Hrvatska - zemlja bogata plodnim oranicama, u kojoj najbolje prolazi vino

Hrvatska, zemlja bogata prirodnim bogatsvom, prvenstveno plodin tlom, premrežena rekama, planinsko-brdskim predelima, šumama, dugom i razvedenom obalom, puna je kontradiktornosti. Još pre manje od 20 godina, tačnije 1989. godine udeo hrvatske poljoprivrede u BDP bio je 12,1% dok je u 2017. godini taj udeo iznosio svega 3%. 

Hrvatska još uvek prolazi svoj dugi put od izlaska iz zatvorenog sistema i tržišta bivše Jugoslavije u integraciju u zajednički tržišni sistem Evropske unije u kojoj je već pet godina, piše FAO o Hrvatskoj na svojim stranicama. Hrvatska je u 2017. godini imala nešto više od 165.000 porodičnih gazdinstava, a taj broj je u padu, s obzirom na sve češće iseljavanje hrvatskog stanovništva, ali i mnogih drugih razloga. 

Hrvatsku poljoprivredu i ruralna područja još uvek karakterišu brojne male parcele sa prosečno 5,7 hektara po gazdinstvu, što još uvek nije dovoljno za konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju.

Bogatstvo zemljišta i voda 

Hrvatska ima 2,955 miliona hektara poljoprivrednih površina, obradivih 2,149 miliona, a obrađuje se 1,5 miliona hektara.

Ova zemlja je prava prirodna riznica zemljišta, sa čak 36 tipova. Raspolaže sa 3.153.432 ha automorfnih zemljišta, dakle onih sa prirodnim vlaženjem padavinskom vodom, bez zadržavanja suvišne vode u profilu zemljišta, a zanimljivo je i da se najplodnije tlo na svetu - černozem, prostire na 50.450 ha. 

Hrvatska je treća u Evropi, a osma u svetu po vodama. Zašto? Zato jer ima 32.800 metara kubnih vode po stanovniku godišnje. Danas u celom svetu 65% stanovništva ima ispod 5.000 metara kubnih po stanovniku godišnje, a 35% stanovništva ima ispod 2.000 metra kubna. 

Međutim, bez obzira na to, Hrvatska ne proizvodi, na primer, dovoljno voća i povrća za svoje potrebe. 

Navodnjava samo 1% obradivih površina

Jedan od razloga je što se u Hrvatskoj navodnjava tek 1% obradivih površina. Poređenja radi, u svetu se danas navodnjava 18% obradivih površina, u Evropi 13%, a u okolnim zemljama oko 15% do 20%. Dakle, navodnjava se tek 21.000 hektara, a plan je do 2020. godine navodnjavati čak 65.000 hektara. 

"Zbog toga što slabo stojimo sa navodnjavanjem, naša poljoprivreda ne samo da je neuspešna, nego je ekstenzivna. Trenutno imamo 94,5% površina pod njivskim kulturama, livadama i pašnjacima, a svega 5,5%  pod profitabilnim ili intenzivnim kulturama, kao što su povrtarske i voćarske, dakle unosnijim, profitabilnijim kulturama", nedavno je za rekao hrvatski akademik Franjo Tomić. 

Od ratarskih kultura najviše se uzgaja kukuruz

Ratarstvo je najrazvijenija grana poljoprivrede u Hrvatskoj u čemu je samodovoljna. Na primer, u 2015. godini samodovoljnost u proizvodnji žitarica iznosi 125,08 %. Najveći udeo u ratarstvu ima proizvodnja kukuruza, koji čini oko 60% udela ove grane poljoprivrede. Nakon njega sledi pšenica, ječam, zob, pšenoraž, raž i ostale žitarice. 

Žitarice kako za stočnu hranu, naravno, najviše se koriste u prehrambenoj industriji, a za stanovnike ove zemlje je karakteristična velika konzumacija hleba i pekarskih proizvoda. 

