Divlja paša i ljekovito bilje daju poseban kvalitet hercegovačkom medu

Uz vino i smokve, med je, svakako jedan od  proizvoda po kojima je prepoznatljiva Hercegovina i Trebinje, što zbog kvaliteta, što zbog broja trebinjskih domaćina koji se bave pčelarstvom. Prema nezvaničnim evidencijama na području grada Trebinja je preko 500 pčelara, koji imaju od dva do 500 ili 600 pčelinjih društava. Značajan broj njih je oklupljen u Udruženje pčelara "Leotar", koje se do prije šest godina zvalo Udruženje pčelara Opštine Trebinje i registrovano je 1993. godine. 

"Članstvo je po našem statutu promjenljivo i svako ko plati članarinu za tu godinu, on je član udruženja. Zbog toga i broj članova varira, ali se kreće od 100 do 150, ili čak 200 članova. Trudimo se da ga povećamo jer na taj način pčelarima omogućavamo edukaciju i posredovanje prilikom ostvarivanja određenih subvencija koje daje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske. Prošle godine je pedesetak mladih pčelara početnika dobilo po pet kompleta opreme od Agrarnog fonda, uslov je bio da imaju do 20-ak pčelinjih društava i da su članovi udruženja. Na taj način smo i povećali članstvo u udruženju, jer i pčelari imaju svoj interes", ističe Obrad Ninković, predsjednik Udruženja pčelara "Leotar".

Ninković objašnjava da je uslov za ostvarivanje subvencija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS 50 pčelinjih društava, te da taj broj ukazuje na ozbiljnije bavljenje pčelarstvom. U Udruženju pčelara "Leotar" takvih je oko 100 pčelara.

Tradicija bavljenja pčelarstvom se prenosi sa generacije na generaciju

Razlog za veliki broj domaćinstava koje se bave pčelarstvom na području Trebinja jeste činjenica da je u Hercegovini to tradicija koja se prenosi sa starijih na mlađe članove porodica. Upravo zbog te tradicije rijetko ko prestaje da se bavi pčelarstvom, bez obzira na loše godine koje ponekad dolaze u nizu od tri ili četiri. No, tradicija ponekad ima i lošu stranu priče.

"Mi ne možemo da se bavimo pčelarstvom na onaj način na koji se bavio naš djed ili otac jer se javljaju nove bolesti koje traže savremeni način pčelarenja. Imamo sreću da naše pčele uzimaju nektar uglavnom sa divlje paše pa nemamo problema sa herbicidima i pesticidima, jer nema gajenih biljaka za razliku od Posavine i Vojvodine gdje pčele posjećuju uljanu repicu, suncokret i ostale poljoprivredne kulture koje se u sistemu zaštite tretiraju herbicidima pa dolazi do uginuća pčelinjih društava. Kod nas, u Hercegovini, osnovni uzročnih stradanja pčela je varoa.

Varoa - prenosnik i ključni okidač virusa kod pčela

Mi pokušavamo sa edukacijama, seminarima i predavanjima edukovati pčelare, koliko ko prihvata tu edukaciju to je već individualno", kaže naš sagovornik. 

300 vrsta ljekovitog bilja daje posebnu notu

Zbog specifičnog biljnog svijeta sa mnogo ljekovitih biljaka hercegovački med ima posebne karakteristike koje ga svrstavaju među najkvalitetnije. 

"Svaki med je ljekovit, a hercegovački posebno, zato što naše pčele uzimaju nektar sa 99 odsto divlje paše, od toga je 300 vrsta ljekovitog bilja koje mu daje posebnu notu. Samo je nedaća što su te paše jako oskudne. Ako naš pčelar za cijelu godinu, i kad seli pčelinja društa, izvrca 20 kg meda po društvu, kažemo da je imao jako dobro medobranje. Tih 20 kg izvrcano na bagremu ili suncokretu izgledaju malo jer su njihovi prosjeci od 40 do 50 kg po pčelinjem društvu", objašnjava Ninković.

Kad je riječ o perspektivi razvoja pčelarstva u trebinjskom kraju, i uopšte Hercegovini, Ninković ističe da prostora za napredak ima dosta, u smislu podizanja proizvodnje na veći nivo, ali i promociji. 

"Po nekim našim pokazateljima pčele ne uzmu kada biljka zamedi ni 10 odsto nektara iz prirode, tako da prostora ima za sve. Pčelari treba da budu uporni i da se ne razočaraju kada naiđe par loših godinina i kad, kao što je sada slučaj,  prva pčelinja paša prođe u kiši", zaključuje Ninković.