Dezinfekcija košnica i pčelarske opreme - kada i kako ju obaviti?

Medonosne su vrste pčela sklone infekcijama, zarazama te ih napadaju najrazličitiji štetnici, mikroorganizmi i ličinke koje uzrokuju bolesti kao što su Europska i Američka gnjiloća legla.

One su socijalni kukci i rizik širenja epidemije bilo koje vrste je uvijek velik i prisutan. U pčelarstvu je neophodno da pčelari ne samo prepoznaju znakove kod pojave štetnika i bolesti već je nužno znati kako smanjiti njihov utjecaj i kako ga spriječiti.

Za pravilno i uspješno vođenje i najmanjeg broja pčelinjih zajednica nužno je dezinficirati pribor i opremu. 

Dezinfekcija kaustičnom sodom

Natrijev hidroksid (NaOH) je korozivna bijela kristalna kruta tvar koja izuzetno dobro upija vlagu. Zbog toga se čuva na mjestima bez vlage u dobro zatvorenim posudama. Obično se naziva kaustična soda ili lužina, natrijev hidroksid i kao takva je najčešće korištena industrijska tvar u sredstvima za čišćenje. Vrlo je korozivna za životinjsko i posebno biljno tkivo.

Kad rastvorimo natrijev hidroksid u vodi dobijemo natrijevu lužinu koja je veoma opasna kemikalija. No, bez nje nije moguće raditi kvalitetnu dezinfekciju na pčelinjaku ili sredstva za čišćenje u industriji.

Čišćenje i pranje nastavaka, bez "kuhanja" radi se sa 5% otopinom (5 kg sode na 100 l vode). Napuni se bačva do 2/3 volumena ako nastavke umačemo u bačvi ili i više ako nam služi za samu dezinfekciju prskanjem i čišćenjem. Kaustičnu sodu otapamo prije zagrijavanja, a ako je jednostavnije, može u posebnoj posudi pa dodati pripremljenu lužinu. Počnemo sa zagrijavanjem i nakon što se tekućina približi točki ključanja, okviri i nastavci se počinju umakati što diže sam volumen pa zato kod treba paziti na nivo tekućine.

Bačvu nakon upotrebe samo temeljito isperemo vodom.

Što treba znati o dezinfekciji?

Nekoliko činjenica koje trebate znati o dezinfekciji:

1. Budite svjesni da su čišćenje i dezinfekcija nužni u pčelarskoj djelatnosti
2. Ponekad, posebno ukoliko se ne obavljaju redovito, to prelazi u težak fizički rad
3. Unaprijed prije bilo kakvog početka morate pripremiti sav alat i pribor kao i sredstva za čišćenje i dezinfekciju
4. Nikad nemojte izbjegavati koristiti zaštitnu opremu, ona se ne koristi samo na pčelinjaku već i izvan, posebno se to odnosi izvan pčelinjaka na zaštitne naočale, vodonepropusne rukavice, gumene čizme i nepropusnu pregaču
5. Ukoliko je ikako moguće dogovorite s nekim da to odradite zajedno
6. Uvijek se kod rada s kemijskim sredstvima upoznajte s uputama proizvođača

Kada treba dezinficirati pčelarski pribor i opremu?

1. Kada ga imamo namjeru uskladištiti nakon sezone
2. Kada zajednica ugine iz nekog nama poznatog ili nepoznatog razloga
3. Prije korištenja kupljene ili posuđene rabljene opreme na pčelinjaku
4. Kad je potrebno premještati dijelove iz jedne u drugu zajednicu (podnice, hranilice, nastavci i slično)
5. Čak i odokativno zdrave i jake zajednice mogu u košnici imati mikroorganizme koji uzrokuju lakše ili teže zdravstvene probleme kod pčela. Redovno mijenjajte staro izgrađeno saće, a okvire dobro dezinficirajte nakon pretapanja voska te to svakako na bilo koji način ponovite prije stavljanja satne ili u košnicu
6. Pribor što češće dezinficirajte otopinom vode i kaustične sode, otopina neka vam je uvijek tijekom sezone pri ruci.

