GORDANAVILA

GORDANAVILA

@GORDANAVILA

GORDANAVILA

@GORDANAVILA

Pošalji privatnu poruku

GORDANAVILA
prije 1 mjesec

Rada Milišić
prije 1 mjesec

Sve hranim, golubove i komšijske mačke, napuštene pse!

GORDANAVILA
prije 2 mjeseca

NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI
Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mačke nisu bile moja “šolja čaja”. Sve dok ON nije ušao u moj život. Valjda to tako sudbina namjesti.
Ne znam čak tačno ni koji je to trenutak bio kada sam shvatila da sam načisto otkačila za mačetom. Jednostavno, jednog dana mi je život postao nezamisliv ako se s njim ne poigram. Priznajem, tako je. Ali, krenimo ispočetka. Jednog dana to slatko mače koje je jedva moglo stati na moj dlan, našlo se u mom životu. Stiglo je izmučeno i skoro potpuno slijepo na jedno oko. Sjećam se, kada sam ga ugledala u kartonskoj kutiji, mnijaturnog i neuglednog, pomislila sam da živ neće dočekati jutro i da ćemo svi od tog prizora imati doživotne traume.
Međutim, on se migoljio, borio s povredama i zahvaljujući liječenju, progledao. Mislila sam da neću, jer ja nisam “tip od mačaka”, ali jesam “visila” u apoteci i svakodnevno kupovala šprice, kojima smo ga hranili mlijekom. Mislim da su me u to vrijeme apotekari onako pomalo smatrali narkomanom, ali who cares. A on je, na našu sreću, jeo i jačao. I trčao kao lud.
U početku smo, doduše, svi mislili da je djevojčica i zvali smo je Mikica, ali nam je onda neko rekao da je ipak riječ o dječaku, pa je Mikica postala Miki. A vremenom je dobio i milion nadimaka, od milja nastalih. I on je polako rastao, otkrivao svijet i sasvim neprimjetno, sve nas osvojio, zauvijek. I da me pitate, kako i zašto, ne bih znala. To je najjednostavnije rečeno, neopisiva lakoća ljubavi, kada voliš i vole te, bez kalkulacija, jer životinje su čudo. I tako u jednom trenutku, ne znam ni kad ni kako, počela sam da mu dopuštam sve što mi je prije bilo neshvatljivo, kao što je, recimo, dozvola da se neko približi mojoj posteljini. Sada je Mikiju dozvoljeno da leži u mom krevetu i da hoda po mom jastuku, čime sam zaprepastila i samu sebe, jer ja nisam bila “tip od mačaka”. Sada tu i tamo popije i čaj iz moje šolje, kada ne gledam, a znamo se pogurati i oko istog tanjira. I ne smeta mi ništa, tanjir gore-dolje, who cares, jer srećnija sam s njim.
I tako je Miki osvojio moje srce svojom ludošću, jednostavnošću i umiljatošću, iako ja nikad nisam bila “tip od mačaka”. Kakav je to šašav mačor, ponekad nam se čini da je počeo da govori, doduše svojim mačijim jezikom. Mi smo vjerovatno još luđi, jer smatramo da ga razumijemo i u tome shvatamo jedni druge, pa čak sve i prevodimo na ljudski jezik. U ovim zimskim danima obožava da spava na toplim radijatorima, a kada, kupatilo i voda su mu opsesija. To je Miki ratnik i osvetnik, koja se bori za svaku kesu, klupko vune, komad sunđera, a nama ne smeta što na posao idemo izgrebanih ruku. Uostalom, who cares za ogrebotine, kada imamo Mikija.
I tako, ja sam izgleda sada postala “tip od mačaka”, iako sam mislila da to nije moja “šolja čaja”. Životinje su čudo, vole te, odane su, čekaju, pomognu, zaliječe ranu, uduplaju sreću, jer su čiste kao izvorska voda, jednostavno, jer su životinje, a ne ljudi.

NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI
 Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mačke nisu bile moja “šolja čaja”. Sve dok ON nije ušao u moj život. Valjda to tako sudbina namjesti.
 Ne znam čak tačno ni koji je to trenutak bio kada sam shvatila da sam načisto otkačila za mačetom. Jednostavno, jednog dana mi je život postao nezamisliv ako se s njim ne poigram. Priznajem, tako je. Ali, krenimo ispočetka. Jednog dana to slatko mače koje je jedva moglo stati na moj dlan, našlo se u mom životu. Stiglo je izmučeno i skoro potpuno slijepo na jedno oko. Sjećam se, kada sam ga ugledala u kartonskoj kutiji, mnijaturnog i neuglednog, pomislila sam da živ neće dočekati jutro i da ćemo svi od tog prizora imati doživotne traume. 
 Međutim, on se migoljio, borio s povredama i zahvaljujući liječenju, progledao. Mislila sam da neću, jer ja nisam “tip od mačaka”, ali jesam “visila” u apoteci i svakodnevno kupovala šprice, kojima smo ga hranili mlijekom. Mislim da su me u to vrijeme apotekari onako pomalo smatrali narkomanom, ali who cares. A on je, na našu sreću, jeo i jačao. I trčao kao lud.
 U početku smo, doduše, svi mislili da je djevojčica i zvali smo je Mikica, ali nam je onda neko rekao da je ipak riječ o dječaku, pa je Mikica postala Miki. A vremenom je dobio i milion nadimaka, od milja nastalih. I on je polako rastao, otkrivao svijet i sasvim neprimjetno, sve nas osvojio, zauvijek. I da me pitate, kako i zašto, ne bih znala. To je najjednostavnije rečeno, neopisiva lakoća ljubavi, kada voliš i vole te, bez kalkulacija, jer životinje su čudo. I tako u jednom trenutku, ne znam ni kad ni kako, počela sam da mu dopuštam sve što mi je prije bilo neshvatljivo, kao što je, recimo, dozvola da se neko približi mojoj posteljini. Sada je Mikiju dozvoljeno da leži u mom krevetu i da hoda po mom jastuku, čime sam zaprepastila i samu sebe, jer ja nisam bila “tip od mačaka”. Sada tu i tamo popije i čaj iz moje šolje, kada ne gledam, a znamo se pogurati i oko istog tanjira. I ne smeta mi ništa, tanjir gore-dolje, who cares, jer srećnija sam s njim.
 I tako je Miki osvojio moje srce svojom ludošću, jednostavnošću i umiljatošću, iako ja nikad nisam bila “tip od mačaka”. Kakav je to šašav mačor, ponekad nam se čini da je počeo da govori, doduše svojim mačijim jezikom. Mi smo vjerovatno još luđi, jer smatramo da ga razumijemo i u tome shvatamo jedni druge, pa čak sve i prevodimo na ljudski jezik. U ovim zimskim danima obožava da spava na toplim radijatorima, a kada, kupatilo i voda su mu opsesija. To je Miki ratnik i osvetnik, koja se bori za svaku kesu, klupko vune, komad sunđera, a nama ne smeta što na posao idemo izgrebanih ruku. Uostalom, who cares za ogrebotine, kada imamo Mikija.
 I tako, ja sam izgleda sada postala “tip od mačaka”, iako sam mislila da to nije moja “šolja čaja”. Životinje su čudo, vole te, odane su, čekaju, pomognu, zaliječe ranu, uduplaju sreću, jer su čiste kao izvorska voda, jednostavno, jer su životinje, a ne ljudi.

GORDANAVILA
prije 7 mjeseci

Otvorena je diskusija na temu: Kako napraviti domaću rakiju od zelenih oraha - orahovaču?

Milkica
prije 7 mjeseci

Tekst je sjajan: ne samo jer se tiče orahovače, već jer podseća na prirodu i njenu lekovitu snagu.