Proizvodnjom povrća ne  zadovoljava domaće potrebe

Hrvatska ima velike klimatske, pedološke i hidrološke potencijale, koji joj omogućuju proizvodnju povrća tokom cele godine, ali od ukupnog poljoprivrednog zemljišta, koristi tek 0,65% za proizvodnju povrća. U 2015. godini 39.634 poljoprivrednih gazdinstava bavilo se proizvodnjom povrća. Iste godine samodovoljnost u proizvodnji povrća iznosila je svega 60,59%. Nijednom vrstom povrća koju proizvodi, RH nije zadovoljila ukupne potrebe domaćeg tržišta.

A kada smo kod navika jedenja povrća, Hrvati zaostaju za svetskim prosekom, a najpopularnije povrće koje je gotovo svakodnevno na jelovniku je - krompir. 

Koristi samo 2% poljoprivrednih površina za proizvodnju voća

Slična je situacija i sa voćarstvom. Iako puna potencijala na temelju kojih se može uzgajati gotovo sve voće, od suptropskog do kontinentalnog, Hrvatska koristi tek 2,01% poljoprivrednih površina za proizvodnju voća. Nijedna vrsta voća ne premašuje 10% udela u površinama, a najviše je površina pod jabukama (8%), šljivama (7%), orasima (6%) i lešnicima (4%) i mandarinama (3%).

Istovremeno, samodovoljnost u proizvodnji voća u 2015. godini iznosila je 58,83% ukupnih potreba domaćeg tržišta. Jedino u proizvodnji trešanja i višanja, koja je iznosila 161,99%, mandarina koja je iznosila 159,19%, i jabuka koja je iznosila 107,33%. 

Ali, evo još jedne kontradiktornosti - Hrvati jedu prilično malo voća. Žene ni 100 grama dnevno, a muškarci oko 67 grama dnevno. Podsetimo, jedna jabuka teži oko 150 grama. 

Uspon maslinarstva 

Ako ne već voće i povrće, barem raste potrošnja maslinovog ulja, koje se u Hrvatskoj sve više konzumira. Istina, još uvek nedovoljno, tek litra maslinovog ulja po glavi stanovnika godišnje. Poslednjih godina usled uvođenja niza mera državnih subvencija, sve većom potražnjom za maslinovim uljem i postizanja veće cene, razvoja turizma, porastao je interes za uzgojem maslina i proizvodnjom maslinovog ulja. 

Tako je u 2016. godini u Hrvatskoj proizvedeno 31.183 tona maslina, odnosno oko 35.000 hl maslinovog ulja. Površina pod maslinjacima u 2016. godini iznosila je 18.184 ha.

Stočarstvo čini  35% vrednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje

Stočarska proizvodnja ima važnu ulogu u poljoprivredi Hrvatske sa udelom od oko 35% vrednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. U strukturi stočarske proizvodnje najvažniju ulogu imaju govedarstvo, svinjarstvo, živinarstvo, te ovčarstvo i kozarstvo. 

Prema podacima hrvatskog Ministarstva poljoprivrede, proizvodnja mleka predstavlja osnovicu govedarske proizvodnje, na koju je najvećim delom naslonjena proizvodnja goveđeg mesa.

Osim mleka, u Hrvtskoj se tradicionalno konzumiraju i mnogi fermentisani mlečni proizvodi, u prvom redu sirevi. Hrvatska se, zahvaljujući tradiciji i originalnim načinima izrade, može pohvaliti visokom kvalitetom sireva, koji su prepoznati i izvan njezinih granica, što se posebno odnosi na Paški sir.  

Veliki značaj ima i svinjarstvo, s obzirom na to da se u Hrvatskoj tradicionalno jede svinjsko meso, posebno suhomesnati proizvodi od kojih su verovatno najpoznatiji slavonski i baranjski kulen, koji nosi i oznaku porekla (PGI), kao i dalmatinski pršut. 

