Zar je moguće da tako brzo zaboravljamo, da ništa nismo naučili 2008.?

Koliko god s jedne strane državna administracija pokazuje da može i zna upravljati kriznom situacijom s aspekta javnog zdravstva, toliko s druge u domeni ekonomskih veličina djeluje u najmanju ruku neuvjerljivo. Tinja nezadovoljstvo poduzetnika, a bez konkretnih, brzih poteza nećemo dugo čekati i na drastičnu eskalaciju lošeg scenarija. Traži se smjena ministra, raste bunt prvih ekonomskih žrtava, a sve povodom nadolazećih, još težih posljedica. 

Uskoro ćemo uz grafikone rezultata širenja COVID-19 koronavirusa u populaciji imati i žrtve depresije, suicida, alkoholizma, droge, odseljavanja… taj smo film ne tako davno gledali, pa nam je poznat i uvod i zaplet.

Možete li zamisliti kada bi svakodnevno iza nastupa kriznih lidera, Davora Božinovića, Vilija Beroša, Alemke Markotić pred medije stao i ministar gospodarstva Darko Horvat i pročitao dnevnu bilancu ugašenih firmi i radnika koji su ostali bez radnog mjesta? Pa sutra tako iznova u odnosu na dan ranije, a i da donese informaciju koliko je njih spašeno? 

Jasno da trenutnoj atmosferi ne priliči tako širiti paniku, ali tu temu ne možemo izbjeći. Tu istinu zatrti. To se događa iza kulisa.

Obzirom na poruke koje odašilju iz resornog ministarstva, gorim od znatiželje saznati pročitaju li barem naglas te podatke na dnevnim sastancima na Markovom trgu?

S jedne strane pokazujemo veliku humanost kada je riječ o koronavirusu i ugroženim skupinama dok s druge strane kao da ne želimo pogledati privrednoj istini u oči. I te su sudbine važne. Ljudskost nije limitirana imenica. 

Ako situaciju u domaji usporedimo s razvijenim zemljama zapada europskog kontinenta, vidjet ćemo manje-više poklapanje u epidemiološkoj strategiji, kao i u primjenama mjera prevencije pa i upravljanju pandemijom, ali nažalost i dijametralno suprotni pristup, neki će reći i izostanak istog, kada je gospodarstvo u pitanju.

Poruka je ključ, istina važna

Njemački ministar ekonomije i energije Peter Altmaier izjavio je da niti jedna njihova zdrava kompanija neće bankrotirati i da se niti jedno radno mjesto neće ugasiti zbog koronavirusa, dok njegov kolega, ministar financija Olaf Scholz dodaje da će iznos financijske pomoći tamošnjoj ekonomiji biti neograničen! Osigurali su novaca koliko god sektoru gospodarstva bude potrebno!?

Kakva snažna poruka njemačkom poduzetniku i njegovom radniku i narodu u cjelini! Da u ovoj situaciji mirno prati upute kriznog stožera, da pazi na zdravlje sebe i svoje obitelji te da čeka znak za normalizaciju okolnosti za nastavak poslovanja. Da će sutra zajednički, čitavo društvo podijeliti i iznijeti teret situacije. 

S druge strane imamo predstavljanje nekoliko desetina 'mjera' od strane naših ministara gospodarstva i financija, a koje su u prvom valu bile kumulativnog efekta na razini tapšanja po ramenu. Koje se svode na to da će se prolongirati otplate dugova?! Ne znam kako je bilo njima, ali znam da bi meni s time bilo neugodno izaći pred kamere, mikrofone i javnost.

Kakva se to poruka šalje domaćem poduzetniku i njegovom radniku? Poduzetniku koji je, usput budi rečeno, sigurno daleko manje kapitaliziran od njemačkog. Pročitajte diskusije poduzetnika na društvenim mrežama pa ćete vidjeti da većina razmišlja kako čim prije smanjiti štetu. Mnogi o tome kako zatvoriti firmu i ne upasti u dubiozu još većih dugova, koje će vraćati godinama ili nikada! 

Koja će država iz gornje priče prije stati na noge? I zašto?

Racionalne odluke

Pa još se itekako svježe sjećamo efekta ne tako davnog Milanovićevog i Jakovininog okretanja leđa domaćim stočarima, kada smo u godini dana dopustili propast svega što se godinama prije stvaralo. Ožiljci tog šoka, kada s ponajvećima u zajednici obrišeš pod, su i danas prisutni u glavama svih onih koji se trebaju odvažiti ući u avanturu poduzetništva. Danas je jasno da je to ujedno bio uvod drastične depopulacije sela. Ta poruka - dio smo EU, to je slobodno tržište - snađite se sami!? A kada su ostali vidjeli da 'najbolji' ne mogu uspjeti, zbrojili su dva i dva i otišli u MUP po putovnicu.

Dakle, ovdje imamo primjer da racionalni Nijemac (još jednom debelim slovima: 'racionalni Nijemac') kaže da će potrošiti koliko god treba da poduzetništvo u ovoj situaciji ne strada. Dok inače ne baš tako racionalni Hrvat istovremeno kaže da će, uz prilično uvjeta i uputa, rušenja servera, nejavljanja na zakrčene telefone - pomoć možda dati određenim sektorima, koji već mjesec dana generiraju minuse. Da će sjesti razgovarati sa sindikatima i vidjeti kakve su mogućnosti suspenzije povećanja plaća djelatnika javnog sektora?!

Jedino će domaći mazohisti u narednom vremenu i na krilima takvih odluka, imati prilike uživati u medijskim naslovima o rastu broja nezaposlenih, dubiozama, dugovima, tužnim pričama gašenja snova i poslova. Dok će se oni posrnuli, ne svojom krivicom, još godinama skrivati od očiju javnosti, a tek rijetki možda skupljati hrabrost za neki možebitni budući poslovni pokušaj.

Zar smo već zaboravili 'banana' 2008.?

A tek smo se povratili od šoka one Sanaderove 'banana' 2008.? Zar je moguće da tako brzo zaboravljamo, da ništa nismo naučili? 

Ova kataklizma ne znači kraj, dapače ima čitav niz primjera zemalja koje su na valu oporavka od potresa, tsunamija i ratova izlazile gospodarski jače. Koje su elementarne nepogode pretvarale u buduće značajne stope rasta BDP-a i jačanje ekonomije i nacije.

Valja dakako razumjeti da Njemačka zasigurno ima veće rezerve i lakši pristup novcu, ali da će, bez obzira na to, spašavanje itekako koštati. No, oni će cijenu platiti odmah, pretvoriti u otplatu i, čim sudac označi početak, snažno krenuti dalje. Uzimajući i pozicije onih koji su posrnuli. Onih koji nisu imali muda donijeti odluke.

Valja i imati na umu da krize dolaze i odlaze i da se već danas hvata zalet za sutra. Ova se situacija neće popraviti nekakvim light rebalansom i preslagivanjem proračunskih stavki.

Teška vremena traže i jednako teške odluke. Tko ih nema snage donijeti, bolje neka se skloni, da ga budućnost ne pamti po nečinjenju. 

Valja po uzoru na epidemiologe donositi mjere dva koraka unaprijed, a ne reaktivno i zakašnjelo. Obzirom na stanje naše ekonomije i financija, hitno trebamo odluke koje će pokazati da ćemo izaći iz ovog. 

Zajedno i solidarno. Odgovorno i hrabro.

Jači!

PS. Sve one koji ovaj trenutak koriste za profitiranje na tuđoj nevolji treba tretirati kao društveni šljam i ratne profitere.