GORDANAVILA
prije 1 godinu

Poljoprivredna zadruga ”Kooperativa Prijedor” sa P.O. Prijedor u saradnji sa IFAD / RCDP raspisuje: Javni poziv
 
 Za odabir korisnika/ca za podizanje zasada jagode (clery, asia, joly, alba, roxana) na površini do 1,000 m2 po korisniku na području Grada Prijedora za sadnju juli/avgust 2019. godine.
 
 Poziv je otvoren od 05.07. do 17.07.2019. godine.
 Formular za prijavu se može preuzeti u kancelariji PZ ”Kooperativa Prijedor” sa P.O. Prijedor koja se nalazi u ulici Aleja Kozarskog odreda bb ( Preda PD) radnim danom od 08 -15 časova.
 
 Kroz projekat u saradnji sa IFAD / RCDP i Grad Prijedor, potencijalnim korisnicima/e je predviđeno da dobiju kompletan paketa za sadnju jagode za prvu godinu proizvodnje, što uključuje sadni materijal, sredstva za prihranu bilja, sredstva za zaštitu bilja, sistem za navodnjavanje, a pokrit će se i troškovi analize zemlje i vode te je osiguran otkup i tržište jagode. Tokom čitavog procesa i trajanja Projekta biće obezbijeđena stručna i tehnička pomoć i edukacija korisnika/ca u skladu sa dobrim poljoprivrednim praksama.
 
 Od korisnika/ca se očekuje da osiguraju traženu površinu zemljišta, stabilan izvor vode, pripremu zemljišta za sadnju, te da se pridržavaju stručnih uputa i ugovornih odredbi. Korisnici/e će potpisati ugovor sa PZ ”Kooperativa Prijedor”kojim će biti definisana prava i obaveze. Pored toga, korisnici će potpisati ugovor o otkupu voća sa otkupljivačem PZ ”Kooperativa Prijedor” sa P.O. Prijedor, gdje će se definisati uslovi otkupa i rokovi plaćanja.
 
 Pravo učešća imaju sva fizička lica koja ispunjavaju opšte i dodatne kriterije i koja su spremna da obezbijede gore tražene stavke.
 
 Maksimalna površina zasada jagode koja je obuhvaćena ovim projektom iznosi 1 hektar Maksimalni broj korisnika koji će biti odabrani putem Javnog poziva je 20.
 
 Projekat će biti sufinansiran u sljedećim iznosima:Korisnik 50 % , Projekat 50 %
 
 1. Opšti kriteriji za odabir korisnika/ca u okviru Javnog poziva
 
 Opšti kriteriji i Potrebni dokumenti
 
 
 1.Podnosilac/podnositeljka prijave mora imati prebivalište i ostvarivati prihod od primarne poljoprivredne proizvodnje ili se baviti poljoprivrednom djelatnošču na teritoriji Grada Prijedora;
 Potvrda o prebivalištu CIPS ne starija od 6 mjeseci (original ili ovjerena fotokopija);
 Fotokopija lične karte;
 
 2.Podnosilac/podnositeljka mora nesmetano raspolagati sa minimalno 1,000m2 zemljišta na kojem će se uzgajati jagodu. U ovu površinu ne smiju ulaziti ostali objekti i/ili zasadi koji se nalaze na parceli.Dokaz o vlasništvu nad zemljištem (original ili ovjerenu kopiju ZK izvatka) ili posjedovni list sa kopijom katastarskog plana na ime podnosioca/podnositeljke ili dokument na osnovu kojeg dokazuje postojanje prava (ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor o poklonu, ugovor o korištenju, pravosnažno rješenje o nasljeđivanju) sa priloženim ZK ili posjedovnim listom sa kopijom katastarskog plana koji glasi na ime davaoca prava; Ugovor mora biti zaključen na najmanje 3 godine.
 
 3.Zemljište mora biti pogodno za uzgoj jagode (osunčano, bez viška podzemne vode, pogodnog hemijskog sastava, itd.).
 Komisija PZ ”Kooperativa Prijedor” i, IFAD / RCDPće izlaskom na teren utvrditi pogodnost položaja i konfiguraciju zemljišta.
 
