Kako odabrati pravo mjesto za smještanje pčelinjaka?

Ukoliko se želite baviti pčelarstvom, bilo profesionalno ili za lične potrebe, veoma je važno da izaberete pravo mjesto za postavljanje pčelinjaka. S obzirom da je pčelinja paša najvažniji preduslov za uspješno i rentabilno pčelarenje, najprije morate upoznati uslove oko pčelinjaka. Na koji način izabrati pravo mjesto, savjetuje Elvir Šehić iz Udruženja pčelara "Bihać".

"Najkorisnija paša je u radijusu od dva kilometra oko pčelinjaka pa pri ispitivanju terena moramo posebnu pažnju obratiti na tu površinu. Zatim se moramo informisati o broju košnica i pčelinjaka na tom području, odnosno utvrditi da li je ta lokacija preopterećena sa brojem pčelinjih zajednica. Nakon toga je jako važno stupiti u kontakt sa lokalnim proizvođačima i utvrditi koji je prosjek medobranja u zadnjih nekoliko godina", objašnjava Šehić. 

Ta informacija je u pravilu najtačniji parametar izdašnosti paše tog područja. Bilo da se radi o formiranju novog ili doseljenju pčela, moramo voditi računa da blizina izvora hrane bude oko pčelinjaka.

Zasade maline i krompira izbjegavati u širokom luku       

Pokretno pčelarstvo je u prednosti nad stacioniranim iz razloga što se tako postiže više izdašnih paša pa je samim tim i prinos meda veći. Tokom seljenja ili postavljanja pčelinjaka treba voditi računa o blizini velikih voćnjaka ili usjeva koji se često tretiraju hemijskim sredstvima. Puno bolju i dužu ispašu daju mali seoski voćnjaci, u kojima je zastupljeno više različitih vrsta voća jer se oni uglavnom ne prskaju protiv štetočina i sigurniji su za pčele. Zbog nesavjesnog korištenja preparata za zaštitu bilja tokom cvijetanja, česta su stradanja pčela u blizini zasada malina i krompira pa je njihovu blizinu potrebno posebno izbjegavati.

Medonosne biljke koje bi trebali uzgajati

Jedan od glavnih faktora za postizanje većih prinosa meda je da pčelinjak bude smješten što bliže glavnim medonošama da pčele ne bi gubile vrijeme na duge letove i trošile nektar kao gorivo u tom kretanju. Prema njegovim riječima, to je najvažnije za proljetnu pašu kad je vrijeme promjenljivo i vjetrovito.

"Pčele se u proljeće obično ne udaljavaju previše od pčelinjaka, osim u nuždi i samo onda ako u blizini nemaju dostupne hrane, stoga o tome moramo voditi posebnu pažnju prilikom izbora lokacije. Poželjno je da u blizini bude tekuća voda jer je ona neophodna pčelama za piće, a isto tako i za lakše snižavanje temperature u košnici za vrijeme visokih temperatura. Tekuća voda je puno bolja jer se preko stajaće lako mogu prenositi i zaraze", dodaje ovaj pčelar.

Podnožja planine DA, a blizu rijeka ni slučajno!

Pčelinjak za stacionirano pčelarenje ne bi trebali postavljati u blizini rijeka jer su zimi temperature najniže u njihovoj blizini. Aluvijalna područja su preko zime najviše vremena izložena magli i velikoj vlažnosti što nikako ne pogoduje zimovanju pčelinjih društava.

Kad je u pitanju smještaj pčelinjaka u brdovitim dijelovima, najbolje ga je smjestiti u podnožju. Razlog tome je što cvjetanje bilja uvjek kreće u podnožju i polako ide prema vrhu, što omogućuje dugotrajnu ispašu. Postoji još jedan razlog zašto ga treba postaviti u podnožju brda (planine): pčelama je lakše pod teretom letjeti nizbrdo i obrnuto, kada su rasterećene lakše im je letjeti uzbrdo. Dokazano je da onima koje lete pod teretom uzbrdo, treba četiri puta više vremena nego pri letu nizbrdo.

Ako uzmemo u obzir da pčela nosi u svom mednom mjehuru polovinu sopstvene težine, dolazimo do zaključka da im trebamo olakšati i taj dio posla, smještanjem pčelinjaka na nižoj lokaciji od paše.

Smještaj košnica treba da bude na mjestu zaklonjenom od vjetra jer on rashlađuje njihovu unutrašnjost i remeti teško uspostavljenu mikroklimu. Nerijetko se dešavalo da vjetrovi poruše cijele pčelinjake i tako nanesu znatnu štetu.

Ovdje su nabrojani neki od uslova za smještaj pčelinjih društava, ali kako kaže, ne smijemo nikako zaboraviti podatak o opterećenosti područja pčelinjim zajednicama jer samim tim je i njihova ispaša preopterećena.

"Općenito procjenu radimo na način da od mjesnih pčelara prikupimo informacije o medenju zadnjih nekoliko godina i na osnovu tih podataka donosimo zaključak o smještaju ili doseljenju pčela. Ako se na nekom području u višegodišnjem prosjeku postiže prinos preko 20kg to je područje pogodno za smještaj košnica. Ali ako je višegodišnji prosjek ispod 20kg prinosa, to nam daje do znanja da je ispaša loša ili je previše pčelinjih društava na tom području", zaključuje Šehić.