Svako zrnce polena ima drugačiji biohemijski sastav što zavisi od billjaka, podneblja gde rastu i cvetaju, godišnjeg doba.
Ako je med izvor energije, onda je polen ogromna riznica hranjivih materija, vitamina, minerala, belančevina i drugih vrlo vrednih komponenti od neprocenjivog značaja kako za ljude tako i za pčele. To je cvetni prah sa prašnika biljaka koga pčele sakupljaju i donose u košnicu tokom sunčanih dana kada su bogate paše.
Od velikog je značaja za dobro prezimljavanje i razvoj pčelinjeg društva, ali i za ljudski organizam pa ga pčelari redovno prikupljaju u vreme kada ga pčele unose u košnicu u količinama znatno većim nego što je potrebno za funkcionisanje pčelinjeg društva. Sakuplja se pomoću posebnih hvatača, a zatim se suši i čuva u adekvatnim uslovima.
U svom sastavu ima oko 250 supstanci, obiluje vitaminima, mineralima, enzimima i belančevinama, a smatra se da sadrži više proteina nego bilo koja namirnica životinjskog porekla poput mesa, mleka ili jaja. Svako zrnce ima drugačiji biohemijski sastav što zavisi od billjaka, podneblja gde rastu i cvetaju, godišnjeg doba. Stručnjaci tvrde da polen nekih biljaka sadrži čak 20 puta više karotena od šargarepe. Zato se kaže da je izuzetno značajan za razvoj pčelinjeg društva, a za čoveka je hrana i lek.
Kako bi prikupili polen pčelari na košnice postavljaju specijalne skupljače kroz koje se pčele pri ulasku provuku, a tada im se sa nogu skida jedan deo dok drugi deo unose u košnicu. Gomilice praha tako padaju kroz mrežastu žicu u malu fioku odakle ga pčelari sakupljaju i dalje pripremaju za upotrebu.
Pčelar Pavel Častvan iz Selenče, opština Bač, kaže da redovno skuplja i prodaje polen i da mu pčele daju mnogo više od meda. Ima komoru za sušenje i kada nakupi dovoljnu količinu - suši.
Prah sakuplja svaki drugi dan, dobro ga očisti, zatim ga upakuje u prikladnu ambalažu i do sušenja drži u zamrzivaču. Dnevno mu pčele tokom dobre paše donesu oko pola kilograma polena.
"Zbog velike koncentracije vlage ovaj prah se mora sušiti, a to je najbolje obaviti u kontrolisanim uslovima, u komorama koje obezbeđuju pravilno sušenje bez gubitka kvaliteta i materija koje se nalaze u njemu", kaže naš sagovornik koji ima pčelarnik od oko 60 košnica.
Kako kaže komora za polen ima police u vidu fioka, digitalnu termoregulaciju, grejač i ventilaciju, a kapacitet je do 30 kg, a proces sušenja zavisi od vlažnosti i količine ovog praha u fiokama.
"Rasporedim ga u tankom sloju u fioke gde se suši najčešće dva dana, sve dok se ne postigne vlažnost od oko 10 odsto, a nakon toga ide na ventilaciju kako bi se očistio od primesa, a čist se pakuje u odgovarajuću ambalažu."
Tako osušen polen se može čuvati na suvom, hladnom i tamnom mestu do prodaje, a naravno može se mešati i sa medom, ali se mora stalno kontrolisati obzirom da se može dogoditi da uđe moljac i napravi štetu. Kilogram osušenog, kaže naš sagovornik, prodaje po ceni od oko 1.000 dinara, najčešće putem oglasa zajedno sa nekoliko tamošnjih pčelara.
Boja varira od svetložute do crne, a najčešće je narandžaste boje, a zrnca se razlikuju po obliku veličini i težini, u zavisnosti od biljaka sa čijih su cvetova pčele sakupljale prah.
Častvan ovih hladnih martovskih dana obilazi svoj pčelinjak, kontroliše i čisti košnice i kako kaže jedva čeka cvetanje uljane repice, obzirom da će ova prolećna paša ojačati pčelinja društva, a zatim sledi selenje košnica na drugim pašama.
"Pčelarstvo mi je dodatni posao, volim zdravu hranu koje mi pčele daruju uz malo mog truda u prirodi. Ja svakodnevno koristim med kao i polen potopljen u jogurt, to je samo jedna od kombinacija u kojoj se ovaj zdravi pčelinji proizvod koristi", kaže na kraju naš sagovornik, dodajući da se može koristiti kako sa medom, mleči i propolisom, rastvoren u vodi, mleku, soku.
Tagovi
Autorka