 4.Zemljište mora imati pristup putu i stalnom izvoru čiste vode za navodnjavanje (česma, bunar, čatrnja, potok i sl.).
 
 5.Podnosilac/podnositeljka prijave je osoba mlađa od 35 godina starosti.
 Kao pod rednim brojem 1 (prijave o prebivalištu CIPS).
 Opšti kriteriji su eliminatorni, dok će se dodatni kriteriji bodovati. Na osnovu osvojenih bodova sačiniće se rang lista.
 
 Komisija će procijeniti tačnost podataka navedenih u obrascu za prijavu. Zemljište ponuđeno od podnosioca/podnositeljke koji/a uspješno prođe drugu fazu evaluacije će biti podvrgnuto hemijskoj i mikrobiološkoj analizi kod nadležne institucije.
 Ukoliko kvalitet zemljišta nije pogodan za uzgoj jagode, prijava se neće dalje uzeti u razmatranje!
 
 Korisnici/e koji budu odabrani/e biće blagovremeno obaviješteni/e, a rang lista će biti objavljena na web stranici www.kooperativaprijedor.com
 
 Pozivaju se svi zainteresovani mještani grada Prijedora koji ispunjavaju gore navedene kriterije da popune formular i uz potrebne dokumente dostave svoju prijavu lično ili putem pošte najkasnije do 17.07.2019. godine u kancelariji PZ ”Kooperativa Prijedor” sa P.O. Prijedor , ulica Aleja Kozarskog odreda bb, 79 101 Prijedor, sa naznakom Prijava na Javni poziv za podizanje zasada jagoda 2019.g.
 Za sve dodatne informacije možete dobiti u Službi za lokalni ekonomski razvoj, sektor poljoprivrede, kao i web stranici www.kooperativaprijedor.com ili putem telefona 066/300-754, 066/ 159-464

GORDANAVILA
prije 1 godinu

Nije važna samo “tvoja”, već i “naša” bašta
Svake godine moja komšinica, koja radi u inostranstvu, dođe kući dva, tri puta, da obiđe rodbinu i prijatelje. I kako ona lično kaže, da se nauživa domaće hrane. Kada god u tržnom centru ugledam uglancane jabuke, u koje mogu da se ogledam i usput popravim maskaru (bas kao uz pomoć ogledala), sjetim se nje i njenih riječi - "Čovječe, tamo ništa nije ukusno i izgleda tako plastično, prosto te bude strah da pojedeš". Od kako je otišla "preko grane", kada god dođe, prvo što uradi (osim da ode zubaru) je odlazak na pijacu. Uzme svoju pletenu korpu i pravac ova naša pijaca. Zna ona da je i kod nas mnogo "plastičnog", ali svaki put kad krene s korpom pod rukom, kaze -"Na pijaci je jedan "moj" čovjek, pa uvijek znam da ću kupiti i pojesti čisto i domaće". I tako pazari svaki dan, sve dok ne krene nazad na "arbajt", pa čak i tad kupi svašta "za ponijeti". Jednom tako nije stigla na vrijeme da kupi domaće paprike, jer je "njen" čovjek sve rasprodao. Kada je vidio koliko je razočarana, kaže joj - "Znaš gdje živim, dođi da ti uberem paprike". I tako ona, presrećna, dođe na njegovo imanje puno plastenika i ispresijecano lavirintom bašti. I ugleda zdrave paprike, one nekadašnje, mesnate, baš onakve kakve želi. I kaže mu da želi baš te. Međutim, on nonšalantno odgovori - "Te nisu za prodaju, već isključivo za moju porodicu". I donese joj pune kese drugih. Lijepih. Mozda čak i previše. E sad, ne mora da znači da su paprike namijenjene za konzumaciju porodice tog "njenog" čovjeka zdravije, ali da se u uplašenoj ženi rodila sumnja, jeste. Od tada više ne pazari kod njega, jer mu ne vjeruje. I od tada vodi jos više računa gdje i kod koga kupuje. Ja stvarno ne znam mnogo o pesticidima i drugim hemijskim sredstvima koja bi, valjda, trebalo da služe uništavanju štetočina i zaštiti voća i povrća. Jedino znam da postoje pravila za omjer sredstava prilikom tretiranja voća i povrća. Ali isto tako znam i da pravila danas mnogi ne poštuju. Nije mi jasno zašto o drugima ne razmišljamo kao o sebi. Zar ti može biti važno samo tvoje pleme i zar ti novac donosi spokoj i radost, iako znaš da možda neko nije više zdrav, baš zbog tebe? Zar nisu svi životi isto važni i gdje nas je to vodi bezumni materijalizam? E pa kad budemo i za jedne i za druge i za desete brali iz iste bašte, možda ćemo biti bolji ljudi. Meni i to ima veze s baštom.