Hrvati jedu više od 66 kg mesa godišnje

A kada smo kod mesa, građani Hrvatske jedu više mesa od evropskog proseka. Naime, prosečni građanin EU dnevno pojede 177 grama mesa, a građanin Hrvatske 181 gram. 

Dakle, prosečni Hrvat godišnje pojede 66,2 kg mesa, od čega gotovo polovina, 31 kilogram otpada na svinjetinu. Pojede i 21 kilogram piletine i ćuretine, 11 kilograma kada je reč o govedini, junetini i teletini, te nešto manje od dva kilograma jagnjetine i ovčetine. 

Tuna "kriva" za značajan izvoz ribe

Ali, Hrvatska se ne može pohvaliti visokom konzumacijom ribe, iako resursi, bilo morski ili rečni imaju ogromne potencijale. Naime, U RH marikultura uključuje uzgoj bele ribe, plave ribe (tuna) i školjkaša. Najznačajnije vrste riba u uzgoju su lubin, komarča  i atlantska plavoperajna tuna, a školjkaša dagnja  i kamenica. Ukupna proizvodnja u marikulturi u 2016. godini iznosi 13.235 tone.

Zanimljivo je da svu tunu koju Hrvatska proizvede u 100 postotnom udelu izveze. I inače, ribarstvo značajno učestvuje u izvozu prehrambenih proizvoda Hrvastske. Najznačajnija tržišta su Japan, Italija i Španija, a vrednost uvoza proizvoda ribarstva niža je od vrednosti izvoza, zahvaljujući izvozu tune.

Kada je reč o slatkovodnim ribama, uzgoj se odvija na dva načina - kao uzgoj toplovodnih (ciprinidnih, šaranskih) i uzgoj hladnovodnih (salmonidnih, pastrvskih) vrsta. Najznačajnije vrste u slatkovodnom uzgoju su šaran i kalifornijska pastrmka. Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u 2016. godini iznosi 4.034 tone.

Tako smo došli do još jedne kontradiktornosti. Koliko god proizvodila ribe, građani Hrvatske je jedu u vrlo malim količinama - u proseku samo šest kilograma godišnje! 

Vinogradarstvo na područje Hrvatske doneli starogrčki doseljenici

Nakon ića, dolazimo i do pića. Odnosno, vinogradarstva i vinarstva. U Hrvatskoj, vinogradarstvo ima dugu tradiciju. Naime, starogrčki doseljenici, moreplovci i trgovci već u šestom veku pre Hrista osnivaju svoje kolonije u Dalmaciji i Istri. Na Visu i Hvaru, iz tog su doba pronađene vinske posude, te novčići na kojima su bili utisnuti grozd vinove loze i vinski vrč. 

Danas u nekim područjima Hrvatske vinogradarstvo predstavlja jedinu moguću granu poljoprivrede, koja je u prošlosti na tim područjima značila život.  Proizvodnju vina u RH možemo okarakteristai kao proizvodnju koja ima tendenciju razvoja kvaliteta, a u prilog tome ide i činjenica da se u Hrvatskoj proizvodi oko 60% kvalitetnih vina.

Na Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze nalazi se 258 sorti, od čega je oko 100 sorti preporučeno kao sorte za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom porekla. Najzastupljenije sorte su graševina (23 % površina), malvazija istarska (8,3 % površina) i plavac mali crni (8,1 % površina).

A kada je o konzumaciji vina reč, e tu su Hrvati prilično agilni. Naime, istraživanje američkog Wine insitituta pre dvije godine pokazalo je da je Hrvatska treća po količini popijenog vina po glavi stanovnika - na svetu! Čak 44,2 litre vina godišnje! 

Hrvatska - Rusija

Reprezentacija Hrvatske od 20 sati igra utakmicu četvrtfinala Svetskog prvenstva u fudbalu sa Rusijom, a o ovoj zemlji pročitajte u tekstu Samo je nebo granica za rusku poljoprivredu - u Sibiru će saditi lubenice?!