog živog supstrata čovečanstvo ne bi postojalo.
Potrebne su stotine i hiljade godina da se formira razgradnjom stena, biljaka i životinja. U tom procesu dolazi do akumulacije milijardi tona ugljenika, dva do tri puta više nego u atmosferi.
U saradnji biljaka, zemljišta, vode i sunca odvija se proces fotosinteze i stvaraju se šećeri. Biljke se raspadaju i završavaju u zemlji, a ciklus se nastavlja. Na kraju se razgrađuju mikrobi, a ugljenik iz njih se lepi za čestice zemljišta, stvarajući ono što nazivamo grudvicama ili agregatima tla. Tako ono ostaje zaštićeno od daljeg raspadanja. Većina izolovanog ugljenika su mrtvi mikroorganizmi ili mikrobna nekromasa, koja ostaje neizmenjena decenijama i milenijumima.
Milijarde tona ugljenika smo izgubili iz zemljišta u poslednjih 12.000 godina, kada je započela poljoprivredna revolucija, pretvarajući travnjake i šume u plodna polja i pašnjake, te se gradili gradovi i putevi. Otkrićem i upotrebom pluga smo narušili stabilnost agregata i izazvali razgradnju. Gubimo zemljište pod našim nogama neverovatnom brzinom, a najbrže njegovu plodnost. Biće sve teže prehraniti rastući broj ljudi koji stvara veliki pritisak na već smanjene resurse.
Ne postoji mašina koja može obnoviti ono što smo uništili, navodi Zelikova i ističe kako život i opstanak zemljišta zavisi od raznolikosti i brojnosti mikroorganizama.
Navodi kako je holandski naučnik, Antoni van Liuvenhok, uočio sićušne organizme pod svojim mikroskopom pre otprilike 350 godina. Tehnološki razvoj nam je omogućio da saznamo o čemu se radi i da ih bolje upoznamo.
Tako jedna kašičica zemlje sadrži milijarde sićušnih organizama koji su pokretači prirodnog ciklusa ugljenika. Zahvaljujući njima iz organske materije nastaju složeni molekuli koji akumuliraju ovaj element.
Što ga je više, to poljoprivredna polja mogu zadržati više vode i hranljivih materija, izgrađujući otpornost i bolje prilagođavanje na klimatske promene. Manje oranja i bolja pokrivenost biljnim pokrivačem mogu preokrenuti procese degradacije i poboljšaće očuvanje i ponovno stvaranje.
Raznolikost biljnog pokrivača ima veliku ulogu, jer podržavaju različite mikrobne zajednice koje su neophodne za skladištenje ovog elementa i ublažavanje klimatskih promena.
Danas su zdrava zemljišta od izuzetne važnosti, zbog toga je bitna saradnja s poljoprivrednicima da imaju konzistentnije i održivije poljoprivredne prakse koje mogu izdržati uspone i padove promenljive klime.
What's the dirt on soil? ?
— TED Talks (@TEDTalks) June 30, 2022
Let us help you get to the bottom of it: https://t.co/mkioQhvuCw
Zelikova kaže da postoje tri jednostavne stvari koje možemo učiniti. Moramo zaštititi naše zemljište i ugljenik koji već sadrži, uzgajati raznolike useve prilagođene klimi i pustiti mikrobe da neometano rade svoj posao.
U cilju njihovog sprovođenja neophodno je pratiti i meriti klimatski napredak, razvijati sorte koje su otpornije na klimatske promene, koje imaju dublje korenje kako bi crpilo ugljenik iz dubljih slojeva.
Tagovi
Autorka