Nije važna samo “tvoja”, već i “naša” bašta
 Svake godine moja komšinica, koja radi u inostranstvu, dođe kući dva, tri puta, da obiđe rodbinu i prijatelje. I kako ona lično kaže, da se nauživa domaće hrane. Kada god u tržnom centru ugledam uglancane jabuke, u koje mogu da se ogledam i usput popravim maskaru (bas kao uz pomoć ogledala), sjetim se nje i njenih riječi - "Čovječe, tamo ništa nije ukusno i izgleda tako plastično, prosto te bude strah da pojedeš". Od kako je otišla "preko grane", kada god dođe, prvo što uradi (osim da ode zubaru) je odlazak na pijacu. Uzme svoju pletenu korpu i pravac ova naša pijaca. Zna ona da je i kod nas mnogo "plastičnog", ali svaki put kad krene s korpom pod rukom, kaze -"Na pijaci je jedan "moj" čovjek, pa uvijek znam da ću kupiti i pojesti čisto i domaće". I tako pazari svaki dan, sve dok ne krene nazad na "arbajt", pa čak i tad kupi svašta "za ponijeti". Jednom tako nije stigla na vrijeme da kupi domaće paprike, jer je "njen" čovjek sve rasprodao. Kada je vidio koliko je razočarana, kaže joj - "Znaš gdje živim, dođi da ti uberem paprike". I tako ona, presrećna, dođe na njegovo imanje puno plastenika i ispresijecano lavirintom bašti. I ugleda zdrave paprike, one nekadašnje, mesnate, baš onakve kakve želi. I kaže mu da želi baš te. Međutim, on nonšalantno odgovori - "Te nisu za prodaju, već isključivo za moju porodicu". I donese joj pune kese drugih. Lijepih. Mozda čak i previše. E sad, ne mora da znači da su paprike namijenjene za konzumaciju porodice tog "njenog" čovjeka zdravije, ali da se u uplašenoj ženi rodila sumnja, jeste. Od tada više ne pazari kod njega, jer mu ne vjeruje. I od tada vodi jos više računa gdje i kod koga kupuje. Ja stvarno ne znam mnogo o pesticidima i drugim hemijskim sredstvima koja bi, valjda, trebalo da služe uništavanju štetočina i zaštiti voća i povrća. Jedino znam da postoje pravila za omjer sredstava prilikom tretiranja voća i povrća. Ali isto tako znam i da pravila danas mnogi ne poštuju. Nije mi jasno zašto o drugima ne razmišljamo kao o sebi. Zar ti može biti važno samo tvoje pleme i zar ti novac donosi spokoj i radost, iako znaš da možda neko nije više zdrav, baš zbog tebe? Zar nisu svi životi isto važni i gdje nas je to vodi bezumni materijalizam? E pa kad budemo i za jedne i za druge i za desete brali iz iste bašte, možda ćemo biti bolji ljudi. Meni i to ima veze s baštom.

Zadnje aktivnosti

Online korisnici

Korisnik

Autor