Instinkt u (agro)biznisu ne postoji!

Žika: "Moj me insekt nikad ne vara!"
Milan: "Instinkt, Živorade..."
Žika: "Dapače... (uglađeno)"

Prošlog ljeta od supruge sam dobio na poklon telefon i masku za isti. Crnu, gumenu, robusnu. Kad mi telefon ispadne u brazdu, proleti kroz šupalj džep ili, pak, bude zaliven vodom za navodnjavanje iz tanka, da ga sačuva bar malo. Za sada obavlja svoju funkciju veoma dobro. Jedne prilike, dok sam vadio telefon iz čizme, u kojoj je bilo više zemlje nego na njoj (klasična pojava kod vađenja sadnica u uslovima suve, rastresite zemlje), čisteći ga, uočio sam po prvi put natpis na poleđini maske: "Trust Your Instincts". Zanimljiva poruka. Međutim, meni koji redovno banujem sve moderne motivatore (od Smiljane pa nadalje), prilično nebitna.

Oko Đurđevdana - Sana "u obalama"

Nekoliko mjeseci kasnije započela je nova proizvodna godina. Solidni uslovi u startu. Lijepo se pokalemilo i na vrijeme posadilo u rastilo. Ove godine bez ijedne posjekotine. Sunce grije, voda kapa, u njoj fosfor – idealno. Međutim... Oko Đurđevdana - Sana "u obalama". Već tada, zemljište je bilo prezasićeno vodom, rijeke nabujale, a Sava u Gradiškoj povisoka. Istovremeno, meteorolozi "amateri" najavljivali su nove padavine i opasnost od poplava. U meni se budi "insekt". Imam sedam dana da napravim plan i donesem odluku hoću li ga sprovesti. Na svu sreću, nikada nisam bio nešto posebno neodlučan. 

U posljednje vrijeme često u šali kažem kako sam doktorirao hidrologiju sanskog sliva. Šalu na stranu, čitav život živim pokraj rijeke i pratim je u uslovima poplava. Godine 2014. doživio sam, nadam se, najveću poplavu u svom životu. Ogromno iskustvo. Potkovan tim iskustvom, donio sam odluku. Dižemo rasadnik. Većina zna šta je poslije bilo. Ko ne zna, neka na brzinu pogleda ovdje i neka se vrati daljem čitanju ovog priloga. 

Kako si znao da će biti poplave?

Nakon saniranja poplava, mnogi koji mi nisu vjerovali kada sam išao selom i vikao "Poplava, poplava...!" (kao u onoj basni sa čobanom i vukom), sada su bili puni poštovanja. Nije mi to bio cilj. Ko je bio sa mnom neposredno prije poplava zna da sam stalno ponavljao: "Daj Bože da sam ja pogriješio...". Nažalost, nisam. 

Najčešća pitanja koja danas dobijam su: "Kako si znao da će biti poplave?", "Otkud ti hrabrost da to uradiš?", "Kako je moguće da je toliki broj biljaka preživio "duplu" sadnju...?" Uz postavljeno pitanje slijedi i zaključak sagovornika: "Imaš dobar instinkt". Za mene, instinkt kao urođeni nagon svakog živog organizma prema određenom ponašanju, u biznisu ne postoji! Uvijek sam se kao dječak pitao - kako tek rođeno tele zna da treba da "leti" pod kravu da sisa. E, to je instinkt. Istovremeno smatram da svako ko u poslu bitne, strateške odluke donosi na osnovu instinkta, nije normalan. Odgovornost prema sebi i drugima koji učestvuju u određenom poslu je prevelika da bi se odluke donosile na osnovu trećeg oka, leptirića/grčeva u stomaku, lijepih ili ružnih snova. Šta je onda osnova za donošenje odluka u (agro)biznisu?

Poznavanje materije

Da bi ste bili uspješni u bilo kom poslu, morate tu oblast poznavati u atome. "Potkovanost" u struci je temelj svake poslovne odluke. Za jednog agroekonomistu, smatram da nisam loš rasadničar i voćar. Istina je da sam posvetio i da stalno posvećujem ogromnu količinu vremena i energije u usavršavanje u posmatranoj oblasti. 

Imam 5 vagona jabuka - kako da se riješim te bijede i da nagulim odavde?

Pri tome, najznačajnije mi je bilo primjenjeno znanje koje se stiče u procesu. Škola me je naučila samo šta je nož, podloga i kalem grančica. Meni dovoljno.

Stručna podrška

Ako je dobro poznavanje oblasti temelj kvalitetne poslovne odluke, onda su raspoloživost i uvažavanje stručnih preporuka iskusnih savjetnika pandan armaturi, koja dodatno učvršćuje osnove primjenjene nauke. Naravno, potrebno je poznavati kvalitetne stručnjake, koji su zanat ispekli u proizvodnji i koji imaju smjelosti da predlože rješenja, koja po nekad mogu izgledati poprilično suludo. 

Kako ne bi svoje drage kolege nazivao ludima, moram reći da je ideja evakuacije rasadnika na suvo bila moja ideja. Međutim, sama metodologija organizovanja i sprovođenja ove akcije rezultat je višednevnog planiranja nekoliko ljudi. Postići da se 2500 biljaka u poodmakloj fazi kretanja mladara digne iz rasadnika za jedan dan, utrapi na prikolice i druge privremene trapove, održava živima i u kondiciji petnaest dana, te da se nakon toga još brže vrate nazad u zemlju nakon čega, uz manje gubitke, nastavljaju svoj rast i razvoj, e to je nauka. 

Pravovremene i pouzdane informacije

Kažu da je nada, u stvari, nedostatak informacija. Slažem se u potpunosti. U biznisu nema nade. Samo informacije. Sjećam se kako je nekoliko dana prije poplava Federalni hidrometeorološki zavod iznio javne kritike na račun "meteorologa amatera". Osnova kritike je bila kako su predviđanja poplava pretjerana i kako se samo bespotrebno širi panika. Vidjeli smo ko je bio u pravu. Ali, ko su ustvari ti meteorolozi amateri? Radi se o školovanim stručnjacima, mlađe životne dobi, koji svakodnevno prate nekoliko najsavremenijih prognostičkih modela i koji se prilikom plasiranja prognoza koriste savremenim medijima, kao što su društvene mreže. Većina ne radi u zvaničnim institucijama za meteorologiju. Rade to iz ljubavi, strasti. U čemu je onda problem? U strahu kritičara od mlade krvi. Prirodna pojava. Na svu sreću, upratili smo nekoliko vrsnih amatera, čije su se prognoze obistinile u litar kiše koja je pala (o njima ću pisati poseban članak).

Petlja

Na kraju, samo ću citirati jednog od najvećih agromenadžera sa kojim imam čast da se družim i sarađujem: "U životu i u poslu najvažnije je znati kada dobro navući gaće!"

Zaključak: Kada sam analizirao dostupne informacije, konsultovao svoje i druga raspoloživa znanja, te dobro navukao gaće, odluka je bila laka. Logična.