Prije svega obaviti mehaničko čišćenje

Prije dezinficiranja se obavezno obavlja mehaničko čišćenje, bilo da ćete ga raditi plamenom ili hemijskim sredstvom. Budite posebno oprezni prilikom čišćenja unutarnjih uglova na okvirima i nastavcima, tamo se često štetnici dobro sakriju ili učahure. 

Sve takve nečistoće koje otpadnu prilikom struganja, najbolje je odmah opaliti brenerom. Prvo s košnice treba povaditi sve pokretne dijelove, dakle sve što se može odvojiti.

Ukoliko je moguće, sitnije dijelove (ili cijele nastavke) stavite na hladno, odnosno ako je moguće na -20°C ili više na dan ili dva. To će uništiti štetnike poput voskova moljca koji ne uništava samo vosak već i drvene dijelove. Što je moguće temeljitije očistite mehanički sve dijelove kako bi što je više moguće uklonili naslage voska i propolisa.

Cijela dezinfekcija košnice ili njenog nastavka u slučajevima pojave kao što je Američka ili Europska gnjiloća legla je moguća samo uz određene uvjete te neke dodatne toplinske obrade ili pomoću visokih koncentracija pripremljenih lužina. Kod pojave tih bolesti to se radi samo sa novim košnicama.

Kod upotrebe lužina kada je moguće utapanje više dijelova odjednom iste bi trebali poredati/naslagati po "cik-cak" sistemu te ih na nekoliko mjesta učvrstiti.

Toplinska je obrada općenito učinkovita, no spaljivanje drva plamenikom kod potvrđene bolesti koje imaju spore ne daju uvijek potrebne rezultate. Spore se uništavaju samo na površini drveta dok unutar njega najčešće ostaju. Uglovi nerijetko budu nezahvaćeni. Takva obrada dobra je kod nove opreme jer spaljeno drvo vrlo efikasno preventivno odbija sve crvotočine.

Treba napomenuti da se kaustična soda koristi i kao dezinficijans kod objekata sa dezinfekscijskim barijerama, no mora se paziti da ne djeluje kontra na onaj kojim dezinficiramo objekte. U nedostatku se može koristiti i tzv. kristalna soda koja je nešto blaža, ali se također primjenjuje u industriji kod proizvodnje sredstava za čišćenje.

Može se koristiti za čišćenje prostorija, zemljanih terena ili preventivno za sprječavanje pojava/širenja zaraza. U pčelarstvu se još uspješno rabi za dezinfekciju košnica, pribora i ostale opreme. 

Važno je znati kako je tokom dezinfekcije pad koncentracije lužine normalan pa ju povremeno treba pojačati ili ovisno o onečišćenju napraviti novu. Prilikom čišćenja obavezno koristimo zaštitnu opremu jer se radi o lužini, a ukoliko dođe do kontakta s golom kožom, zahvaćene dijelove dobro isperemo čistom vodom. Dijelovi opreme se utapaju u pripremljenu lužinu koja se održava na točki ključanja na minutu, dvije.

Dezinfekciji se posvećuje premalo pažnje

Zarazne bolesti su stalna prijetnja pčelama i pčelinjacima, a njihovoj kontroli uz pomoć dezinfekcije opreme i pribora se još uvijek posvećuje premalo pažnje. Treba znati i da dezinfekcije ponekad ne daju pozitivan rezultat jer bez obzira koliko to pčelar pažljivo odradio, zbog nedovoljnog poznavanja problematike, na pčelinjaku  treba prije svega početi tako da stvara prirodno okruženje koje je štetno ili bar neprimjereno za život štetnika.

Spore nekih zaraznih bolesti su vrlo otporne i mogu ostati te čekati povoljan trenutak za izbijanje zaraze više od 35 godina (Haseman 1961). Kada se to desi, postaje upitno da li koristiti dostupne mjere ili sve uništiti. Najčešće se radi ovo drugo, što zbog isplativosti što zbog još uvijek nedostatnih stopostotnih rješenja dekontaminacije.