Na zaraslom Imotsko - bekijskom polju

Imotsko - bekijsko polje naziv je dobilo po gradu Imotskom u susjednoj Hrvatskoj i takozvanoj "bekiji" u zapadnoj Hercegovini. Danas polje leži na prostoru dvije države ali i dalje zauzima oko 95 kvadratnih kilometara prostora. Razlika između hrvatskog dijela polja i onog u Bosni i Hercegovi pogledom se uočava sa same prometnice od Imotskog do Gruda.

U Hrvatskoj je polje odavno zasađeno pretežno vinovom lozom, naravno, uz postojanje uzgoja jednogodišnjih kultura, ali je razliku na hercegovačkoj strani moguće saznati tek iz priča starijih ljudi, onih koji se sjećaju kada je cijela površina bila zasađena. Kukuruz, duhan, ječam i krumpir su bili glavni usjevi. Oralo se volovima i konjima, kopalo se po čitavi dan. Danas je od toga vremena ostala samo priča. Iako su volove i konje zamijenili traktori i freze, nove generacije su zamijenile svoje djedove i očeve, ali nisu svi preuzeli i taj način života. Ne postoje oni koji garantiraju da je bavljenje poljoprivredom posao koji poljoprivredniku može donijeti višestruko dobro.

Pomoć predpristupnih fondova EU dobro došla

No, moglo bi se nešto pokrenuti i po tom pitanju. Godine 2014., u zajedničkom projektu Splitsko - dalmatinske županije i općine Grude, uz pomoć predpristupnih fondova EU, rađena je projektna dokumentacija oko aktivnosti na prikupljanju i korištenju oborinskih voda.

U planu je i već se sprovodi kopanje i čišćenje kanala, a općinske vlasti u Grudama su, kako je rekao Mile Pejić, šef službe za gospodarstvo i pomoćnik načelnika na realizaciji ove zamisli, samostalno pročistili 13 kilometara kanala. Pejić kaže kako su od velike pomoći bili federalna Uprava za geodetske poslove i resor poljoprivrede u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH, Uprava za geodetske poslove i Agencija jadranskog sliva.

Upisi u zemljišne knjige

Rekonstrukcija zemljišnih knjiga nije još izvršena, a bez komasacije je iluzorno govoriti o planskoj poljoprivredi na cijelom polju jer posjedi vlasnika su razbacani i parcele su usitnjene što je jedan problem, a drugi predstavljaju imovinsko pravni odnosi, pošto dosta zemljišta treba uknjižiti na živuće vlasnike da budu jedan kroz jedan, odnosno, kako se u narodu kaže, potrebno je "buditi mrtvine".  

Pravilnik o izlaganju jasno definiše izradu popisnih listova, pripremne radove izlaganja, postupak izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanja prava na nekretnine te rješavanje primjedbi. Također, predviđa se utvrđivanje prava na nekretninama na područjima gdje je premjer izvršen i izrađen je katastar zemljišta kao i ondje gdje je već urađena komasacija.

Greške iz prošlosti

Cijeli ovaj proces izvršavanja premjera zemljišta i komasacije polja bio bi lakši da je donesen zakon na vrijeme i to, recimo, na federalnoj razini. Petar Majić, nekadašnji zastupnik u Parlamentu se prisjeća kako je predlagao zakon o ostavinskoj raspravi i u županiji, a kasnije i u Federaciji kojim bi se 40 dana od smrti pokrenuli postupci imovinske rasprave, uz dogovor nasljednika ili na sudu, čime bi se ubrzao proces rješavanja imovinsko-pravnih odnosa među nasljednicima.

