Nije važna samo “tvoja”, već i “naša” bašta Svake godine moja komšinica, koja radi u inostranstvu, dođe kući dva, tri puta, da obiđe rodbinu i prijatelje. I kako ona lično kaže, da se nauživa domaće hrane. Kada god u tržnom centru ugledam uglancane jabuke, u koje mogu da se ogledam i usput popravim... Pročitaj cijelu bilješku »
Nije važna samo “tvoja”, već i “naša” bašta
Svake godine moja komšinica, koja radi u inostranstvu, dođe kući dva, tri puta, da obiđe rodbinu i prijatelje. I kako ona lično kaže, da se nauživa domaće hrane. Kada god u tržnom centru ugledam uglancane jabuke, u koje mogu da se ogledam i usput popravim maskaru (bas kao uz pomoć ogledala), sjetim se nje i njenih riječi - "Čovječe, tamo ništa nije ukusno i izgleda tako plastično, prosto te bude strah da pojedeš". Od kako je otišla "preko grane", kada god dođe, prvo što uradi (osim da ode zubaru) je odlazak na pijacu. Uzme svoju pletenu korpu i pravac ova naša pijaca. Zna ona da je i kod nas mnogo "plastičnog", ali svaki put kad krene s korpom pod rukom, kaze -"Na pijaci je jedan "moj" čovjek, pa uvijek znam da ću kupiti i pojesti čisto i domaće". I tako pazari svaki dan, sve dok ne krene nazad na "arbajt", pa čak i tad kupi svašta "za ponijeti". Jednom tako nije stigla na vrijeme da kupi domaće paprike, jer je "njen" čovjek sve rasprodao. Kada je vidio koliko je razočarana, kaže joj - "Znaš gdje živim, dođi da ti uberem paprike". I tako ona, presrećna, dođe na njegovo imanje puno plastenika i ispresijecano lavirintom bašti. I ugleda zdrave paprike, one nekadašnje, mesnate, baš onakve kakve želi. I kaže mu da želi baš te. Međutim, on nonšalantno odgovori - "Te nisu za prodaju, već isključivo za moju porodicu". I donese joj pune kese drugih. Lijepih. Mozda čak i previše. E sad, ne mora da znači da su paprike namijenjene za konzumaciju porodice tog "njenog" čovjeka zdravije, ali da se u uplašenoj ženi rodila sumnja, jeste. Od tada više ne pazari kod njega, jer mu ne vjeruje. I od tada vodi jos više računa gdje i kod koga kupuje. Ja stvarno ne znam mnogo o pesticidima i drugim hemijskim sredstvima koja bi, valjda, trebalo da služe uništavanju štetočina i zaštiti voća i povrća. Jedino znam da postoje pravila za omjer sredstava prilikom tretiranja voća i povrća. Ali isto tako znam i da pravila danas mnogi ne poštuju. Nije mi jasno zašto o drugima ne razmišljamo kao o sebi. Zar ti može biti važno samo tvoje pleme i zar ti novac donosi spokoj i radost, iako znaš da možda neko nije više zdrav, baš zbog tebe? Zar nisu svi životi isto važni i gdje nas je to vodi bezumni materijalizam? E pa kad budemo i za jedne i za druge i za desete brali iz iste bašte, možda ćemo biti bolji ljudi. Meni i to ima veze s baštom.
Hurki je komentirao sliku na KLUB-u
prije 50 minuta
Sanja Dovečer je lajkala sliku na KLUB-u
prije 3 sata
ljiljana djurovic je komentirala sliku na KLUB-u
prije 4 sata
Vedran Stapić je lajkao članak
prije 5 sati
Daniel Novosel
Jelena Lukić
Nedjeljko Jusup