Također je predlagao zakon o poljoprivrednom tlu na razini Federacije koji bi bio na snazi dok se ne donese državni, ali je prijedlog odbijen od strane OHR-a iz kojega su tražili prvobitno sprovođenje Aneksa 7 iz Dejtonskog sporazuma koji govori o povratku izbjeglica, a koliko su uspjeli država i OHR u povratku izbjeglica bolje je i ne govoriti. Upravo su nedostaci tih zakona, kao i ogromna većina tla koje je na precima (u pravnom smislu) nepodijeljeno i ponekad čak i jedan na prema više stotina, onemogućilo i traženje poticaja od strane onih koji bi se poljoprivredom bavili pošto se potpore mogu tražiti samo na osnovu zemljišta koje je u vlasništvu 1/1 ili na osnovu iznajmljenog tla koje je također iznajmio netko tko ima takvo vlasništvo. 

Snimci iz zraka iz osamdesetih godina pokazuju stvarno stanje

Kada govorimo o konkretnim područjima, godine 1983. je izvršeno snimanje područja polja i obilježavanja parcela, a projekt na područjima Sovići III i Drinovci II pokazao je da je previše parcela koje su premale. Onda je na temelju člana 30. Zakona o komasaciji i člana 243. Statuta općine Grude, tadašnja Skupština, na sjednici održanoj 30. 07. 1985. donijela Rješenje o odobravanju komasacije i to:

"U cilju racionalizacije i ekonomičnije obrade poljoprivrednog zemljišta, efikasnijeg korištenja mehanizacije, sprovođenja melioracionih mjera i hidrotehničkih radova, pošto se arondacijom ne može izvršiti uređivanje i zaokruživanje tla, nakon pribavljenog mišljenja učesnika komasacije, putem referenduma provedenog 14.04.1985. godine i ispunjenih uvjeta iz člana 2. i člana 30. Zakona o komasaciji, na području općine Grude, odobrava se sprovođenje komasacije", no kasnije godine i događaji u njima su zaustavili postupak.

Danas se u ovoj loklanoj samoupravi paralelno odvijaju tri procesa i to - melioracija, komasacija i ubilježavanje u zemljišne knjige. Ljubo Grizelj, načelnik općine kaže kako sljedeće godine projekt komasacije kreće u punom opsegu, a osigurano je 200 tisuća maraka za dokumentaciju. Melioracija je u planu ali čišćenje kanala je u punom jeku i do sada je oko 13 kilometara istih očišćeno, a zemljišne knjige bi trebale biti gotove za tri do pet godina, uz nemogućnost predviđanja točnog roka pošto se radi o delikatnoj stvari, zemljištima i njihovim vlasnicima. No, kako je rekao: "Kada govorimo o budućnosti poljoprivrede, treba znati da veliki proizvođač neće doći bez rješavanja ove tri ključne stvari - melioracije, komasacije i zemljišnih knjiga. Nisu ove stavke jedine, ali su najvažnije" Načelnik je svjestan i ističe da svu zemlju jednostavno treba staviti na hrpu, raspodijeliti je i ukazati svim vlasnicima da je ukrupnjivanje najbolji put i rješenje za ozbiljniju poljoprivrednu realnost u općini.

Prva faza komasacije predviđa utvrđivanje stvarnog stanja, procjenu vrijednosti zemljišta, objekata i dugogodišnjih zasada, izlaganje iskaza starog stanja i uzimanje želja sudionika komasacije, umanjenje vrijednosti za dva odsto, raspodjelu zemljišta, izradu iskaza novog stanja i izlaganje novog stanja na javni uvid. Rješavanje prigovora kao i konačna izrada iskaza novog stanja predviđeni su u drugoj fazi, kao i kasnije obilježavanje i uvođenje u posjed.

Opet pitanje - Isplati li se bavljenje poljoprivredom?

U međuvremenu, možemo reći i to da, dok su naši stari radili po cijele dane i gledali u nebo, očekivali kakvo će biti vrijeme, hoće li pasti kiša ili grad ili neće pasti ništa, danas samo mali broj ljudi u poljoprivredi vidi granu opstanka, a većina zasadi tek za svoje potrebe. Zašto je to tako? Neke razloge što oranica leži prazna odnosno zarasla travom, već smo naveli. Nema sustava navodnjavanja koji pruža mogućnost lakše proizvodnje, većih prinosa i konkurentnosti na tržištu. Nema ni sigurnog otkupa ni pomoći države ili je slaba pomoć drugih struktura vlasti u slučaju prirodnih katastrofa. Nema pomoći čak ni onda kada bi vlasti na nižim nivoima htjele pomoći ali ne mogu jer je "zapelo" negdje na višim instancama.

Još jedan razlog se često spominje a taj je da mladi ne žele kopati, svi bi u državne jasle ili bi radili u uredu. No, pojava sadnje smilja koja je neslavno zastala ili propala izvukla je dovoljan broj ljudi na njive što demantiraju skeptici koji misle da nitko ne voli i ne želi kopati. Realno, kopati je teško i to malo tko voli, ali je to stil života i rada i kada bi postojala neka barem prividna sigurnost, kada bi poljoprivrednik bio donekle siguran da mu je zajamčena dnevnica od koje se može preživjeti ili čak bolje živjeti nego na nekim drugim, slabije plaćenim poslovima, ne bi polje ležalo prazno, zaraslo travom, korovom, plotovima koji se šire, dračom i trnjem. Ovaj čovjek sa krša i kamena je i genetski naviknut na kopanje pa bi se lako prilagodio ili vratio običaju ako bi od njega bilo iole koristi u smislu življenja.

Manje je ljudi, radne snage i potrošača

Drugi razlog je taj što je sve manje radne snage. Na selu, obiteljski se bave poljoprivredom mnogi, skoro svaka kuća zasadi zimnicu u vrtu, povrće za kiseljenje, sezonsko povrće i krumpir za vlastite potrebe u tijeku jedne godine. I to se može odraditi obiteljski. No, mnogi su otišli u neke druge države i to trbuhom za kruhom ali na neke druge poslove lišene motike, tako da je sve manje radne snage, sve je manje i potrošača, a konkurentnost na tržištu mora osigurati država u kojoj je isplativije saditi i prodavati duhan na crno.

U potrazi za odgovorima, posjetili smo i Franu Grubišića u Sovićima, koji je cijeli svoj život u poljoprivredi i stočarstvu. Od malih nogu kada je radio kao jedan od 11 braće i sestara, do danas kada je i njegovo jedno dijete od njih troje otišlo u Njemačku te tako, zbog potrage za boljim životom, ostavilo iza sebe očev način života. Grubišić je ne tako davno, prije deset godina, imao tri tisuće čokota vinove loze, sijao je kukuruz na desetak duluma zemlje i držao i do 20 svinja. Sve je to radio na desetak parcela. Danas je njegovo bavljenje poljoprivredom i stočarstvom višestruko manje. Krumpir je teško prevesti na Jadran gdje mu je veća cijena, domaće tržište iziskuje OPG koje zahtjeva papirologiju i stalne članove obitelji u gospodarstvu, nema deklaraciju jer ona košta, a ne isplati se ako nije veći urod iako je proizvod u potpunosti zdravstveno ispravan i tretiran samo najnužnijim kemijskim preparatima. I kukuruz je odmah potreban u manjoj mjeri a vinova loza i vino kao glavni proizvod od nje se sve manje pije. Ne stoga što je se prestalo piti. Čovjek bi možda radio ali nema s kim, nema sigurnost. Ali radi, jer je to ono što zna.    

Ukupno gledajući područja poput ove općine, u postojećim uvjetima je još neumjesno govoriti o ozbiljnijoj poljoprivrednoj proizvodnji. No, ukoliko se iznađu rješenja za provedbu izlaganja parcela, knjiženja zemljišta i njegovu komasaciju prema svim pravilima struke i zemljišnoj klasifikaciji da se nikoga ne ošteti niti se ikome drugome pogoduje, možda jednoga dana u skoroj budućnosti bude grudsko polje ponovno privlačno za bavljenje ovom drevnom granom koja život znači, barem od strane onih koji se time baviti znaju, žele i nije im teško.

Ili jest teško, ali će taj način života biti isplativiji nego danas.